Ovih dana stara rogoznička tvornica ribljih konzervi, zatvorena još davne 1969. godine, ponovno se našla u središtu zanimanja. Čuvar državne imovine, ministar Goran Marić oglasio je njezinu prodaju, a Slobodna Dalmacija u povodu svog 75. rođendana, objavljujući stare tekstove, tiskala je i članak iz 1956. godine pod naslovom "Rogoznicu more hrani". Radi se o katastrofičnom članku u kojem ondašnji novinar piše da je nekad malo živo trgovište, mjesto dobrih ribara i mornara, luka zaštitnica od nevremena, postalo tmurno i mučno mjesto koje korača unazad. Sve se to događa jer ondašnji vlastodršci zapostavljaju razvoj rogozničke tvornice ribljih prerađevina, što izaziva bojazan i beznađe ondašnjih stanovnika, a - umjesto smijeha i žamora tvorničkih radnica, piše patetično ondašnji novinar, čuje se sve više ona gruba vinom natopljena mura koju danju i noću igraju odrasli, ali i djeca.
Među tim starim novinskim recima razvidno je kako je neki od ondašnjih partijskih komesara umjesto u modernizaciju rogozničke tvornice s gotovo stoljetnim tradicijom kao vlastiti spomenik odlučio izgraditi novu tvornicu ribljih konzervi na otoku Prviću. Zanimljivo je i to da umjesto iz Šibenika, piše u tekstu, najava pomoći stiže iz Splita. Novinar tekst zaključuje najavom crnog scenarija: Ako se ugasi tvornica kao glavni izvor prihoda, Rogoznica će postati malo zaboravljeno i oskudno seoce!
Crni scenarij, na sreću, nije se ostvario. Rogozničko područje doživjelo je građevinski bum i turističku renesansu, a stara tvornica uskoro bi trebala postati luksuzni hotel s pet zvjezdica. Međutim u jednom je kolega bio u pravu: nakon zatvaranja tvornice nikad se nije izgradio ni jedan proizvodni pogon, ni nakon dvadeset godina otkako je uvrštena u prostornoplansku dokumentaciju nije zaživjela poslovna zona Krušćice.
Najbolji ribari
Što je stara tvornica značila Rogozničanima i stanovnicima okolnih sela pitanje je to koje gotovo da nemamo kome postaviti. Većina ondašnjih radnica i radnika su umrli ili su na kraju svog životnog puta, a da je značila mnogo za standard i urbanizaciju Rogoznice, svakako je nepobitna činjenica. Posebno je pridonijela samosvjesti ondašnjih rogozničkih žena koje su uglavnom bile zaposlene u proizvodnim pogonima, ali i u administraciji. Zarađivale su plaću isto kao i njihovi muževi, očevi i braća.
Rogozničani su bili najbolji ribari, posebno na srdele, piše povjesničar i kroničar don Krsto Stošić, a rogoznička luka je bila poznata po svom uvozu i izvozu robe, te pristajanju velikog broja parobroda i ribarica. Još godine 1874. prema podacima L. Maschek (Manuale Del Regno di Dalmazia Zara) piše don Krsto Stošić, u luku je dolazilo više od 200 lađa s 3917 talenata, a izvoz je bio 13.368 forinta. Prvo pristajanje austrijskog Lloyda bilo je 8. listopada 1876. godine. Kroz rogozničku luku 1931. prošlo je gotovo 6 tisuća putnika. Tih godina punim kapacitetom radila je tvornica. Dnevno se konzerviralo 7000 kilograma ribe, godine 1934. u ulje se spremilo 20.800 kilograma ribe, a posolilo više od 100 tisuća kilograma.
Početkom dvadesetog stoljeća tvornica se zvala "Neptun“, do konca Prvog svjetskog rata promjenila je ime u "ITAK“, poslije ju je naslijedila Sociote generale Francois Anglo koja je imala svoje tvornice i drugdje po Dalmaciji. Nakon Drugog svjetskog rata je nacionalizirana.
Otkako je zatvorena tvornica se urušava i postaje ruglo u centru mjesta i opasna ekološka bomba. U ruševnom zdanju, uglavnom bez krova i bez zatvora, nalaze se tone raznoraznog otpada koji je godinama tu neodgovorno deponiran, najveći krivac za stotine starih raspadnutih madraca, starih rashladnih uređaja i ugostiteljskog inventara je "Primošten" koji je tvornicu do Domovinskog rata koristio za skladišni prostor. Prije nekoliko godina rogoznički vatrogasci spriječili su ekološku katastrofu, naime u betonskom spremniku visokom četri-pet metara, zapremnine dvadesetak tona, bilo je oko sedam tona mazuta. Da je mazut iscurio, zagadio bi se čitav akvatorij rogozničke vale. Prestrašna je to slika za prestižnu turističko destinaciju koja ove godine namjerava ostvariti milijun turističkih noćenja.
Novac ide državi
Na staru tvornicu Općina Rogoznica još 2004. godine bila je u zemljišne knjige upisana kao jedini vlasnik. Na tu presudu žalila se hotelska kuća "Primošten", koja je svojedobno tvornicu koristila za skladište, i to na temelju kredita "Jadran ribolova" koji zbog zastare nikada nije ni otplaćen. Dok je Općina Rogoznica vodila spor s Mađarima i dobila ga, na tvornicu se uknjižila država.
Iako će novac od prodaje te ogromne nekretnine ići u državni proračun, Rogozničani jedva čekaju da se pojavi neki ozbiljni investitor i konačno napravi hotel. Stara tvornica se doista nalazi u zaštićenoj staroj gradskoj jezgri, međutim konzervatori je nisu zaštitili kao kulturno industrijsko dobro.
Prema prostornom planu hotel bi imao 200 kreveta, trebao bi raditi čitavu godinu, ne bi smio biti zatvorenog tipa - odnosno resort, a dobro bi bilo da ima i manju kongresnu dvoranu jer takav sadržaj nedostaje Rogoznici.
Ne znamo bi li naš kolega novinar s početka priče bio zadovoljan ovakvim ishodom, možda mu se današnja Rogoznica sa sve manje dalmatinskog šarma i ribarskih brodica, leuta i gajeta ne bi ni dopala, ali stalna na tom svijetu samo mijena jest...