Kako u životu, tako je i u politici puno paradoksa. Na neki način je paradoksalno i da je grad Šibenik, sudeći po rezultatima predsjedničkih izbora, ostao i dalje najuvjerljivije dalmatinsko uporište HDZ-a. Jer, Zoran Milanović je, kao kandidat SDP-a i grupe stranaka lijevog centra, pobijedio i u Splitu i u Zadru, a umalo i u Dubrovniku gdje je HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović dobila jedva 106 glasova više od njezinog suparnika. Kako kažu sami Dubrovčani, da SDP u tom gradu nije na koljenima, sigurno je da bi Grabar Kitarović i u Dubrovniku bila poražena. U Šibeniku baš i nije tako…
Split se, protivno svim najavama tamošnjeg šefa HDZ-a, Petra Škorića, pokazao kao “nepravi hrvatski grad”, jer je između Milanovića i Grabar Kitarović ipak optirao za - Milanovića. Škoriću i Opari usprkos! Ali, to što je SDP-ov kandidat slavio u Splitu i nije neko posebno čudo, koliko ono koje se dogodilo u Zadru.
Jer, Split je tijekom minulih 30 godina hrvatske samostalnosti znao birati i druge opcije osim one pod egidom “zna se”. Bilo je tu i gradonačelnika iz HSLS-a, iz Liste Velog mista, nota bene i Hrvatske građanske stranke Željka Keruma. Dakle, u Splitu HDZ nije bio “sveto pismo”, a u Zadru, bogme itekako jest! Tri desetljeća HDZ vlada Zadrom, dosljedno “kalmetiziran”, i činilo se da će takav ostati bar još tri desetljeća. O.k., nisu lokalni izbori isto što i predsjednički, to svi znamo, i ne mogu se naprosto preslikati.
Ali, zar se još donedavno moglo i zamisliti da Zadar premoćno glasa za kandidata SDP-a?! Pa ipak, na ovim izborima Zoran Milanović je dobio povjerenje Zadrana koji su mu dali čak 17.308 glasova, a HDZ-ovu uzdanicu Kolindu Grabar Kitarović ostavili na 15.633 glasa potpore, s 1.675 glasova manje od suparnika!
Potonuće SDP-a
U Splitu je Zoran Milanović dobio potporu 40.514 birača, a Kolinda Grabar Kitarović 37.663, ili čak 2.851 glas manje.
U Dubrovniku, kako rekosmo, umalo su kandidati bili egal: Kolinda Grabar Kitarović dobila je 9.409 glasova, a Zoran Milanović 9.303, samo 106 manje od svoje protukandidatkinje.
I konačno, u Šibeniku KGK osvaja 11.075 glasova, Zoran Milanović 10.163. Razlika je 912 glasova. Reklo bi se i nije to neka premoć, ali je pobjeda i njoj se ne gleda “ u zube”.
Stvar je u tome da je od svih dalmatinskih gradova Šibenik realno najliberalniji. To je grad u kojem je prije par godina otvoren Muzej pobjede i antifašizma, za koji je gradska (HDZ) vlast osigurala primjeren prostor u staroj gradskoj jezgri. To je grad u kojem se već sedam godina, bez incidenata i ispada ostrašćenih “domoljuba” održava Festival alternative i ljevice (FALIŠ). Naposljetku, to je jedino od četiri dalmatinska središta u kojemu je SDP bio na vlasti! I možda je baš u tome “kvaka 22”, odnosno odgovor na “šibenski paradoks”.
Jer, kako je to izjavio čelnik šibenskog SDP-a Tonči Restović, kad je SDP-ov gradonačelnik Ante Županović 2013. vrlo tijesno izgubio na izborima u pohodu na drugi mandat, SDP je u ovom gradu počeo tonuti prema dnu. I taj trend pada, veli Restović, trajao je sve do 2017. Ne zbog toga što je te godine baš on preuzeo poziciju predsjednika GO SDP-a,brani se od pretencioznosti Restović, ali od 2017. trend se polako preokreće i šibenski SDP na svim izborima kontinuirano raste po rezultatu i po apsolutnom broju birača. Na recentnim izborima bili su na korak od pobjede. Uvjerljivo su dobili, kaže Restović, u najvećem broju gradskih četvrti, izgubili tek u Crnici, Meterizama, Ražinama i Brodarici, na rubovima grada.
Modeliranje teritorija
Upravo u tom modeliranju teritorijalnog obuhvata grada, smatraju neki Šibenčani, leži snaga HDZ-a u Šibeniku, kojemu su pridodana brojna okolna sela kako bi se neutraliziralo raspoloženje stanovništva na užem području grada. A poznato je da ruralno stanovništvo uglavnom bira HDZ kao svoju političku opciju, dok urbane sredine glasaju za liberalne i lijeve stranke.
Ali, dobar je znak, kaže šef šibenskog SDP-a, što potpora stranci postupno raste i u prigradskim naseljima, iako se tu još kaska za rezultatima HDZ-a, i na tome treba ozbiljno poraditi u nadolazećem vremenu. Činjenica je da se stranka u gradu konsolidirala, da je bila snažno angažirana u predsjedničkoj kampanji Zorana Milanovića i da je, kako tvrdi Restović, izgradila solidnu organizacijsku strukturu koja je nakon debakla na zadnjim lokalnim izborima gotovo demontirana.
Da, i tu leži dio razloga za “šibenski paradoks”. Na prošlim lokalnim izborima, tadašnji čelnik gradske organizacije SDP-a Franko Vidović, danas saborski zastupnik koji gradi karijeru na nacionalnoj razini kao jedan od glavnih suradnika Davora Bernardića, blizak i Zoranu Milanoviću, na listu SDP-a za Gradsko vijeće Šibenika na svoj brk je stavio i HDZ-ovca Antona Dobru.
Dobra čak nije vidio razloga da istupi iz HDZ-a kao svoga prvog izbora, ali ga je stranka izbacila provodeći vlastiti Statut. Boje SDP-a s kojim je ušao u GV branio je možda na jednoj ili dvije sjednice, ubrzo je osnovao ogranak Stranke rada i solidarnosti- Milan Bandić 365 kojem je i predsjednik, a u GV-u uglavnom podupire matični HDZ. Slučaj Dobra natjerao je mnoge SDP-ovce da dignu ruke i od SDP-a i od politike. Šibenski SDP se nakon katastrofe na lokalnim izborima 2013. i “poučka Dobra” gotovo rasuo. Restović tvrdi da od 2017. kontinuirano raste. Ali, očito još nije narastao toliko da u gradu ponovo pobijedi HDZ…