Otkrivamo zašto se nitko u šibensku bolnicu ne javlja na natječaje za medicinske sestre i kolike su liste čekanja: neki podaci će vas šokirati

Specijalist dermatolog i venerolog, Sanja Jakelić, ravnateljica Opće bolnice Šibenik, jedne od najstarijih zdravstvenih ustanova kod nas, koja će 24. lipnja proslaviti 136 godina od svečanog otvaranja 1883., za sebe kaže da je prije svega liječnica, i da to ostaje doživotno, a samo trenutno je ravnateljica. S obzirom na stanje hrvatskog zdravstva, koje se redovito apostrofira kao najteži problem javnog sustava zbog njegovih dubioza, doktorica Jakelić ima sreću da vodi jednu od, kako kaže, tri bolnice u Hrvatskoj (uz Karlovac i Požegu) s najmanjim dugovima prema dobavljačima, pa se nije našla ni na udaru ovrha koje su nedavno pokrenule veledrogerije.

No, realno govoreći, i ova bolnica reflektira sve boljke hrvatskog zdravstva, od deficita liječnika i napose medicinskih sestara, do nevjerojatnih lista čekanja za neke pretrage. Što su ključni uzroci tome, iz prve ruke, za Šibenski list govori ravnateljica šibenske bolnice.
 

Kolike su dubioze bolnice ovog trenutka?
- Dospjele obaveze bolnice iznose 25 milijuna kuna, ali su ukupni dugovi, računajući i kredit, 90 milijuna kuna. I ova bolnica, kao i sve ostale, stvara gubitke zbog povećanih troškova. Uostalom, na razini EU-a zdravstvo godišnje poskupljuje za oko 6 posto, a u Hrvatskoj je to i preko 8 posto. Nažalost, limiti ne rastu istim trendom. I to je osnovni problem dubioza. Drugi razlog su novi skupi lijekovi, posebno za maligna oboljenja, kojih je sve više, i oni značajno povećavaju troškove bolnice. No, raste i kvota koju je HZZO osigurao za tu namjenu. I treći razlog perpetuiranja dugova je porast plaća zaposlenika koji je determiniran kolektivnim ugovorom. U 2017. plaće su porasle 6 posto, toliko i u 2018., i dok bruto troškovi za plaće rastu, limit ostaje isti. Unatoč svemu, sa zadovoljstvom mogu reći da spadamo među prve tri bolnice s obzirom na visinu duga i zato su nas mimoišle i ovrhe veledrogerija.

Naša djeca ostaju u Zagrebu

Dug ipak nije zanemariv. U kojim rokovima bolnica podmiruje svoje obaveze?
- Zadnje obaveze prema veledrogerijama su nam 120-160 dana. Imamo dobar trend zadnje tri godine i nismo upali u veće dubioze. Fond HZZO-a za skupe lijekove je milijun kuna, i mijenja se tijekom godine, ali se uvijek plaća.
 

Hrvatsko zdravstvo generalno je suočeno s problemom odljeva liječnika i medicinskih sestara. Koliko je taj problem prisutan i u šibenskoj bolnici?
- Deficit medicinskih sestara osjećamo tek unatrag zadnjih par mjeseci, jer nam se nitko ne javlja na natječaje, zbog čega smo alarmirali i županiju kao osnivača, i Medicinsku školu, a obavili smo s djecom i jedan motivacijski razgovor ne bi li ih potakli da upisuju zdravstvene struke. Više od toga tu ne možemo učiniti, ali možemo utjecati na otvaranje Studija sestrinstva u Šibeniku čime bi ih motivirali da ostanu u gradu i studiraju uz rad. Jedan razred "medicinara" neće, međutim, spasiti ni šibensku, a ni kninsku bolnicu, pa ćemo zbog toga morati uvoditi kategoriju njegovatelja za manje zahtjevne poslove u bolnici, kako bi rasteretili medicinske sestre. S liječnicima zasad nemamo problema, iako je i tu trend pada. Propale su nam dvije specijalizacije u 2017. i dvije u 2018. godini. I to je signal nepovoljnog trenda. Osim toga, sve nam se više javljaju za specijalizacije djeca iz Splita i Hercegovine, sve manje iz naše županije, jer naša djeca ostaju, očigledno, u Zagrebu.
 

Koliko je trenutno liječnika, a koliko sestara u šibenskoj bolnici?
- Bolnica je na razini od oko 900 zaposlenih, a od toga je liječnika 182 (127 specijalista i 55 specijalizanata), dok je sestara 360 (310 sa srednjom stručnom spremom, i 50 s višom).
 

Je li istina da na jednu sestru na nekim odjelima dolazi i preko 20 pacijenata?
- Istina je, ali samo u noćnoj smjeni. Sestre su kičma bolnice i bez njih ne možemo funkcionirati. Nedostatak liječnika možemo riješiti tako da privremeno zaposlimo kolege iz susjednih gradova, Zadra, Splita, Knina, ali za sestre, takvo rješenje ne igra. Nema te sestre iz bilo koje bolnice, koja bi uz svoj redovni posao, radila još jednu smjenu u nekoj drugoj bolnici. To jednostavno nije moguće. Kadrovskih problema, dakle, imamo, a novih zapošljavanja nema jer je još na snazi neka vrst zabrane, pa problem rješavamo zapošljavanjem na određeno vrijeme.
 

Jedan od najvećih problema, koji često izaziva bijes građana, su nevjerojatne liste čekanja za određene pretrage. Otkud takve liste, što ih to generira i čini sve dužima?
- Slabe točke sustava i najduže liste čekanja su za radiologiju, kardiologiju i povremeno gastroenterologiju. Na radiologiji imamo manjak liječnika, radiologa, pa smo angažirali dva umirovljena liječnika na pola radnog vremena. S radiolozima je problem što osim svoga redovnog posla moraju raditi i nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, debelog crijeva, sistematske preglede branitelja i redovne sistematske preglede za druge ustanove. Sve to prelazi preko njih. Otvaranjem Odjela hitnog bolničkog prijema dobili smo ultrabrzu dijagnostiku, ali ta se mogućnost dijelom i zloupotrebljava. Imamo suglasnost za zapošljavanje jednog "gotovog" radiologa, i raspisali smo natječaj, ali se nitko nije javio, a specijalizacije smo popunili - jednog 2017. i dva 2018., no, oni još nisu na raspolaganju.

Liste čekanja do šest mjeseci

Je li moguće da se na ultrazvuk abdomena, primjerice, čak duže od šest mjeseci?
- Jest, moguće je. Kod radiologije je problem bio jer su lani, recimo, naši radiolozi morali dio tjedna raditi i u kninskoj bolnici, koja je tek sada dobila radiologa. I mi smo početkom ove godine dobili novog kolegu na radiologiji, a raspisali smo i dvije nove specijalizacije, pa očekujemo bar malo olakšanje. A što će se dogoditi kad uskoro bude i "magnet" u funkciji, vidjet ćemo.
 

Dugo se čeka i na pregled kod kardiologa. Čovjek može umrijeti dok dođe na red?!
- Imamo samo tri kardiologa, i razumljivo, liste čekanja su tri do šest mjeseci. Povremeno su duge liste čekanja i za gastroenteorologe jer imamo tri liječnika, u punoj snazi, doduše, ali jedna kolegica je na porodiljskom, a druga na subspecijalizaciji, pa radi de facto samo jedan gastroenteorolog. Ali, imamo interni naputak da se pacijenti s malignim oboljenjima, s "C" oznakom, kojima su pretrage hitne, ubace u dijagnostiku u roku od mjesec dana. Postoje i prioritetne liste čekanja, koje su uvedene prije godinu dana, i sada i doktor opće medicine može naručivati svoje pacijente. Ali nismo primijetili da se po tim prioritetima liste čekanja baš pune.
 

Događa se, primjerice, i da pacijentu kod predoperativne pripreme, neke pretrage koje mora obaviti prije zahvata, zastare zbog čekanja...
- Predoperativna priprema se razlikuje od pacijenta do pacijenta, ovisno o dobi i o tipu operacije. Problem je u tome što rast kirurgije nije pratio rast anesteziologije, po broju liječnika. Bolnica bukti, sve kirurške grane bukte od posla, a anesteziolozi to ne mogu pratiti. Imamo sedam ljudi na specijalizaciji, ali je svi ne mogu odraditi u šibenskoj bolnici, nego moraju u KBC-ove, pa tako minimalno sudjeluju u radu matične bolnice. Imamo ih na broju, ali ne u praksi. Ugovorili smo, zbog toga, predoperativnu ambulantu za anesteziologe. Kronični nedostatak anesteziologa je i u Splitu, Zadru, Kninu, da ne govorim o Gospiću, gdje čak i naši liječnici pomažu. I tu smo angažirali kolegu iz mirovine, no, pitanje je koliko to dugo može trajati. S druge strane, za nijedan kirurški zahvat nema lista čekanja, osim za kataraktu, ali to nije hitno, i nema opasnosti za pacijente.
 

Može li se problem makar ublažiti boljom organizacijom rada?
- Stalno radimo na tome da nekom boljom unutrašnjom organizacijom smanjimo pritisak. Ali, problem je što nemamo centralni operacijski blok, nego tri sale na kirurgiji, dvije na gastroenteorologiji, jednu na očnom, jednu na otorini, jednu na urologiji... Da imamo centralni operacijski blok, radio bi punom snagom 16 sati dnevno! Samo da imamo dovoljno anesteziologa i anestezioloških tehničara, koji su nam u zadnje vrijeme, također, problem, i s njima smo sasvim "na knap", a ne možemo ih stvoriti preko noći jer njihova edukacija traje i do godinu dana.
 

Ljudi često spekuliraju da se liste čekanja namjerno proizvode kako bi se pacijente natjeralo da idu u privatne ustanove?
- To je sasvim neopravdano, jer mi s tom ustanovom imamo ugovor, i vrlo dobro surađujemo. Ali, budimo realni, postoji i hiperprodukcija pretraga, traže se za sve i sva, kako bi liječnici bili sigurni da neće pogriješiti, a često su inducirane i od samih pacijenata koji žele biti mirni. Najčešća pretraga je ultrazvuk abdomena, a s druge strane ultrazvuka dojke je premalo, i još uvijek se premalo žena odziva na nacionalni program ranog otkrivanja karcinoma dojke. U planu nam je stoga napraviti posebnu ambulantu samo za dojke.

Magnet do kraja lipnja

Kakva je opremljenost bolnice?
- Odlična! Ima tu nešto starije aparature, ali ništa dramatično. U zadnjih deset godina značajno smo napredovali, sasvim neovisno od toga tko je bio ravnatelj bolnice. Uredili smo i gotovo sve bolničke odjele. Ostala nam je još stara ginekologija, bolnička ljekarna i formiranje novog odjela ortopedije i traumatologije, sve ostalo je obnovljeno.
 

Napokon je stigao i prvi magnet u šibensku Bolnicu...
- Da, trenutno je u fazi montaže, uskoro će u probni rad i očekujem da će do kraja lipnja biti ugovoreni i postupci.
 

U Šibenik sve više dolaze i pacijenti iz susjednih županija. Otkud to?
- Zato što se kraće čeka nego u drugim ustanovama. Naročito nam dolaze pacijenti iz Splitsko-dalmatinske županije, kojih je s rubnih dijelova bilo i prije, ali sada pristižu sve češće i iz KBC-a Split, osobito iz područja vaskularne kirurgije, urologije, radiologije i dermatologije, jer su kod nas liste čekanja ipak kraće. Za kataraktu tradicionalno imamo puno pacijenata iz susjednih županija.
 

Što možete poručiti nervoznim i ljutitim građanima koji čekaju mjesecima na pretrage?
- Svi se problemi mogu riješiti, ali svima nam treba strpljenja. Sanjam o danu kad neće biti gužve po bolničkim hodnicima. Ne smijemo imati takve gužve...
 

Događa se da operirani pacijenti leže i u hodnicima... Kako to?
- Da, to nam se dogodilo nakon epidemije gripe, pa smo na kirurgiji i internoj imali doslovce ljude po hodnicima. Fale nam kreveti! I to je vrlo važno pitanje i hrvatskog zdravstva i šibenske bolnice. Svi palijativni, produženi kreveti su u kninskoj bolnici. U Šibeniku imamo 250 akutnih i 63 dnevna kreveta, tzv. dnevna stolca. Nijednog palijativnog, za produženi boravak. A zbog popunjenosti Knina, ove zime smo imali dvaput zagušenje na internoj i na kirurgiji. Odjel produženog liječenja u Kninu je vrlo dobar, ali nemaju dovoljno kreveta. Knin ima 80 ugovorenih kreveta za produženo liječenje i 20 za palijativnu skrb. A kako nema dovoljno mjesta ni u staračkim domovima, zagušuju se akutni kreveti. Otvorili smo mobilni palijativni tim pri Domu zdravlja, kao neku vrst kućne njege, ali na višoj razini. Imamo sreću da je tu Knin s ugovorenim krevetima za palijativnu skrb, i ne samo za našu županiju.
 

Nedavno ste se natjecali za ravnateljicu NP Krka. Zašto? Je li se nakon toga promijenio odnos kolega prema vama, jeste li izgubili na autoritetu u bolnici, je li vam danas žao što ste se javili na taj natječaj?
- Prije odluke razgovarala sam sa šefovima odjela i nisam primijetila da mi bilo tko od njih nešto prigovara, a nisam vidjela promjene u njihovom ponašanju ni nakon natječaja. Od Nove godine bavimo se isključivo EU projektima jer nam je prioritet završiti obnovu bolnice i trafostanice te montiranje magnetske rezonance, i nisam se puno obazirala na to što se priča. Nikad ne žalim ni za čim što sam napravila. Iz svakog iskustva se nešto nauči. Javila sam se na taj natječaj jer u sebi imam stalni poriv za promjenama, volim izazove. S druge strane, u poslu ravnatelja najviše me smeta ta stalna mogućnost da se zamjerim onima do kojih mi je najviše stalo, a to su kolege, ljudi od kojih sam učila, s kojima radim i kojima ću jednog dana biti u rukama. Ta mogućnost da je netko na vas stalno ljut jer ste ravnatelj, to mi stvara strašan stres.