Kraj 2018. i sredina ove godine ostat će u pamćenju također kao vrijeme kada su "obe pale“, tako da je moguće da do jeseni – dok u komunalnoj luci Vrnaži ne proradi nova, 6-tonska dizalica - u šibenskom zaljevu neće biti ni jedne lučke dizalice za brodove malih kapetana.
Prva dizalica, ona u Docu, nije srušena šaptom: sjećamo se dobro perja koje je u borbenoj argumentaciji za očuvanje "dolačke tradicije“ letjelo po medijima i društvenim mrežama nakon što je Lučka kapetanija trajno zaključala dizalicu koncesionara Bore Grčića Bižota. O tome se dimilo i na gradskom vijeću, da bi sada na red došla i druga komunalna lučka dizalica na gradskom području, ona u Zatonu, usred krajnjeg rukavca šibenskog pijata mora.
Doduše, kao značajno skuplji izlaz u nuždi građanima ostaje dizalica marine u "Solarisu“, za trostruko veću cijenu od nekadašnje u Docu, dok je usluga izvlačenja brodova u zablaćkome "Mojaču“ po zakonu moguća jedino članovima tamošnjeg sportskog društva koje upravlja lučicom.
'Još nam ništa nije došlo!'
O zabrani rada dizalice u Zatonu izvijestio nas je Robert Baljkas, lučki kapetan, premda smo mu se obratili ne zato, nego hoteći provjeriti kuloarsku informaciju da njegova služba navodno provodi opsežnu inspekcijsku akciju na pomorskom dobru. Zatonskoj dizalici, iznosi lučki kapetan, presudila je prijava građanina, uostalom kao i onoj u Docu.
Iz drugog izvora dakako, naknadno smo načuli da je Mjesni odbor Zaton koji upravlja dizalicom iz čistog dišpeta prijavila osoba uključena u dolačke prijepore oko iste stvari, no to ne mijenja presudnu činjenicu da su obe nezakonito postavljene na neospornom pomorskom dobru, tako da inspekcijsko rješenje može biti jedino ključ u bravu.
- Nitko ne može raditi bez koncesije na pomorskom dobru. Lučka kapetanija obvezna je postupati prema Zakonu i podnesenim prijavama, te nije riječ ni o kakvom izvanrednom, pojačanom radu naše inspekcije, kratko je kazao Baljkas, dodajući da je zabrana rada zatonske dizalice gotova stvar, a službeno rješenje slijedi vrlo skoro.
Da još ništa nije stiglo na adresu mjesnog odbora potvrdio je predsjednik Boris Dukić.
- Dizalica radi uobičajeno i tako će biti sve dok nam poštar ne uruči plavu omotnicu.
Neskriveno razočaran, pa i zatečen viješću, Dukić je barem zasad vrlo suzdržan u izjavama kazavši da su dizalicu donirala dvojica Zatonjana na radu u Švedskoj. Kao i u nizu drugih naselja uz obalu, postavio ju je mjesni odbor iz nasušne potrebe, budući da su mještani vlasnici 200-tinjak brodica. No, koliko god im dizalica bila neophodna, trebat će im ubuduće i svaka pomoć lokalne samouprave da provedu koncesioniranje obale i utemelje komunalnu ili sportsku luku.
- Mi smo volonteri i bez gradske uprave sami ne možemo ništa. Nemamo nikakvih ovlasti, na obali najmanje, izjavio je Dukić.
Za stanovnike primorskih naselja takve su dizalice nužni komunalni servis, no ovako kako su stvari postavljene, proizlazi da je čvrstoća čelika od kojih su izrađene obrnuto razmjerna snazi volje – ili dišpeta ako hoćemo – svakog tko se odluči na prijavu Lučkoj kapetaniji.
Formalno-pravno, lučka dizalica u Docu i ova zatonska jednak su slučaj, ali ne i u životnom značenju za domicile. Premda još uvijek nije poznato hoće li takav servis opstati u Docu i nakon što Županijska lučka uprava u sklopu projekta sanacije obale najstarijeg šibenskog kvarta voljom gradskog vijeća proširi svoje područje, Dolačanima će biti znatno jednostavnije svoje brodice servisirati na posebno projektiranom i opremljenom platou nove komunalne luke Vrnaža. Nije, međutim, ni logično niti opravdano da Zatonjani potežu do Mandaline, na suprotni kraj šibenskog zaljeva da bi redovito održavali svoja plovila.
S time se slaže Jadranka Fržop, pročelnica županijskog Odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj, naglašavajući kako dizalice nipošto ne mogu egzistirati samostalno, nego isključivo kao dio nekog od predviđenih lučkih sustava posebne namjene. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, govori, u tom smislu vrlo je precizan, a u prostornom planu Grada Šibenika zatonska je obala podijeljena na dio za sportsku lučicu i na luku otvorenu za javni promet pod ingerencijom Županijske lučke uprave na operativnoj obali usred naselja.
Grad se dakle, pobrinuo planski urediti što želi na pomorskom dobru u Zatonu, međutim, kako ističe Fržop, dosad se njezinome uredu nitko iz lokalne samouprave ili domicilnog sportskog društva, ukoliko postoji, nije obratio s inicijativom da se tamo ustanovi lučica na čijem bi prostoru zakonito mogla raditi brodska dizalica.
- Ta lučica može biti i komunalna ukoliko to žele u Gradu, no hoću reći da problem nije nerješiv, a lokalna samouprava treba u planovima ostaviti dizalice koje smatra potrebnim, jer nije opravdano niti moguće da svatko isteže brod pred svojom kućom. Tek kada nam iz lokala stignu zahtjevi pokriveni prostornim planovima, ovaj ured može djelovati, objašnjava Jadranka Fržop.
No, kako i sama govori, u praksi su stvari složenije. Lokalne samouprave ili odugovlače s izradom prostornih planova, ili nedovoljno osluškuju potrebe stanovništva.
Očito, tako će i recentno stavljanje pod ključ dizalice u Zatonu zateći šibensku gradsku upravu, kao i epizoda s dolačkom dizalicom, ostavljajući joj opravdano nezadovoljne Zatonjane i ostale zajedno s klimavim sustavom u kojem se i čelik lomi samo zbog nečije prijave na koju lučke vlasti moraju reagirati.
Kako govori gospođa Fržop, Primorsko-goranska županija, gdje je ustanovljeno čak osam lučkih uprava, uspjela je u suradnji županije i lokalnih vlasti ozakoniti dobar dio komunalnih dizalica zatečenih na svome području od donošenja Zakona o pomorskom dobru još daleke 2003. godine.
Isti Zakon, ista država, no izgleda da je "što južnije, to tužnije“.
Znajući koliko je teška svakodnevna praksa, kapetan Baljkas nije tek tako kazao da bi svim silama trebalo utjecati na resorno ministarstvo i Vladu da se status lučkih dizalica poput ove u Zatonu odredi privremeno, uredbom, kako bi im se rok korištenja produžio na ograničeno vrijeme. Dok lokalna samouprava ne provede potrebnu administrativnu proceduru i uklopi ih u prostor prema zakonskim uvjetima i potrebama stanovništva, ili dok novi Zakon o pomorskom dobru, već godinama u izradi, još bolje ne regulira djelatnost izvlačenja brodova.
Željko Dulibić iz Lučke uprave Ja sam za time-out, jer trpi turizam
Nažalost, postavljanje dizalice u Vrnaži kasni nekoliko mjeseci, jer je bilo vrlo malo dana s dobrim vremenskim uvjetima za obavljanje radova. Postavili smo postolje i očekujem da će dizalica proraditi za mjesec dana, govori Željko Dulibić, ravnatelj Županijske lučke uprave, nezadovoljan što i zatonskoj dizalici slijedi zabrana rada.
Poput kapetana Baljkasa, i on je zagovornik svojevrsnog time-outa za rad lučkih dizalica dok se novi Zakon liberalnije ne odredi prema toj djelatnosti, jer se u protivnome zaustavljaju životne potrebe stanovništva i turista. Kako napominje, nema posvuda propisanih uvjeta da bi se oformile komunalne luke, no moguće je izvanrednim zakonskim rješenjima dopustiti im rad na prikladnim lokacijama. U protivnome, službene osobe će na temelju prijava uvijek izricati zabrane, jer moraju po Zakonu, a nikako nije dobro da život stoji. U pogledu Zatona trebalo bi pregledom na terenu utvrditi bi li se dio obale mogao namijeniti za komunalnu luku, no, ističe Dulibić, županijske lučke uprave ne šire se silom, nego inicijativa uvijek treba doći od lokalnih samouprava.
Sličan problem imaju također u općini Murter-Kornati, nastavlja, s dizalicama koje su u jednoj uvali radile najviše za potrebe turista, a na temelju ugovora o zakupu javne površine, jednako kao i dizalica u Docu. Takvi ugovori međutim, ne važe na pomorskom dobru i sada je nastala kaotična situacija da im je izrečena zabrana rada, a za uspostavu lučkog područja nema uvjeta. Ta usluga je međutim, i dalje prijeko potrebna, napominje Dulibić uz pitanje što ćemo onda kada zabranimo rad svim dizalicama? U Vrnaži, govori, nitko ne gunđa, jer poslovi vidljivo napreduju unatoč manjim zakašnjenjima, no što je u drugim sredinama...