"Zabranjeno sjedit nako!" - poznati je natpis iz bosanskih kafana koji bi se uskoro mogao pročitati i sa šibenskih zidova. Neće se, naime, ni na njima, više "šonete" moć lijepit "nako" ko dosad. Netko bi od rodbine kupio jednu škatulu "puntina" - za stabla i druge drvene površine - i jedan do dva selotejpa, za lipit na fasade i stupove na kojima "puntina" ne vata.
Stavile bi se obavijesti o smrti na desetak frekventnijih mista u gradu - uz obaveznu Slobodnu Dalmaciju - kako bi se rodbini, prijateljima i znancima, te svima onima koji su znali pokojnika javilo onih par osnovnih informacija... da je umra, ko za njin tuguje, kad je sprovod, u koju uru i di, vozi li bus, more li se ić žalovat kući ili rodbina moli da bude oproštena od posjeta.
E, sad se u sve to skupa uvodi reda, nećete se više morat tarmavat s puntinama i selotejpom, sve će to radit drugi umjesto vas, samo šta to više neće bit mukte! Kapitalizam nije doša samo na javne gradske površine, među štekate i bankomate, nego se, izgleda, uspeja i na zidove. Pa i sa njih veli - "Plati, kume"! Nema ništa džabe!
Komunalni nered
Naime, od 1. lipnja na snagu stupa novi način oglašavanja i naplaćivanja usluga postavljanja osmrtnica na javnim površinama, pod koncesijom obrta "Noa", u vlasništvu Šibenčanina Zorana Mikulandre. "Noa" je, odnosno Mikulandra, temeljem ugovora o koncesiji koji je potpisao s Gradom Šibenikom te kroz konzultacije s konzervatorskim odjelom postavio oglasne ploče kao "isključivo mjesto" postavljanja osmrtnica na javnim površinama.
Željelo se time doprinijeti uređenju javnih gradskih površina, te spriječiti komunalni nered, da svatko stavlja "šonete" gdje hoće i kad hoće, di im je misto i di nije, pa da na koncu završe i pod nogama, često i zgažene, raskvašene od kiše. No, kao i uvijek, javnost je graknula kada je čula cijenu - 300 kuna plus PDV. Što bi značilo da će vas to "malo plakatiranje", odnosno "lijepljenje šoneta" koštati 375 kuna!
To se mnogima učinilo "malo previše", pogotovo ako se uzme u obzir da je to dosad bilo manje-više - mukti. Društvene mreže su planule, a prve reakcije su mahom bile - negativne. Pa su natjerale gradsku upravu da - povuče ručnu.
- Ma, to nije cijena za građane. S tom se cijenom išlo ishitreno prema javnosti, a nova cijena ne bi trebala biti tolika, niti bi trebala predstavljati opterećenje za obitelji pokojnika. Lijepljenje desetak osmrtnica po gradu obitelj bi trebalo koštati desetak kuna po komadu, plus PDV, što je nekih sto - stopedeset kuna, koliko se i dosad plaćalo za tu uslugu kad bi to netko učinio za rodbinu pokojnika "na crno'' - pokušava spustiti "balun na zemlju" Miroslav Lucić, pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti grada Šibenika.
Ilegalci bez kazne
Cjenik, prema Lucićevim riječima, ionako još nije odobren od Grada Šibenika. Što se koncesije tiče, ona je, veli nam Lucić, obrtu "Noa" odobrena još 2016. godine, za plakatiranje, u što, veli, spadaju i osmrtnice, a vrijedi još godinu dana, do kraja svibnja iduće godine.
U svakom slučaju, išlo se za tim da se uvede reda među plakatiranje i lijepljenje osmrtnica, da one budu na za to primjerenim mjestima i da se ne lijepe gdje kome padnu na pamet. Što će biti s onima koji ih budu lijepili na svoju ruku, praktički ilegalno? Lucić tvrdi - ništa.
- Nismo razmišljali o kažnjavanju, mislimo da će ljudi sami, kad se u to sve uvede reda, uvidjeti da nije lijepo da osmrtnice njihovih pokojnika stoje tamo gdje im nije mjesto - nada se pročelnik.
No, onaj tko bi - između ostalih pogrebnika - to sve skupa trebao iskoordinirati, direktor "Čempresa" Joško Vuković, nije tako optimističan da će sve to biti baš tako jednostavno organizirati.
- Manji je problem polijepiti osmrtnice u centru grada, prođe se sedam mjesta jednom ulicom od Doma zdravlja do Vidika. Ali, običaj je da se osmrtnice lijepe svugdje gdje pokojnik ima roda, i odakle je. Treba jednu, dvije, primjerice, odnijeti i zalijepiti na Miljevce, ili na Kaprije, odakle je pokojnik, jednu na Danilo, odakle mu je žena ili na Brnjicu. I to sve treba obaviti u uru ili dvije nakon tiskanja, jer to je smisao osmrtnice, da se obavijesti ljude o posljednjem ispraćaju. Ima dana kada "Čempresi", "Crna Ruža" ili "Šolić" imaju u isto vrijeme nekoliko sprovoda, i ja ne znam hoće li koncesionar sve to moći obaviti u tako kratko vrijeme, ima li on za to ljudi i vozila. Ja ne želim biti odgovoran za to, niti primati reklamacije eventualno nezadovoljnih mušterija, a oni će sigurno dolaziti k meni, budem li im ja tu uslugu fakturirao - veli nam Joško Vuković, direktor "Čempresa", koji smatra da je plakatiranje jedno, a postavljanje osmrtnica nešto sasvim drugo. To su stvari ozbiljne i osjetljive, tu nema popravnog i tu se za jedno krivo slovo drame događaju.
Ako prođe, prođe...
- Meni bi logičnije bilo da u gradu mjesta za postavljanje osmrtnica budu u vlasništvu grada i da na njih mogu lijepiti svi, i pogrebne tvrtke i same stranke, a ne da budu u vlasništvu privatnog koncesionara, i da na njih ne može šonete lijepiti nitko drugi nego on. Ali, ako u Gradu smatraju drukčije, nije moje da se tome protivim - kazao nam je Vuković.
Inače, on sam tiskanje osmrtnica naplaćuje deset kuna po komadu, u što je uključena priprema, tiskanje, papir...
- Ako se toliko još fakturira za privatnika, to bi značilo da će ta usluga ljude na koncu doći sve skupa nekih 400-injak kuna - veli nam Vuković, kojeg je strah kako će taj tehnički dio proći.
- Ja koncesionaru ne bih dostavljao samo osmrtnice, nego mu moram dostaviti i mjesta na koja te šonete moraju biti zalijepljene. Svejedno ja, ili on sam dolazio po njih, netko to mora pripremiti. Što znači da moram zaposliti i još jednu činovnicu za to. I to je
trošak, koji netko mora platiti.
U svakom slučaju, ne izgleda baš kao da su u Gradu Šibeniku ovaj projekt nešto osobito pripremili i domislili. Više izgleda da se radilo po sistemu APP - Ako prođe, prođe...