NE MOŽE GA PREŽALITI Otac mladića preminulog nakon rutinske operacije traži odgovore: Ministre Kujundžiću, štitite li odgovorne za smrt mojeg sina? Liječnici su urlikali na sestre jer ga nisu obilazile dok je bio na samrti

NE MOŽE GA PREŽALITI

Do kraja svoga života tražit ću od odgovornih odgovore na pitanja i razloge zbog kojih je 5. rujna ove godine, nakon operacije angina u šibenskoj bolnici preminuo moj 19-godišnji sin Loressante Miškov.

Osim što svake minute, sata, dana, mene i moju obitelj boli duša i srce zbog onoga što se dogodilo mome sinu, ne mogu prestati misliti na to kako se takva tragedija zbila zbog nemara i nebrige djelatnika Opće bolnice Šibenik, odnosno djelatnika ORL odjela te bolnice.

Nije baš uobičajeno da čovjek dođe na operaciju angina na svojim nogama, a da iz bolnice iziđe u kapsilu - kaže nam kroz suze Renato Miškov koji protekla dva mjeseca "obija" vrata nadležnih institucija ne bi li doznao razloge smrti svoga sina.

Nakon Loressanteove smrti unutarnje povjerenstvo OB Šibenik, koje je provelo unutarnji nadzor cijelog slučaja, donijelo je mišljenje kako je mladić preminuo zbog embolije pluća.

Međutim, inspekcijski nadzor je napravilo i Povjerenstvo koje je oformilo Ministarstvo zdravstva i oni su prije nekoliko dana, nakon 50 dana donijeli zaključak kako je Loressante preminuo zbog iznenadne srčane smrti, uslijed nastanka maligne srčane aritmije (ventrikularna fibrilacija ili brza ventrikularna tahikardija) bez pulsa.

Kako se dalje kaže u zaključku Povjerenstva Ministarstva zdravstva, naknadnim uvidom u prijeoperacijski EKG nalaz, uočava se specifičan znak u obliku epsilon vala koji je patognomičan za aritmogenu kardiomiopatiju, a što potvrđuje i patohistološki (PHD) nalaz.

Najrjeđe oboljenje

U pojašnjenju, Povjerenstvo Ministarstva zdravstva navodi da aritmogena kardiomiopatija predstavlja najrjeđi oblik strukturne bolesti srca i tipično se prezentira naglom, iznenadnom pojavom smrtonosnih aritmija.

- Nakon 50 dana čekanja dobio sam to mišljenje Povjerenstva Ministarstva zdravstva i nisam zadovoljan njihovim odgovorom. Kako je moguće da Povjerenstvo šibenske bolnice kaže da je u pitanju jedan uzrok smrti, a Ministarstvo zdravstva da je u pitanju drugi uzrok smrti, koji uzgred budi rečeno nigdje nije spomenut u obdukcijskom nalazu?

Pa mome je ocu patologinja šibenske bolnice koja je radila obdukciju na telefon rekla, kako Loressante nije preminuo od srca, a sada ovi iz Zagreba tvrde drukčije. Znači li to da patologinja šibenske bolnice ne zna raditi svoj posao - pita se Renato Miškov.

Zbog toga, ali i zbog još puno razloga Loressanteov otac je uložio prigovor Ministarstvu zdravstva, osobno prozvavši kao odgovornog prof. dr. Milana Kujundžića (svojevrsna zapovjedna odgovornost), od kojeg je do petka 22. studenog zatražio odgovore na 27 pitanja, koja je postavio ministru i Ministarstvu zdravstva.

- Za odgovore sam im dao rok od osam dana, od trenutka od kada su zaprimili moj prigovor i moja pitanja, a ako odgovore ne dobijem, znam što mi je raditi. Zatražio sam od ministra Kujundžića da se napokon prihvati ovog slučaja i da stane iza svojih riječi koje mi je telefonski izrekao, kako nikoga u ovom slučaju neće štititi. Zahtijevam da mi svoje odgovore dostavi u pisanom obliku.

 

 

Moram reći da sam ovim činom pokrenuo upravni postupak i ako mi u zadanom vremenskom roku ne bude na tražena pitanja odgovoreno, njihovo "stručno mišljenje" koje sam primio smatrat će se netočnim i neprihvatljivim u sudskom sporu - kaže Renato Miškov.

Nalazom Ministarstva zdravstva nije zadovoljan.
- Poručujem ministru Kujundžiću, kako je stručno mišljenje Ministarstva zdravstva najobičnija prepiska nalaza Opće bolnice Šibenik i za to im je bilo potrebno 50 dana. Nakon toliko čekanja čovjek bi očekivao stručna objašnjenja svakog uključenog liječnika. Ovako nešto nepotpuno i prozirno nisam očekivao - ističe Miškov.

Pogrešni podaci

Kronologiju ovog tragičnog slučaja prvi put je za hrvatske medije u potpunosti iznio Renato Miškov, otac preminulog Loressantea.

- Dakle, tog 5. rujna u 7 sati dovodim svoga živog sina u Opću bolnicu Šibenik na odjel ORL. Prilikom upisa, medicinska sestra, starija, plave boje kose koja ga je upisivala, nije dala da ja govorim podatke o pacijentu, već je bahato inzistirala, obraćajući se mome sinu da upravo on govori.

Sestra je zaboravila ili predvidjela činjenicu da je Loressante Miškov dijete s posebnim potrebama dijagnoze Pandas-Tourettov sindrom (hiperaktivno dijete). Prilikom upisa tražila je broj telefona u slučaju da se treba kontaktirati treća osoba, a moj sin joj je dao svoj broj mobitela - kaže Renato Miškov.

U njihovu društvu je bio i Ive Miškov, Renatov otac i Loressanteov djed.

- Nakon upisa smjestili su ga na krevet u sobi broj 4. Moj otac je uz unuka ostao do 8.45, a ja sam otišao kupiti mu čaj po preporuci sestre, vrativši se kasnije - kaže Renato.

Renato se vraća u bolesničku sobu u 9.15 sati.

- U sobi sam zatekao dvoje ljudi, moga oca i majku dječaka koji je ležao do mog sina koji je trebao na operaciju poslije Loressantea. Moj sin je spavao. Nakon 15-ak minuta budi se bunovan te nam govori kako mu je dežurna sestra dala da popije tabletu.

Koliko su u Ministarstvu bili aljkavi, najbolje govori podatak da su u službeni dokument unijeli, kako je moj sin primio predmedikaciju u 11 sati, a ne u 9 kada ju je zaista popio. Isto tako moram reći da od 9.15 sati do 12.02 sata, kada Loressantea vode na operaciju nitko od medicinskih sestara nije ušao u sobu - kaže Renato.

Kada su sestre došle s transportnim kolicima po Loressantea i odvezle ga do recepcije ORL odjela, čistačica ih je obavijestila da operacijska dvorana nije spremna za novu operaciju.

- I tu smo bili zadržani sve do 12.13 sati kada je ušao u operacijsku dvoranu. Točno vrijeme je potkrijepljeno SMS porukom, kojom obavještavam svoju suprugu da je "mali" otišao ovaj čas na operaciju (12.13 sati).

Nije točno da je operacija započela u 12.05 sati po izvješću nadzora Ministarstva zdravstva jer je Loressante ušao u salu tek u 12.13 sati. Razdoblje anesteziološke pripreme traje sigurno nekoliko minuta tako da završetak operacije u 12.25 sati nije bio moguć, kako piše u dokumentima Ministarstva zdravstva.

Iz razgovora s liječnicom anesteziologinjom doznali smo, da je Loressante pitao kirurga, koji ga je trebao operirati može li mu odgoditi operaciju, na što ga je liječnik uvjerio da je sve već pripremljeno i da je bez veze sada odgađati operaciju - kaže Miškov.

Potjerani iz sobe

I operacija angina koju je Loressante htio odgoditi, kao da je nešto predosjećao, započela je.

- Tijekom operacije navode da je Loressanteu pao puls na 49, a kasnije doznajemo iz neformalnih razgovora s ljudima, koji su upoznati sa slučajem, ali se boje reći istinu, zbog mogućnosti gubitka posla, da su Loressantea gubili tijekom operacije te da mu je puls bio puno niži i da je bilo problema sa saturacijom (manjak kisika).

Dežurni anesteziolog koji je bio na reanimaciji izjavio je da je kod buđenja bilo problema s tubusom (cijev za disanje) te ju je pokušao izvaditi - kaže Renato Miškov.

Nakon buđenja iz anestezije Loressante je upitao anesteziologinju je li preživio operaciju, na što je ona odgovorila potvrdno.

- Prebacivši se na transportna kolica doveden je direktno u bolesničku sobu te je premješten na bolesnički krevet. Tada, ponovno postavlja anesteziologinji pitanje, je li stvarno preživio operaciju na što mu anesteziologinja odgovara potvrdno. U znak odobravanja pruža joj stisnutu šaku uz riječi YEAH.

Anesteziologinja odlazi na drugu operaciju, jasno davši upute sestrama o postoperacijskoj napomeni mjerenja životnih funkcija - ističe Renato Miškov.

U 13.20 Renato susreće svoga oca Ivu na recepciji ORL odjela i otac mu govori kako je došao prije nekoliko minuta. Čekali su nekoliko minuta dok im je sestra dala informaciju da je Loressante u bolesničkoj sobi.

- Ušli smo u bolesničku sobu u kojoj je bila žena čiji je sin također trebao operaciju. Loressante je ležao na krevetu spavajući. Nisam prilazio njegovu krevetu već sam stavljao punjač u utičnicu iznad kreveta do njega.

Za to vrijeme moj otac je prišao krevetu i Loressantea stisnuo za tri prsta desne ruke na što on nije odreagirao. Tada, na vrata sobe dolazi sestra crvene boje kose i tjera nas van uz riječi da mali mora spavati. Sestra ni tada nije ušla u sobu, niti se približila krevetu moga sina - kaže Renato Miškov.

Tjeranje iz bolesničke sobe zasmetalo je Miškovima.
- U isto vrijeme žena čiji je sin išao na operaciju mogla je boraviti u sobi, a mi smo bili potjerani i to za vrijeme posjeta od 13 do 14 sati.

Na izlasku sa ORL odjela pomislio sam, "Bože sin mi izgleda kao da je mrtav" jer je imao otvorena usta i opuštenu donju vilicu, ali ništa ne sumnjajući poslao sam sinu SMS poruku, koju eto nikada nije pročitao: "Vidio sam te, živ si, ne brini se."

Otac mi je rekao da mali izgleda čudno i da mu je gornja usna žuta. Složili smo se da ćemo popodne, kada se naspava doći do njega i otišli smo svatko svojim putem - kaže Renato.

No, tek tada nastaje prava drama za obitelj Miškov.

- U 15.07 sati moja supruga prima poziv dežurnog anesteziologa koji je obavještava o smrti sina i traži da ona mene obavijesti, na što ona sva u šoku govori da oni to učine.

Na Zlarinu u 15.10 sati primam poziv od dežurnog anesteziologa, koji mi ne okolišajući govori kako je Loressante bio na operaciji i da je sat vremena nakon operacije primijećeno da ne diše i da su započeli reanimaciju koja je trajala oko sat vremena te su nakon toga odustali i proglasili ga mrtvim - kaže Renato Miškov.

Nakon tog pogubnog saznanja Renato Miškov dolazi u šibensku bolnicu.

- Dolazim u bolnicu na odjel ORL u 15.45 sati i vidim svoga sina na krevetu prekrivenog plahtom, na kojoj se u predjelu usta vidi krv u obliku kruga. Žena koja je bila u sobi to jutro, prilikom reanimacije premještena je u drugu sobu.

Nakon nekoliko dana patologinja šibenske bolnice nam je u razgovoru rekla kako Loressante nije umro od srca i da joj je nejasno što se dogodilo i zašto je umro - kaže Renato Miškov.

Ostavljen bez nadzora

Po riječima našeg sugovornika nitko iz bolnice nije kontaktirao ženu koja je bila u sobi broj 4 za vrijeme posjeta od 13 do 14 sati.

- Pa to nisu uradili, vjerojatno bojeći se da se ne sazna prava istina, jer kada su primijetili da je moj sin mrtav, liječnici su "urlikali" na medicinske sestre pitajući ih zašto nisu obilazile pacijenta. Cijela bolnica bruji o tome da su Loressantea ostavili bez nadzora.

Došao sam do podataka gospođe koja je bila u sobi broj 4 i iz razgovora s njom sam saznao, da kad je Loressante doveden u bolesničku sobu, sestre su mu promijenile plasmalyte otopinu za fiziološku.

Moj sin je zaspao i više se nije budio. Sestre ga po njenim riječima nisu uopće obilazile, a to je gospođa rekla i policiji koja je s njome obavila razgovor. Sestre su u sobu došle tek u 14 sati, kada su je pitale, je li mali još spava. Nažalost "spavao" je i više se nikada nije probudio - kaže Renato Miškov.

Pitanje medicinskih sestara "je li spava" došlo je kasno.

- Moj sin je najvjerojatnije bio mrtav za vrijeme našeg posjeta u 13.20 sati jer nije reagirao na podražaje, a medicinske sestre koje tvrde da su ga obilazile i mjerile vitalne životne funkcije jednostavno ne govore istinu.

Na kraju moram reći da mi je izuzetno drago da je Opća bolnica Šibenik nakon ovog tragičnog događaja nabavila monitor za monitoriranje pacijenta u postoperativnom nadzoru, te svaki put kad odem na grob svoga sina pokušavam mu objasniti na kvantnoj razini da je morao umrijeti da bi neki drugi čovjek možda bio spašen.

Moj sin je bio snažne muskulature, mladić koji se kupao u hladnoj vodi i nosio po buri kratke rukave i ne pamtim kada je bio prehlađen zadnji put. Činjenica je da je šibenskoj bolnici predan na medicinsku skrb živ, a vratili su ga mrtvog. To nije normalno i odgovorni trebaju biti kažnjeni - zaključuje Renato Miškov.

Anesteziološki list je vođen rukom

U više navrata Ive i Renato Miškov su razgovarali s bolničkim pravnikom i ravnateljicom Opće bolnice Šibenik te tražili svu dokumentaciju vezanu za smrt njihova Loressantea.

- Nisu nam dali odmah svu dokumentaciju nego smo dopisima inzistirali da nam dostave svaki dokument vezan uz Loressantea i njegov boravak u bolnici. Iz stručnog mišljenja Ministarstva zdravstva doznajemo da se vršio pregled EKG-a, koji nama uopće nije bio dostavljen, a upravo je on po mišljenju Ministarstva zdravstva presudan za dokazivanje smrti.

Taj EKG list je moguće falsificirati jer na njemu nije uneseno ime i prezime elektroničkim putem, nego je ispisano rukom, a isti nam nije bio dostavljen iz dokumentacije ORL odjela.

Ne postoji mogućnost dobivanja originalnog EKG-a iz samog EKG uređaja jer nakon tisuću snimaka uređaj kreće od nule brišući stare zapise. Ujedno,

Anesteziološki list je vođen rukom te nam je predan tek nakon drugog traženja, a to je bilo nakon šest dana od prvog zahtjeva - kaže Renato Miškov.

Veliki prigovori na ravnateljstvo bolnice

Miškov ima velikih prigovora na ravnateljstvo šibenske bolnice.

- U jednom razgovoru s ravnateljicom napomenuli smo da ispitaju sve ljude koji su sudjelovali u liječenju i dolazili u kontakt s Loressanteom, ali to nisu napravili.

Spomenuli smo ženu koja je bila u istoj sobi, u kojoj je boravio i Loressante i u kojoj je na kraju umro, te je ona najrelevantnije mogla reći što se zbivalo misterioznih sat vremena od 13 do 14 sati.

Po iskazu medicinskih sestara, stoji kako su ga obilazile, ali ne znaju točno kada, te kažu da nisu primijetile nikakva odstupanja, koja bi upućivala na pogoršanje njegova stanja.

Navode da su radile sve što je uobičajeno u zbrinjavanju takvog pacijenta. Što je to uobičajeno i kakav je Loressante bio pacijent? Pacijent s posebnim potrebama ili zdravi mladić koji će se naspavati pa ići kući? - pita se Renato Miškov.

Naslovnica Šibenik

Najčitanije

uspon i pad Gorana Prgina, koji je bio nagrađivani šibenski poduzetnik, optužnica tereti da je zajedno s kćerkom i partnerima, napravio štetu od 40 milijuna kuna. Spominje se više kaznenih djela. A gdje je novac? Možda u vili u Zablaću

Gorana Prgina, koji je bio nagrađivani šibenski poduzetnik, optužnica tereti da je zajedno s kćerkom i partnerima, napravio štetu od 40 milijuna kuna. Spominje se više kaznenih djela. A gdje je novac? Možda u vili u Zablaću
Kad je nekadašnji gazda Agrokora Ivica Todorić posrnuo a država mu, navodno u ime spašavanja radnih mjesta, otel...
Gorana Prgina, koji je bio nagrađivani šibenski poduzetnik, optužnica tereti da je zajedno s kćerkom i partnerima, napravio štetu od 40 milijuna kuna. Spominje se više kaznenih djela. A gdje je novac? Možda u vili u Zablaću