Hotel kojemu su korisnici platforme Booking.com udijelili najviše ocjene po svim kriterijima u Šibensko-kninskoj županiji je "King Krešimir". Taj prekrasni heritage hotel s četiri zvjezdice u pomno restauriranoj palači Divnić, nakon lanjske nulte sezone, pobire komplimente svojih gostiju, a njegova je terasa na Meduliću često odredište i samih Šibenčana. Zadovoljstvo što je tomu tako ne krije Fabiano Baranović, čelni čovjek deseteročlane hotelske "posade" koja uspješno plovi turističkim vodama. Budući da su prošle godine krenuli s poslom 15. ožujka, nekakve usporedbe s ovom sezonom ne bi bile realne.
- Ovo je, zapravo, naša prva sezona. Imali smo vremena sklapati ugovore s agencijama, planirati prodaju, bolje organizirati posao i nabavu i dobro nam ide. Zadovoljni smo, a laskaju i ocjene na Booking. comu. Svih sedam soba je bilo odlično popunjeno, a osmu, u kojoj se nalazi vrijedna, restaurirana freska, otvorili smo nešto kasnije. Moram kazati da smo cijene prilagodili tržištu i aktualnoj situaciji, tako da smo, za razliku od dijela hotela koji ustraju na zadanim cijenama, spremni na korekcije - veli Baranović.
Goste tretiramo kao rodbinu
S obzirom na relativno mali broj soba, malo je i gostiju. Za sada ih može biti maksimalno 14. To je s aspekta turista velika prednost budući da mu se zaposlenici maksimalno posvećuju, od trenutka kada se parkira na jednom od dva unajmljena hotelska parkirališna mjesta na mulu Krke, pa do odlaska. Parkiranje je, zapravo, jedini problem.
- Situacija će se, nadam se, promijeniti otvaranjem parkirališta na Poljani, a do tada treba izdržati. Do hotela gost treba pješke proći popriličnu dionicu, a kada se uzmu u obzir skale i prtljaga, to može biti otegotni faktor. Ipak, nije. Mi smo sve to okrenuli na pozitivu. Naše goste dočekujemo slično kao vlastitu rodbinu koju nismo vidjeli desetak godina. Šetnju do hotela pretvaramo u svojevrsnu mini turističku rutu. Zastanemo im pokazati rebus na Dobriću, usput im kažemo da je Šibenik grad s najviše skala na Mediteranu, što je jedan od razloga ljepote naših žena, pa i titula Miss Hrvatske svakih nekoliko godina. Ti detalji ih zanimaju i oduševljavaju. Naravno, zastanemo i kod replike svjetiljke koja je bila dio prve šibenske javne rasvjete još iz 1895. godine, spomenemo se i Nikole Tesle i izmjenične struje... Onda dolazi na red piće dobrodošlice uz kolačiće, pa još malo priče o povijesti same palače u kojoj se nalaze, s fotografijama kako je nekad izgledala, o kralju Krešimiru... Svakom gostu obavezno omogućimo i razgledanje freske u nekadašnjem glazbenom salonu. I tako, stignu do svoje sobe, zaboravljajući da su prošli tolike skale. Sviđa im se što je sve kod nas tako malo, intimno i puno povijesti. Često kažu da osjećaju kako palača ima dušu, pogotovo u lobiju u prizemlju - govori Baranović.
Što se država odakle dolaze tiče, nema, veli pravila. Stižu odasvud - iz skandinavskih zemalja, Francuske, Španjolske... Zanimljivo, Nijemaca je možda najmanje.
- A svima je zajedničko jedno - iako su u najfrekventnijem dijelu grada, nikad se nisu požalili na buku. Vole biti u centru, ne dolaze kod nas zbog dodatnog sadržaja, nego zbog interijera i lokacije. Iz središta grada vole istraživati tvrđave, uličice, dućane, restorane i sve ostalo. To im se jako sviđa.
Fritule refužo
Gosti su zadovoljni i hotelskim zaposlenicima, posebno vedrim, simpatičnim i pristojnim Filipincima koji su se, u ovom razdoblju krize turističko-ugostiteljskog kadra, pokazali izuzetno marljivom i predanom radnom snagom.
- Neko je vrijeme trebalo da se prilagode našim običajima, posebno navici ispijanja kave. Ako Dalmatincima, kazali smo im, prva jutarnja kava nije savršena, cijeli im dan kreće naopako. Zato smo ih savjetovali da gostima postave stotinu pitanja, ako treba, ali na kraju donesu tu savršenu kavu. I stvarno, ljudi ih vole, prihvaćaju i vraćaju im se...
Među gostima iz cijelog svijeta na terasi na kojoj je s prepunom konobarskom tacnom, uz neizostavan osmijeh, manevrirao William Altura, to je bilo jasno vidljivo. I kuhinjsko osoblje pohvatalo je, govori Baranović, konce s autohtonim jelima, pa sada rade upravo božansku pašticadu, štrudel od jabuka, kifliće, raspucance...
Da je tomu tako dokaz je što po fritule refužo, za ponijeti kući, dolaze u "King Krešimira" i vremešne šibenske gospođe, koje itekako znaju što je prava fritula.
LJETO BEZ PLAY STATIONA Od zarade kupio majci perilicu
Za razliku od svojih vršnjaka koji se ne odvajaju od računala i videoigrica, u hotelu posredstvom učeničkog servisa radi još jedan Baranović, 16-godišnji Fabianov brat Dario. To jutro kad smo obilazili hotel nije, kazao nam je, zastao niti na pet minuta. Dočekuje goste, pomaže s prtljagom, a desna je ruka i konobarima. I nije to jedini posao ovog ljeta. Radio je i na Međunarodnom dječjem festivalu. I od zarađenog novca kupio majci novu perilicu. Kakav momak!
TKO ĆE SE PRVI DOSJETITI Potražnje ima, suvenira nema!
Gosti se, primjerice, često propituju gdje bi mogli kupiti keramički servis ili samo šalice za kavu ili čaj s obrubom u obliku karakterističnog šibenskog pletera. Zanima ih to jer im obavezno pričamo o šibenskoj kapi i boulima. Željeli bi imati takav suvenir, a jednostavno nemaju gdje kupiti, pa, eto, napišite da se i to zna - preporučio je Fabiano.
POZIV TATOO MAJSTORIMA William bi Blaženu Djevicu
Filipinac William otkrio nam je da ima jednu želju, a to je tetovaža. Volio bi se iz Šibenika vratiti u svoju zemlju s tetovažom Blažene Djevice Marije. Vjernik je i puno bi mu to značilo, ali kako je riječ o relativno skupom zahvatu, za sada je to samo želja. Direktor Baranović je povukao neke veze za diskont, a pridružujemo se i mi za još veći: tatoo majstori iz Šibenika, poklonite Williamu tetovažu, a mi ćemo vama - reportažu.