Na prvi pogled puno toga ostaje skriveno. Na drugi, stvari polako počinju izlaziti vani. Zapravo, ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Čak ni gradovi. Osobito njihovi javni prostori koji nestaju pred komercijalizacijom svega i svačega i potrebom da se svaki kvadrat izgradi i dogradi ili barem zagradi kakvim štekatom.
A kakav je Šibenik na drugi pogled pokušava otkriti pedesetak srednjoškolaca, učenika Gimnazije Antuna Vrančića i Ekonomske škole. Ante Baranović, Patricija Malešević, Katarina Gulam, Lucija Gojčeta, Katarina Milković, Ema Novaković, Ana Gašperov i Lucija Ondrik, neki su od polaznika videoradionice nazvane “Grad na drugi pogled” i ovih dana obilaze Šibenik, uzduž i poprijeko, šeću se po trgovima i zaviruju u njegove ulice, pročelja i zgrade. Hodaju i snimaju, a onda o svemu razgovaraju sa svojom mentoricom, šibenskom mulitmedijalnom umjetnicom Lanom Stojićević. Iako posljednjih godina, nakon završene Umjetničke akademije, živi u Splitu, Lana je u rodnom gradu sredinom studenoga predstavila svoje autorske novine “Kad ne dime tvornički dimnjaci – TEF”. Posvećene su ugasloj tvornici u Crnici, a okosnicu tih, umjetničkih, novina predstavljaju kazivanja bivših radnika. Novine su podijeljene po šibenskim kafićima, kako bi se stariji prisjetili, a mlađi ponešto doznali o radu i životu u tvornici, koja je u šibenskom prostoru i vremenu postajala gotovo stotinu godina, i nezaobilazan je dio gradske baštine. Ipak, čini se da te novine nisu dospjele u ruke šibenskih srednjoškolaca i svoju su mentoricu, za koju mnogi u likovnim krugovima kažu kako je jedna od najperspektivnijih mladih hrvatskih likovnih umjetnika, upoznali tek na ovoj radionici. Zapravo, sve dok se nisu okupili u tzv. Crtaoni, učionici u šibenskoj Gimnaziji, nekad vrlo popularnom okupljalištu mladih, gdje su se održali brojni koncerti, za svoju mentoricu, iskreno priznaju, nisu ni čuli. A nisu točno ni znali što na radionici mogu očekivati.
Šibenski grafiti
– Za ovu sam radionicu doznao od jedne profesorice. Znao sam samo da je to videoradionica i više ništa. Kako me sve to zanima i želim što više naučiti, došao sam i jako mi se svidjelo. Prvi put smo učili neke pojmove vezane uz snimanje, kao što su rakurs, američki plan, osnovni plan i slično. Do sada sam snimao i napravio puno fotografija mobitelom, ali već nakon ovih radionica, mogu vidjeti da te fotografije nisu baš nešto – ozbiljan je Ante, dok Patricija, njegova kolegica iz razreda s kojom je zajedno i u radioničkoj grupi, kaže kako će tema njihova malog filma biti šibenski grafiti.
– Ima ih po cijelom gradu. Svakakvi su, a prevladavaju navijački, od kojih su mnogi uvredljivog sadržaja. Snimali smo i one umjetničke grafite koji se nalaze u Vukovarskoj ulici na zidu ispod Tehničke škole. Uz te grafite snimali smo i sebe, naizmjenično i kao da razgovaramo, plesali smo...
Gimnazijalka Katarina Milković kaže kako se mogućnost za snimiti film, makar kratki videouradak mobitelom, u školi baš i ne javlja često, pa je bivša dječja gradonačelnica, što je bila dok je išla u osnovnu školu, spremno prihvatila izazov.
– Mentorica nas potiče, ali sve radimo sami. Tako smo najprije osmislili teme. Radimo ih po grupama. Jedna od tema je i to što Gimnazija u svojoj zgradi ima dosta prostorija koje se ne koriste, pa ćemo zaviriti u njih. Druga je ekološka. Šibenik ima dosta problema sa smećem, kontejnerima i mjestima gdje se smeće odlaže. Kad prolazite gradom, svuda vidite to smeće, a radit ćemo i zalazak sunca kao temu. To je interna stvar u gimnaziji. Poznato je da svi u razredima snimaju zalazak sunca. Ne, za vrijeme nastavne, naravno. Svi to fotografiraju i stavljaju na društvene mreže. Voditeljica radionice nam je rekla kako je to zanimljiva tema. I smiješna je, jer svi u određenom trenutku odemo do prozora i fotografiramo – pričljiva je Katarina, a ovim temama Lucija Ondrik dodaje i onu o šibenskom željezničkom kolodvoru. Zna to iz prve ruke, jer do škole svakoga dana putuje vlakom iz Ražina u kojima stanuje.
Umjetnički film
– Na kolodvoru se sve raspada. Nema čekaonice, sve je zatvoreno. Stojiš samo na otvorenom i čekaš. Čak ni kartu ne možeš kupiti nakon 15 sati – govori Lucija.
Iako je ta priča već na prvi pogled sumorna i otužna, još će se ponešto otkriti i na onaj drugi. Premda, podsjetit će Lana, fokus ovdje ipak nije na dokumentarizmu.
– Cilj nam je umjetnički, a ne dokumentarni film, ali publika će svakako shvatiti o čemu se tu radi. Jako sam zadovoljna odazivom mladih i drago mi je što smo brzo došli do tema koje će raditi, a sada to treba i realizirati. Zadaća je da svoj grad pokušaju vidjeti na drugačiji način, da ga kritički promišljaju i vide probleme javnog prostora. Kao medij odabrali smo video jer je to mladima blisko. Oni stalno nešto fotografiraju i snimaju i svi imaju mobitele od kojih su neki bolji od uobičajenih fotoaparata. Važno je, naravno, da nauče i neke osnove snimanja i kako, primjerice, isti prizor snimiti na različite načine, premda ovo ide u smjeru umjetničkog i eksperimentalnog, pa je utoliko i sama forma slobodnija. Bolje da što više eksperimentiraju. Smatram da je ideja najvažnija, ali ona se u ostvarenom mora iščitati. A to uvijek jest problem umjetnosti – kaže mlada šibenska umjetnica.
Srednjoškolci su već snimili dosta materijala, a kada s tim završe, svoj će filmić sami montirati, te ga na zajedničkoj izložbi pokazati šibenskoj javnosti.
– Od onoga što snime, izabrat ćemo najzanimljivije. Pogledali smo snimljeno do sada, a prizori i kadrovi za koje oni misle da su “fail”, kako kažu, to jest pogreška, promašaj, totalna katastrofa ispada da su umjetnički najpotentniji dijelovi. Želim im reći kako je ono neuobičajeno, u sferi umjetnosti ujedno najzanimljivije. Uostalom, ovaj projekt govori o drugom pogledu i da ono što jest probate prikazati što začudnije – smatra Lana, koja se kao radionička voditeljica prvi put okušala ovoga ljeta na Međunarodnom dječjem festivalu. No, tada je radila s osnovnoškolcima, pa je iskustvo sa srednjoškolcima za nju ipak novo. Gradom na drugi pogled, Lana se počela baviti početkom jeseni, u Parizu gdje je u rezidenciji provela gotovo mjesec dana. I dok svoj rad o pariškom drugom pogledu mora dovršiti do kraja godine, s polaznicima šibenske radionice također će podijeliti isti zadatak kao i mjesto na zajedničkoj izložbi.
– Održat ćemo još dva termina radionica, a izložba svih radova bit će u siječnju iduće godine u Studiju galerije sv. Krševana. I ja, kao mentorica imam isti zadatak i moram napraviti svoj video Šibenika na drugi pogled!
Osim Lane Stojićević, u Šibenik na drugi pogled uključen je i primoštensko-zlarinski umjetnik Vedran Perkov. Organizator projekta je zagrebačka udruga Punkt, a Tanja Vujasinović, koja je ovih dana posjetila i šibensku radionicu, podsjeća kako je Grad na drugi pogled do sada održan u Velikoj Gorici, Rijeci, Koprivnici, Sisku, Karlovcu, Splitu, Vrgorcu... Poveznica s pojedinim sredinama uvijek su im lokalni umjetnici, umjetničke udruge, ustanove. Ukratko, kako Tanja voli reći, kreativni kapaciteti nekog grada.
– Ovaj je projekt zamišljen kao kombinacija edukacije, umjetničke produkcije i aktivizma. Cilj je da mladi, a radimo s osnovnoškolcima, srednjoškolcima i studentima, promišljaju svoj grad i da osvijeste važnost kvalitetnog javnog prostora – govori Tanja.
– Na ovim radionicama važno nam je i druženje mladih s profesionalnim umjetnicima, jer time dobivaju i drugi pogled na suvremenu umjetnost i vide da to nije toliko ekskluzivno kako su možda misli.
Iako je u ovoj priči naglasak na samom procesu stvaranja i rada, dobri rezultati, u ovom slučaju videofilmovi, često završe i na filmskim revijama i smotrama. Možda među njima uskoro bude i koji šibenskih polaznika radionice.
No, drugi pogled na grad ne mora završiti na tomu. Iskustva u drugim gradovima govore kako su mladi sa svojim voditeljem sadili drveće, uređivali šetnicu uz obalu ili, poput splitskog slučaja, uredili zapušteno košarkaško igralište. Grad na drugi pogled u Šibeniku će imati i nastavak u prosincu. U suradnji s Društvom šibenskih arhitekata, djeca će ukazati na problem zapuštene javne površine ispod OŠ Jurja Dalmatinca u Crnici i ponuditi neka svoja viđenja za njezino uređenje.
