Ministar državne imovine Goran Marić u ponedjeljak je izjavio da sudbinu otočića Smokvica vela, s kojeg je koncem kolovoza prošle godine deložiran posrnuli tajkun Ivica Todorić, u svojim rukama drži Općina Rogoznica.
– Tek kada Općina u svom Prostornom planu uređenja skine oznaku "posebna" i stavi "turistička namjena", Ministarstvo će raspisati javni natječaj za novog korisnika – istaknuo je ministar.
Ministar Goran Marić, čuvar državne imovine, ili ne zna, ili namjerno obmanjuje javnost. Posebnu – vojnu namjenu sve ove godine, pa i onda kada se na otočiću odmarala obitelj Todorić, određuje Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
- Od 2009. godine, otkad je Općina Rogoznica prihvatila svoj generalni Plan prostornog uređenja, doneseno je čak pet izmjena i dopuna PPU-a, a šeste izmjene i dopune su u tijeku. U svakom od tih postupaka Ministarstvo obrane moglo je skinuti oznaku vojne namjene. Prije same pripreme izrade ili izmjena PPU-a – ističe rogoznička načelnica Sandra Jakelić – općina svoj prijedlog šalje na čak 24 državne adrese.
Iste institucije dobivaju nacrt planske dokumentacije i nakon javne rasprave i javnog izlaganja konačnu verziju PPU-a prije nego što ga prihvati Općinsko vijeće. Dakle od 2009. godine Ministarstvo obrane imalo je priliku očitovati se na Prostorni plan uređenja Općine Rogoznica čak 21 put i 21 put otočić je stavilo u perspektivno vojno područje, a da je tako, potvrđuju i nedavna vojna mjerenja i vojne vježbe održane u rogozničkom akvatoriju i na Smokvici.
Otkad je sa Smokvice vele deložirana obitelj Todorić, nad sudbinom otočića nadvio se muk. Bivše vojne objekte, ljetnikovac, luksuzne apartmane, restorane i sportska igrališta na površini od 168.865 metara četvornih čuvaju Klemmovi zaštitari. Bila vojska ili Todorić, otočić je za Rogozničane i rogozničke ribare i dalje zabranjena zona, takozvano rogozničko područje 51!
Priča o otoku Smokvici i Todoriću postala je općepoznata nakon što je ministar Goran Marić izračunao da Ivica Todorić za najam i koncesijske naknade državi duguje 230 milijuna kuna. Većina toga golemog duga, priznao je ministar, otišla je u zastaru, međutim za naplatiti ostalo je više od 25 milijuna kuna.
Ministarstvo obrane je poduzeću "Grafoplast" iz Zagreba 1995. godine dalo otok u zakup na 30 godina, i to bez naknade. Ugovor uz odobrenje MORH-a u konačnici je potpisala Općina Primošten, a u njemu stoji da će nakon 30 godine sve uloženo naslijediti država. Ante Lušić i partneri otok su namjeravali turistički valorizirati i izgraditi elitno ljetovalište za bogatu klijentelu.
Zbog velikog ulaganja u devastirani otok vojarnu, "Grafoplast" se našao u problemima, pa je tvrtku zajedno s koncesijom na otok nakon sedam godina preuzeo Todorić. Svih ovih godina Smokvica je bila privatni ljetnikovac obitelji Todorić, a Lušić je bio tek njegov zaposlenik. Nakon sloma Todorićeva carstva i zakona "lex Agrokor", "Grafoplast" je zajedno s koncesijom ponovno vraćen Lušiću.
Trebalo istaknuti da je DUUDI tek 2012. odredio kako "Grafoplast" mora za Smokvicu plaćati 5,2 milijuna kuna godišnje. Od toga 4,8 milijuna za zakup, te 324.600 kuna naknade za bespravno korištenje pomorskog dobra, međutim izgleda da račun Todoriću nikada nije poslan.
Postavlja se i pitanje čiji je zapravo otok, je li u vlasništvu Ministarstva državne imovine ili MORH-a. MORH ga je dao u zakup, MORH je koncem devedesetih podignuo tužbu protiv Općine Rogoznica, prema odlukama MORH-a Smokvica je još uvijek područje posebne namjene, odnosno vojarna.
Općina Rogoznica u ovoj ružnoj i zamršenoj priči je kolateralna žrtva jer s čitavim slučajem nema baš nikakve veze. Utemeljena je dvije godine nakon što je Ministarstvo obrane manevrom s Općinom Primošten Smokvicu dalo u najam "Grafoplastu", a sada je ministar Marić proziva što u prostornoplanskoj dokumentaciji sa Smokvice nije skinula posebnu vojnu namjenu?!
KAKO JE POČELO
Ljetnikovac od bračkog kamena
Početkom tridesetih godina 20. stoljeća Rogoznica je prepoznata kao poželjna turistička destinacija i tih godina u Rogoznici su niknuli i prvi ljetnikovci. Tako je poznata liječnička obitelj Prašek svoj ljetnikovac izgradila uz borovu šumu Kopara, a na otoku Smokvica vela ljetnikovac od bijelog kamena s otoka Brača izgradio je jedan bogati Austrijanac. Još 1932. godine otok Smokvica bio je jedno od popularnih okupljališta europskih bogataša. Vihor Drugog svjetskog rata sa Smokvice je otpuhao bogataše, a nakon rata ljetnikovac je pretvoren u vojarnu. Izgrađeni su podzemni i nadzemni vojni objekti, a jugovojska je bila stacionirana sve do 17. rujna 1991. godine, kada je 113. brigada HV-a munjevitom akcijom u samo nekoliko sati oslobodila sve tri rogozničke vojarne.