Budući da je odbijao prijedloge za predaju, Hitlerov nacistički režim mogao je pasti kada padne i njegov centar, grad Berlin.
Svi oni koji su 19. travnja 1945. bili u Berlinu, tvrdili su da su se s periferije grada čuli drugačiji zvukovi od onih na koje su navikli. I bili su u pravu. Dolazili su od topništva, a ne od savezničkih bombi. To je značilo samo jedno: Berlin je bio u dometu sovjetskih topova, što je izazvalo val straha među stanovništvom koje se pitalo - kako se to uopće dogodilo?
I dok je ulicama Berlina vladala panika, a njemačke trupe obuzimalo malodušje, Hitlerove su naredbe bile jasne – vojska se morala oduprijeti do kraja. On se, pak, skrivao u svom bunkeru zajedno s drugim nacističkim vođama, poput Martina Bormanna, Alberta Speera ili Josepha Goebbelsa. I u svom ludilu bio je spreman beskorisno žrtvovati cijelo stanovništvo, a smrtno kazniti predaju i podizanje bijele zastave, piše National Geographic.
Između epizoda dobrog raspoloženja i eksplozivnih izljeva bijesa na sve i svakoga, uključujući i svoje generale koje je optuživao da su neučinkoviti i izdajnici, izdao je niz oštrih direktiva. No, nakon što su 20. travnja 1945. američki B-17 i britanski Lancasteri bombardirali središte Berlina i uništili veliki broj zgrada, bila je prisilna evakuacija dvije tisuće stanovnika, a grad je od tog trenutka trajno ostao bez struje.
hitlerovo samozavaravanje
Dva dana nakon ovog događaja netko je na sastanku s Adolfom Hitlerom pohvalio generala Waltera Wenka koji je zapovijedao 12. armijom u Magdeburgu. Nakon što je čuo vijest, Führer je iznenada promijenio raspoloženje i smislio novi plan - general Wenk će se okrenuti i spasiti Berlin, Sovjeti će izgubiti na samom "pragu" i tijek rata će se opet promijeniti.
Ali istina je bila da je Berlin bio opkoljen i da spomenuti general nije imao dovoljno kapaciteta da se nosi sa silom koja je marširala prema srcu Reicha.
General Helmut Weidling, koji je vodio obranu Berlina i pokušavao uspostaviti operativnu obranu - imao je na raspolaganju samo trupe koje su se polako raspadale, poput onih španjolskog generala Miguela Escere. Zajedno s pripadnicima Volkssturma, Hitlerjugenda i policije gradili su barikade od tramvaja koji će se na kraju pokazati beskorisnim.
Jedno po jedno, Sovjeti su okupirali berlinske četvrti, dok se civilno stanovništvo skrivalo u zadimljenim tunelima podzemne željeznice. Kao posljednja mjera odlučeno je dići u zrak nasipe koji su odvajali kanal Landwehr od metroa i tako spriječiti daljnji ruski prodor.
rusi gorštaci krali sve sreda
Bio je to trenutak kada je ishod cijelog rata već svima bio jasan, pa tako i Hitleru koji je u poslijepodnevnim satima 30. travnja 1945. počinio samoubojstvo u svom bunkeru. Ubrzo nakon njega to je učinila i njegova supruga Eva Braun. Prema riječima svjedoka, nakon što su pronašli njihova beživotna tijela, službenici su ih premjestili u vrt Ureda, položili u prethodno iskopanu jamu i zapalili.
Dana 2. svibnja, na kraju bitke, mnogi pristaše režima i SS-ovci počinili su samoubojstvo radije nego da padnu u ruke Sovjetima. Ruski vojnici, čije je podrijetlo uglavnom vuklo iz stepa i planina Kavkaza, nikada nisu vidjeli ništa poput elegancije Berlina. Ukrali su sve što su mogli: gramofone, nakit, upaljače, odjeću. No, najviše su se tražili ručni satovi koji su ih fascinirali. Privlačili su ih i zahodi s vodokotlićima, bicikli, žarulje. Sve što nisu ukrali, uništili su.
Nakon pljačke počela su masovna silovanja, tema o kojoj se u vrijeme Hladnog rata malo govorilo. Ruski mediji ove događaje tradicionalno odbacuju kao "izmišljotine". Danas se ne zna koliko je žena silovano nakon pada Berlina, iako neki povjesničari govore o brojci od oko sto tisuća.
Danas se u predgrađu Berlina, na obalama rijeke Spree, nalazi dvanaest metara visoka statua sovjetskog vojnika s mačem u ruci i njemačke djevojke. Spomenik je izgrađen između 1946. i 1949. godine u čast više od sedamdeset tisuća vojnika Crvene armije koji su poginuli u bitci za Berlin, s natpisom: "Sovjetski narod spasio je europsku civilizaciju od fašizma", piše National Geographic.
Epilog je to šest ili dvanaest najgorih godina u svjetskoj povijesti s milijunima mrtvih i ranjenih, razorenim gradovima i državama, zvjerstvima i izbijanjem svega najgorega u ljudima. Pouka svega trebala bi biti da se nešto slično nikad više ne ponovi.
