Strast Ive Piližote Moga bi pet prasaca ranit koliko trošin spize za tiće!

Strast Ive Piližote

Ako ko misli da su tići hobi, taj se ljuto vara. To je bolest, ovisnost, droga. Tići nemaju zube, ali ti je kljun gori od ralja morskog pasa - ćapa te dok si dite i ne pušta te dok te "njih šest među ruke" ne odnesu tamo "oklen se ne vraća".
- Lakše je ženama čiji muški imaju ljubavnice. Ti se smire makar u starosti. Ovi šta vole tiće, tek tada, u penziji, polude! - zapantija san riči velikog šibenskog tičara, pokojnog Martina Kedže, kod kojeg san dolazija ka dite. I puno od njega pametnih čuja.
- Ne pitaj nikad tičara koliko ima tića! Nikad ti neće reć istinu, vajik će reć manje nego ima. Naročito ako žena sluša. I tvrdit će ti svaki put, kako će ih - dogodine - smaknit, kako će ostat samo na dvi-tri tice. A onda će ta dvi-tri i dat ća, prodat, razdilit... Al to samo ove šta ne valjaju, šta mu ne iđu u racu, il mu nisu po guštu. I nabavit pet-šest novih, boljih, mlađih. Velin ti ja, sinovac, bit tičar to ti znači - imat dijagnozu! - ima je pravo pokojni Kedžo.
Tako da san odma zna kako je završila priča koju mi je ispriča Željko Krnčević Pigo, još jedan zagriženi šibenski tičar. Inače, u "slobodno vrime" i direktor šibenskog Muzeja.

Izbacio auto

- Žena je prigovorila našem Ivi Piližoti da nije u redu da in novo auto stoji vanka zato šta je on cilu garažu uredija za tiće. Najprije jedna keba, pa druga, treća, pa parilice, pa velika letilica. A auta vanka, na suncu i kiši. Dosadilo to njemu, pa joj jednog dana veli: - Da znaš da si u pravu! - Znači, riješićeš se tića? - ponadala se. - Ne, nego ću napravit novu garažu!
I znaš šta se onda dogodilo - pita i odma odgovara Pigo.
- Onda je i tu novu garažu Piližota napunija tićima, i to novin. A auta za koju ne znam je li u njoj i prinoćila ponovno je završila vanka, isprid vrata! A naš Ive Piližota, koji se samo smije kad smo mu spomenili ovu priču, u međuvremenu je pored dvi garaže koje je napunija tićima, malin i velikin kebama, volijerama, vrićama od tičje spize, u dvorištu podiga i - treću. Nije garaža, ali je slične veličine, koju je napunija grdelinima, koje tičari stručno zovu europska fauna, latinski Carduelis carduelis, a književno češljugarima, koje Ive ima u nekoliko podvrsta ili varijanti - od domaće "balkanike", koja je nešto sitnija, pa do velikih "majora", za koje mi veli da su iz Sibira. Svako dalmatinsko dite u svit tica ulazi s grdelinima, pa s grdelinima to obično i završava - prva ljubav zaborava nema. Samo je to prije dok je Ivan bija mali počinjalo s lovom na baketinu, a danas, kao član Društva za uzgoj i zaštitu ptica, je registrirano, legalno, s dozvolom za uzgoj nadležnog ministarstva. I to vrlo uspješno, jer ove je sezone, koja je pri kraju, izlegao već tridesetak mladih grdelina, "picina", koji letaju po velikoj volijeri, guštaju u njoj boga svoga. Isto kao i naš Ivan, koji s njima provodi sate i sate... Čisti ih, hrani, poji, sluša, razgovara s njima. Sritan i ushićen ka da je na Prokurativama, usrid splitskog festivala. Pa nestrpljivo čeka i sluša nastup jednog po jednog izvođača.

Ahatna mutacija

- Svašta sam ja držao još otkako sam radio kao frezist - u nas bi se reklo metaloglodač - u Njemačkoj, gdje sam i živio 38 godina u Minhenu, radio najprije za BMW, pa poslije za AGFU, foto-aparate, ARRI, filmske kamere... Ni tamo nisam mogao bez tića. Ima sam kanarince, portugalske harlekine, engleske bordere, španjolske timbradose, držao sam kanarince boje, stasa, pjesme, a beštije i prirodu sam volio otkad znam za sebe. I tamo sam bio član tičarskog društva, "Bavaria" u Minhenu. Ima san i grdeline, ka i sada, a uz njih imam i desetak verduna, u raznim mutacijama, ahatnim, izabelnim, ali to ionako razume samo tičari, da ne zbunjujemo ljude...
Uto zove iz garaže i fotoreporter Ante pa pita Ivu koji su mu oni veliki, šareni, kanarinci, baš su ga se dojmili.
- To su ti, Ante, engleski lancashiri, to ti je najveća raca kanarinaca! Spada u kanarince stasa!
- Jel i oni pivaju?
- Svi kanarinci pivaju, al samo muški! Ženske ne pivaju!
- Znan, one zvocaju! - red je sad da i fotoreporter Ante pokaže svoje znanje. U tiće se, veli ne razumi, al je životnu školu prošao. I nekoliko brakova! Dojmio ga se i podatak da kanarinci - muški - najviše pivaju kad su sami u kavezu. Kad su se ženkom zajedno u kebi, naglo umuknu. Nije in do pisme! Nakon parenja znaju se čak i počupat.
- Gospe moja, sve isto! - promrlja je ka za se Ante. I nastavija snimat...
U svakom slučaju, ima naš Ivan, na adresi Ivana Meštrovića 44, na samoj granici Njivica i Crnice, sigurno više od stotinu tića. Ovaj podatak, dakako, treba uzeti s rezervom, jer, nije on od jučer, zna on da će ovo čitati i žena. Stvarni broj se ne odaje ni pod mukama, krije se i od sebe. Jednako kao i podatak koliko novaca potroši na tičju spizu. I pošto je!
- Pusti sad to... Nego, veli mi žena da bi mogao pet prasaca ranit koliko potrošin na njih spize. I nije puno u krivu! Stvarno bi moga. Al, šta ću kad ja to volin. Pa onda na koncu i ona veli da je bolje da trošin na tiće nego da lunjan okolo, po gostionama i tovernama, da se opijan, kockan, blunin, i ko zna šta radin. Ovako san bar uvik kod kuće ili okolo kuće, i u svakon trenu zna di san. Kod tica! - smije se naš vridni tičar.

Valja se pokazat

Izuzetak je jedino kad s jeseni i zime krenu natjecanja, izložbe, društvene, regionalne, pa državne, čak i svjetska prvenstva... Ni njih Ivan ne propušta, osobito kad su bliže, po Italiji, Austriji, Njemačkoj. Gušt je vidit šta je ko te sezone uspija uzgojit, pokazat svoje mlade, vidit se s prijateljima, kolegama, popričat s njima, izrugat se, nabavit koju novu ticu za osvježit krv, prominit racu, riješit se viška...
- Kako se ocjenjuju tići? Kod kanarinaca stasa gleda se vanjski izgled, svako pero, svaki nokat mora bit iste boje, i najviše more dobit 100 bodova. Al, to niko nije osvojija, niti će. Šampion se obično postaje s 90 bodova, ovisno o konkurenciji. Kod kanarinaca pisme imaš one koji pivaju otvorenog, ka španjolski Timbradosi, i one koji pivaju zatvorenog kljuna, ka njemački harzeri ili belgijski malinoi. I onda suci stoje, slušaju, koji dištonaje, koji falšira. Ka operni pivači isprid profesora... - otkriva Piližota skriveni svijet uzgajivača ptica, koji neupućenima vjerojatno zvuči kao "kvantna fizika za početnike"...
- Kako je ono reka da se zovu oni... Timberland? - zva me je Ante poslin dok je potpisiva slike.
- A oni šta pare rebci? Kako je Ive reka da se ono zovu? Sve mi se smišalo.... Šta veliš, da napišen – tići?!
- Ljudi, pametan li si, nije ni čudo šta si oša u novinare. Sve znaš!
- Ma, luđi san ja šta san te zva...


Dok je Ivan bija mali, počinjao je s lovom na baketinu, a danas, kao član Društva za uzgoj i zaštitu ptica, sve mu je registrirano, legalno, s dozvolom za uzgoj nadležnog ministarstva. I radi vrlo uspješno


Kako se ocjenjuju tići? Kod kanarinaca stasa gleda se vanjski izgled, svako pero, svaki nokat mora bit iste boje, i najviše more dobit 100 bodova. Al, to niko nije osvojija, niti će. Šampion se obično postaje s 90 bodova, ovisno o konkurenciji


Dojmio se našeg Antu i podatak da kanarinci najviše pivaju kad su sami u kavezu. Kad su sa ženkom zajedno u kebi, naglo umuknu. Nakon parenja znaju se čak i počupat.
- Gospe moja, sve isto!

Naslovnica Šibenik

Najčitanije

uspon i pad Gorana Prgina, koji je bio nagrađivani šibenski poduzetnik, optužnica tereti da je zajedno s kćerkom i partnerima, napravio štetu od 40 milijuna kuna. Spominje se više kaznenih djela. A gdje je novac? Možda u vili u Zablaću

Gorana Prgina, koji je bio nagrađivani šibenski poduzetnik, optužnica tereti da je zajedno s kćerkom i partnerima, napravio štetu od 40 milijuna kuna. Spominje se više kaznenih djela. A gdje je novac? Možda u vili u Zablaću
Kad je nekadašnji gazda Agrokora Ivica Todorić posrnuo a država mu, navodno u ime spašavanja radnih mjesta, otel...
Gorana Prgina, koji je bio nagrađivani šibenski poduzetnik, optužnica tereti da je zajedno s kćerkom i partnerima, napravio štetu od 40 milijuna kuna. Spominje se više kaznenih djela. A gdje je novac? Možda u vili u Zablaću