horor u Primoštenu Stigli Mađari, godine prolaze, a jad ostaje: Hoteli 'Marina Lučica' i 'Raduča' su, prema ugovoru koji je potpisala Vlada Ivice Račana s mađarskom 'Diamant Marinom', trebali biti obnovljeni 2005. Ni do danas nije ništa učinjeno...

horor u Primoštenu

Hitno, uz intervenciju države, treba pokrenuti obnovu primoštenskih hotela "Marina Lučica" i "Raduča". Dva visokokategornika koji imaju ukupni kapacitet gotovo tisuću kreveta. Neka se sve odvija po uzoru na "lex Agrokor".

Ne pretjerujemo kad kažemo da ti hoteli primoštenskoj općini na lokalnoj razini znače koliko Agrokor u državnim okvirima. Hoteli su realno, prema ugovoru koji je potpisala Vlada s aktualnim mađarskim vlasnicima, trebali biti obnovljeni 2005. godine. Zbog neprihvatljivog i nezakonskog kašnjenja, Primošten gubi prosječno 150 noćenja godišnje ili u 12 godina oko dva milijuna noćenja.

Ako je (polu)pansion 70 eura, uz neku prosječnu izvanpansionsku potrošnju, hoteli bi, da su kojim slučajem obnovljeni, u minulom razdoblju zaradili najmanje 200 milijuna eura. Bez spomenutih visokokategornika, od kojih je "Marina Lučica" bila biser hrvatskog hotelijerstva, primoštenski turizam tone sve dublje. O tome najbolje svjedoči statistika koja govori da se naši gosti sve manje zadržavaju u Primoštenu.

Tako bismo mogli sažeti stav skupine Primoštenaca koji su nam se, kako kažu, "obratili u očaju", a koji, iz "svojih razloga", ne daju da im otkrijemo prezimena. No, već i njihova imena, Ante, Ivan, Josip, Joso, Goran i Željko, lako će na primoštenskim usporednicama otkriti o kojim je (poznatim) osobama riječ.


Dugovi i kredit


U potrazi za "pravim stanjem stvari" došli smo do podataka koji su zapravo za rubriku "vjerovali ili ne" ili u skladu s čuvenim poklikom legendarnog Mladena Delića "Ljudi moji, je li to moguće!?".

Mađarska "Diamant Marina" je prije 16 godina za 1,6 milijuna kuna, uz blagoslov hrvatske Vlade, kupila poduzeće "Primošten", uz obvezu da će uložiti 15 milijuna eura u obnovu hotela te sanirati dugove od 69 milijuna kuna. Dug od 69 milijuna Mađari rješavaju tako da taj iznos pretvaraju u kredit "Primoštena" d.d., a ugovor za davatelja i primatelja kredita potpisuje ista osoba! Hrvatski fond za privatizaciju, pak, ne reagira na upozorenje revizora da je to protuzakonito. Istodobno, HFP prihvaća stav Mađara da "za obnovu ne postoji planska dokumentacija", makar Ministarstvo graditeljstva decidirano tvrdi kako je već izrađen prostorni plan koji omogućuje ne samo obnovu postojećih, nego i izgradnju barem još dva hotela. Da je plan negdje (namjerno) skriven u škafetinu.

Teško je naći i financijsku logiku u kasnijem mađarskom zahtjevu za sklapanje predstečajne nagodbe, u kojoj tvrde da je vrijednost poduzeća gotovo 92 milijuna eura, a kupili su ga za nešto više od 210.000 eura!? Pitanje je kojim je financijskom trikom vrijednost tvrtke narasla!?

Nije lako prihvatiti ni činjenicu da je hotel "Marina Lučica" do ratne 1994. godine bio u "pristojnom" stanju, a da su se pet godina prije odlaska na novu lokaciju na njemu dva-tri dana, uz pomoć nepoznatih jataka, silno iživljavali prognanici. Među inim, u cijelosti je srušena hotelska kuhinja. Dvadesetak godina poslije "Marinu Lučicu" čine goli zidovi bez vrata i instalacija. S dvojbom je li ga mudrije obnoviti ili srušiti do temelja. Silno će se prevariti oni koji posežu za logikom da je riječ "o tipičnoj HDZ-ovskoj pretvorbi". Neprihvatljiv ugovor s Mađarima potpisan je u doba Vlade Ivice Račana.


Linićevo jedrenje


– Ugovor koji je Vlada Ivice Račana sklopila s Mađarima o prodaji primoštenskih hotela je, blago rečeno, katastrofalan. No, i takav bi, da je bio ispoštovan, uvelike koristio našoj općini. Osobno sam prvi prezentirao ugovor u javnosti ocjenjujući ga štetnim i neispunjivim. Istina je da Mađari nisu poštovali stavku o obvezi obnove hotela, ali ni država nije odradila onu stavku koja govori da kupcima valja u roku od 12 mjeseci regulirati imovinsko-pravne odnose. Općina Primošten pokrenula je spor u tom smislu, odnosno na temelju Zakona o turističkom zemljištu zatražila je da sve zemljište koje nije ušlo u temeljni kapital pripadne Općini. U tome smo uspjeli te smo dobili čak 90 tisuća četvornih metara. Kontaktirali smo sve hrvatske vlade u vezi s ispunjenjem ugovora o kupoprodaji, od Račana do danas, sa zahtjevom da se ugovor ispuni ili raskine. Jedino smo uspjeli u doba Jadranke Kosor prije sedam godina sjesti za zajednički stol s ondašnjim potpredsjednikom Vlade i ministrom gospodarstva Domagojem Miloševićem te s mađarskim vlasnicima. Meni je odmah bilo jasno da do ostvarenja ugovornih obveza nikad neće doći. Nismo dobili ni zapisnike sa sastanaka na kojima su tema bili primoštenski hoteli – uvjeren je načelnik Primoštena Stipe Petrina.

Zanimljiva je i primoštenska spekulacija da su svi planovi o obnovi hotela "Marina Lučica" i "Raduča" zauvijek "pali u more" dok je bivši ministar Slavko Linić jedrio s mađarskim gazdama Lazslom Atillom Kerekesom i Thamasom Vitezyjem, te da je načelnik Petrina "u idiličnim odnosima s Mađarima".

Načelnik Petrina, po svojem dobrom, starom običaju, ne šuti, nego uzvraća:
– Osobno, predugo trpim uvrede da sam u "tihom dogovoru" s Mađarima. A ako me pitate zašto se ne poštuje potpisani
sporazum, pretpostavljam da se država boji reperkusija poslije mogućeg raskida ugovora, pa se Mađari "igraju" na svoj način. Sve, dakako, miriše i na "državni" kriminal. Da se nas Primoštence pitalo, Mađari nikad ne bi kupili naše hotele. U završnom krugu natječaja bili su, osim njih, tvrtke "Sun Sailing" i "Terme Čatež". Mi smo favorizirali "Čatež". Dobrim dijelom i zbog predugovora koji je Općina sklopila s "Termama Čatež", u kojemu se govorilo da se "Terme" odriču svih sadržaja koji nisu hotelsko-turistički u korist Općine Primošten.

Nema posebnog razloga da ne vjerujemo Petrini, ali primjetno je da primoštenski načelnik problemu hotela pristupa s puno manje žestine nego, primjerice, problemu lovaca na Žirju ili ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo. Točnije, da nema (verbalnih) nasrtaja poput onih kad na sjednici Županijske skupštine krene na Gorana Pauka ili Nediljka Dujića. Možda rješavanje problema obnove primoštenskih hotela upravo traži suprotno, usku suradnju vodstva Šibensko-kninske županije s Općinom Primošten. No, to je, sudeći po dosadašnjoj (ne)suradnji, "nemoguća misija".


UDRUGA 'IKARUS'
Prijava, žalba i - sve opet stalo

Osim Općine, u spor s državom i mađarskim vlasnicima uključili su se na svoj način i primoštenski mali dioničari. Kad su Mađari podnijeli zahtjev za sklapanje predstečajne nagodbe, Primoštenci su osnovali udrugu "Ikarus" te su podnijeli prijavu tužiteljstvu i USKOK-u, što je urodilo plodom pa je Republika Hrvatska uložila žalbu na rješenje Trgovačkog suda u Zadru. No, dalje od toga nisu uspjeli.
– Nisu samo Mađari i država krivi za ruševne i neobnovljene hotele u Primoštenu. Odgovornost za to, pa i za ukupno stanje primoštenskog turizma, snosi i Općina Primošten. Nekada smo bili visoko rangirani u hrvatskom turizmu s tisuću zaposlenih radnika, a danas smo u turizmu lošiji od susjedne Rogoznice, pa i od male Grebaštice – ne štedi načelnika Petrinu i njegove suradnike Josip Pažanin, jedan od malih dioničara i bivši direktor poduzeća "Primošten".

Naslovnica Županija

Najčitanije

(PO)RATNE SUDBINE Božena Ćap, samohrana majka 10-godišnjeg djeteta, s kojim živi u šibenskom podstanarstvu, u potrazi za 'izgubljenim domom' u Drnišu: Kuće u kojoj sam odrastala više nema, sad tamo žive neki drugi ljudi

Božena Ćap, samohrana majka 10-godišnjeg djeteta, s kojim živi u šibenskom podstanarstvu, u potrazi za 'izgubljenim domom' u Drnišu: Kuće u kojoj sam odrastala više nema, sad tamo žive neki drugi ljudi
Božena Ćap je samohrana majka, živi i radi u Šibeniku, sama skrbi za svog 10-godišnjeg dječaka, konobarica je u ...
Božena Ćap, samohrana majka 10-godišnjeg djeteta, s kojim živi u šibenskom podstanarstvu, u potrazi za 'izgubljenim domom' u Drnišu: Kuće u kojoj sam odrastala više nema, sad tamo žive neki drugi ljudi