Stari šibenski hotel “Krka”, nekad kultno mjesto Šibenčana i njihovih gostiju, upisan u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 2007., navodno bi uskoro trebao u obnovu. Tako je ovih dana najavio i novi vlasnik hotela, poljski poduzetnik Pawel Piotr Bryja, čija je tvrtka “Mobilia” d.o.o. preuzela potpuno derutni hotel od “Rivijere” u stečaju, na pomalo neuobičajen način – prisilnom predajom. I tek što je u hotel uspio ući novi vlasnik, oko sudbine ovog potentnog objekta na šibenskoj rivi, već se digla poprilična prašina.
- Ovo treba rušiti, navodno je spontano izgovorio šibenski gradonačelnik Željko Burić dočim se, u društvu s vlasnikom Bryjom, suočio sa zapuštenim, dotrajalim zdanjem više nalik golemom staništu za štakore. No, Burić je naknadno pojasnio svoja stajališta, a poljski poduzetnik Bryja, koji najavljuje sjaj i raskoš kakvu Šibenik u dosadašnjim hotelskim objektima još nije vidio, ostao nam je nedostupan, jer se do njega može samo preko posrednika, koji je to obećao, ali, mora da se šalio…
Kada bi netko proveo anketu među građanima Šibenika što misle o najavi obnove stare šibenske hotelske dame, rezultati bi bili još fascinantniji od onih u školskim anketama o štrajku, a oduševljenje, vjerojatno, nepodijeljeno. Nema onog u ovom gradu tko ne želi vidjeti hotel “Krku” u novom, sjajnom ruhu. Dakle, ideja o njegovoj obnovi je neupitna. Ali, štošta drugoga oko ovog hotela, čija lokacija zasigurno vrijedi više od same zgrade, je upitno, ili makar nejasno.
Bit će svega
Većinski vlasnik Rivijere u stečaju, Ivo Dean, preko tvrtke Hotel Jadran, svojedobno je bio zakupio “Krku” i odbijao je nekretninu milom predati novom vlasniku. Naposljetku je to učinjeno - prisilno. Jer je Zaključkom Trgovačkog suda u Zadru “Mobilia” stekla pravo na predaju u posjed spornog objekta. I Bryja je ušao u hotel, zajedno sa šibenskim gradonačelnikom, otvarajući nakon tko zna koliko godina, vrata hotela javnosti. Nije se tu imalo puno što pokazati, osim nereda koji su za sobom ostavili bivši korisnici hotelskog prostora, davnih godina pretvorenog u kancelarijski. Nekad je u “Krki” stolovala bivša, moćna trgovačka firma “Šibenka”, bilo je i nekih manjih korisnika, a do daljnjega je u hotelu ostala Lučka uprava, odvjetnički ured i još neki zakupci prostora koji nisu bili prisutni kod iseljavanja i prisilnog preuzimanja nekretnine.
Tijekom javnog obilaska hotela, njegov je novi vlasnik, kako navodi Šibenik.In, izjavio: - Otkad smo počeli preuzimati dugove tvrtke Rivijera, znali smo da ne preuzimamo samo hotel nego i povijest grada. Naš cilj je da hotel apsolutno renoviramo i napravimo zgradu koja će biti najljepša i koja će u grad dovesti puno turista.
A kad jednom hotel bude renoviran, otvorit će i restoran i kafić za koje Bryja očekuje kako će biti omiljena mjesta za izlazak Šibenčana.
Naravno, prioritet je hotel s četiri ili pet zvjezdica, koji bi, kako je kazao, gradu donio novi kvalitetni turistički sadržaj, a vlasniku dobru zaradu. No, do tada je puno posla. Treba napraviti idejni projekt, prikupiti svu potrebnu dokumentaciju, te početkom proljeća zatražiti građevinsku dozvolu, i strpljivo čekati da birokracija odradi svoje…
Burić optimističan
Šibenski gradonačelnik Željko Burić, optimističan je kao i uvijek, iako distanciran prema vlasniku kojeg, kaže, zapravo i ne poznaje, ne računajući jedan protokolarni sastanak koji su imali.
- Grad je vrlo zainteresiran da se hotel što prije obnovi i da sve instancije nadležne za support i mišljenje to učine promptno, jer nijedan hotel u gradu, u smislu razvoja turizma, ne može nadomjestiti “Krku” - rekao nam je gradonačelnik, napominjući da Šibenik ide upravo u smjeru razvoja što kvalitetnijeg hotelskog smještaja kako ne bi bio žrtva privatnih iznajmljivača i masovne apartmanizacije kakva se dogodila u nekim susjednim gradovima.
- Ali, ne bih želio - kaže oparen vrućim raspravama koje je izazvala njegova opaska o oportunosti rušenja propalog zdanja - da opet budemo svjedoci prepucavanja oko toga kako i po kojem modelu, će se “Krka” obnoviti. Naš je cilj da hotel ide što prije u obnovu, a svi znamo kakve su probleme i dosad imali zaštićeni spomenički objekti u gradu kada su ulazili u postupak obnove i koliko je trebalo da za to dobiju građevinsku dozvolu. Tko će, na koji način, i pod kojim konzervatorskim uvjetima obnavljati hotel, to može reći samo struka. A ja nisam rekao da “Krku” treba srušiti - pomalo će defanzivno Burić - ali znam da postoje zakonom propisani uvjeti pod kojima se može rušiti, dio ili cjelinu, kad je riječ o zaštićenim kulturnim dobrima, i da se takve obnove i rekonstrukcije izvode pod strogim konzervatorskim nadzorom.
Uostalom pripomenut će gradonačelnik, i šibenska je Gradska vijećnica bila srušena tijekom bombardiranja saveznika u Drugom svjetskom ratu, pa je rekonstruirana i obnovljena po napucima konzervatorske struke i danas se njome ponosimo. - Dakle, o tome će odlučiti struka, a ne ja kao gradonačelnik. Ja sam samo zainteresirani promatrač kao i ostali građani Šibenika koji se silno veseli obnovi ovog kultnog mjesta u gradu kojemu priželjkujem da to opet bude, i da se ureže u pamćenje nekim novim generacijama Šibenčana, kao što se stari hotel “Krka” urezao u moju memoriju.
No, tko je zapravo Pawel Piotr Bryja, vlasnik “Krke”, tko stoji iza tvrtke “Mobilia” Šibenik, koja je novi titular hotela još od siječnja ove godine? Kakva je uloga kontroverznog Šime Vranića u svemu tome, a koji je, navodno, izvorni vlasnik tvrtke “Mobilia” koju je prodao Poljaku Bryji?
Tko je Bryja?
“Mobilia” je postala većinski vjerovnik propale “Rivijere” u stečaju, u čijem je vlasništvu bio i hotel “Krka”, tako što je otkupila potraživanja švicarske tvrtke NLB Interfinanz AF koja su iznosila 24,5 milijuna kuna. Pa je tako “Mobilia” ušla u posjed “Krke” prijebojem svojih potraživanja u visini utvrđene vrijednosti nekretnine.
Ali, kako je moguće da “Mobilia” d.o.o. Šibenik, osnovana 2005., za djelatnost nespecijalizirane trgovine na veliko, s jednim do dva zaposlenika, i lanjskim neto rezultatom poslovanja od samo 158 tisuća kuna, kategorizirana kao malo poduzeće, može na sebe preuzeti tako zahtjevan projekt kao što je obnova i rekonstrukcija jednog zaštićenog kulturnog dobra čija bi buduća namjena bila hotelski smještaj? Inače, kao formalni vlasnik tvrtke “Mobilia” u registru se navodi British – Croatian Investments Limited, sa sjedištem na otoku Man (?!), dok je Pawel Piotr Bryja uveden u registru kao zastupnik tvrtke.
Nadalje, Bryja u Hrvatskoj ima sedam registriranih tvrtki, a čak dvije su se svojedobno našle na “listi srama” među 10 najvećih poreznih dužnika. Tvrtka “Bungalow”, kojoj je Bryja osnivač, na četvrtom je mjestu “liste srama”, a ima porezni dug prema državi od čak 8,4 milijuna kuna, dok je “Mobilia”, u kojoj je Bryja član Uprave, na desetom mjestu s 2,5 milijuna kuna duga. No, to tvrtku “Mobilia” nije omelo da preuzme dugove Rivijere u stečaju, i postane vlasnik hotela “Krka”, a uskoro bi mogla preuzeti i ostale Rivijerine nekretnine, hotel “Imperial” u Vodicama i restoran “Dubravka” na Šubićevcu.
Bez izjava
Porezni dugovi novog vlasnika hotela “Krka” gradonačelnika Burića ne zabrinjavaju.
- S investitorom nemam neke kontakte ni doticaja, a njegove porezne obaveze stvar su Porezne uprave i ona je tu da riješi njegove porezne probleme i dileme - kratko će Burić.
Do Pawela Piotra Bryje nije moguće doći izravno, nego isključivo preko Šime Vranića koji funkcionira kao neka vrsta njegova tajnika ili glasnogovornika. A Šimu Vranića javnost poznaje od ranije kao kontroverznog poduzetnika koji potječe iz pekarske obitelji zbog čega je mnogima znan i po nadimku Pekar, ali i po prijateljskim odnosima s fatalnom bankaricom Jasminom Bilonić koja je, sjećate se, zavela fra Šimu Nimca i navela ga u grijeh.
Epizodnu ulogu Vranić je svojevremeno odigrao i u šibenskom TLM-u kada je tvornicu od obitelji Pejčinoski kupio ruski biznismen i navodni milijarder Igor Šamis, s kojim je u TLM na neko vrijeme ušao i Vranić u svojstvu savjetnika (?!)
Kad smo potkraj prošle godine razgovarali sa Šimom Vranićem zbog njegove povezanosti s tvrtkom “Mobilia” i vlasništvom nad hotelom “Krka”, kazao nam je da je tvrtku prodao Bryji, svom poslovnom partneru s kojim je i dalje u više projekata, te da “Krka” ostaje njihov zajednički projekt.
Šimu Vranića smo i ovog puta kontaktirali, ali kao neizbježnu “vezu” do Bryje. No, nije imao vremena za razgovor, obećao nas je nazvati kasnije, a obećao nam je i SMS-om poslati broj mobitela svog poslovnog partnera Pawela Piotra Bryje. Naravno, nije nas nazvao, a ni obećani broj poljskog poduzetnika poslao…
Povijest hotela “Krka”
Hotel “Krka” na samoj šibenskoj rivi, nedaleko od mula Krke i lučkog pristaništa, izgrađen je 1876., a sagradio ga je jedan austrijski časnik na dijelu temelja kule sv. Katarine, koja se protezala od Sv. Frane prema jugu. Za kupnju zgrade hotela bio je, zbog neposredne blizine pristaništa, zainteresiran LLoyd, ali je prodana Pellegriniju koji je šezdesetih godina 19. stoljeća u Šibeniku imao svratište u blizini Sv. Ivana. Pellegrini je potom 1891. tu otvorio hotel – Albergo al Pellegrini, koji je 1898. kupio Frane Crljenko i 1903. otvorio Hotel “Krka”. Ime hotela se mijenja u Grand hotel Velebit u vrijeme dok mu je vlasnik bio Mate Živković, kada je izgrađen i ostakljeni dio restorana te postavljena vrtna restauracija.
Hotel je 1926. kupio šibenski trgovac Marko Jakovljević pod imenom Grand hotel Krka, koji je tada imao 50 suvremeno opremljenih soba. Današnje ime hotel dobiva nakon Drugog svjetskog rata, i već 50-ih godina prošlog stoljeća postaje kultno okupljalište Šibenčana svih generacija, kao i onih koji bi se zatekli u gradu. Zgradu hotela je 2007.Ministarstvo kulture zaštitilo kao kulturno dobro RH. Do 1962. je jedini hotel u gradu, a funkciju hotela “Krka” nema već desetljećima.
Investitor se Ministarstvu nije obraćao
Prema očitovanju Ministarstva kulture jednom lokalnom portalu, investitor, tvrtka “Mobilia”, dosad se nije obratila Konzervatorskom odjelu Ministarstva, niti je podnijela zahtjev za uklanjanje zaštićenog kulturnog dobra. Inače, hotel “Krka” je, kako se navodi u očitovanju, upisana u Registar nepokretnih kulturnih dobara 14. studenoga 2007.
Temeljem Zakona o zaštiti kulturnih dobara (čl. 64.) nadležno tijelo može izdati suglasnost za uklanjanje kulturnog dobra ili njegova dijela kada se utvrdi da se radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine te ona predstavlja opasnost za susjedne objekte i ljude, a ta se opasnost ne može otkloniti na drugi način - navode iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. A prije eventualnog uklanjanja kulturnog dobra potrebno je, kažu, izraditi konzervatorski elaborat. Suglasnost se može izdati samo uz prethodno mišljenje Vijeća za kulturna dobra.
Do Pawela Piotra Bryje nije moguće doći izravno, nego isključivo preko Šime Vranića koji funkcionira kao neka vrsta njegova tajnika ili glasnogovornika
Ali, kako je moguće da “Mobilia” d.o.o. Šibenik, osnovana 2005., za djelatnost nespecijalizirane trgovine na veliko, s jednim do dva zaposlenika, i lanjskim neto rezultatom poslovanja od samo 158 tisuća kuna, kategorizirana kao malo poduzeće, može na sebe preuzeti tako zahtjevan projekt kao što je obnova “Krke”
