Crkva svetog Ivana na Maloj loži dobit će novi krov, a cijela Mala loža, kako se planira, u dogledno vrijeme novi, uredniji izgled i funkciju. Jedno s drugim naizgled nema veze, no poveznica je zajednički prostor, upravo Trg Ivana Pavla Drugog, odnosno Mala loža - još jedini gradski trg koji nije okupiran štekatima - odnosno, ne sasvim...
Obnovu krova crkve koja je upravo u tijeku financira manjim dijelom Ministarstvo kulture a većim Biskupija.
Uređenje trga, pak, financirat će se sredstvima EU-a iz "kick-off" projekta RECOLOR, koji je udružio Veleučilište u Šibeniku s partnerima iz talijanske regije Emilia Romagna, odnosno gradova Campobassa, Urbanie i Cividela, sa Sveučilištem u Bologni te hrvatskim gradovima Zadrom i Labinom.
Još je pamte sredovječne generacije
Tim je povodom početkom ožujka u talijanskoj Urbaniji održan prvi međunarodni sastanak na kojem su se predstavili svi projektni partneri. Veleučilište u Šibeniku nositelj je najvećeg radnog paketa koji obuhvaća i realizaciju projekta. Vrijednost šibenskog projekta je 1,5 milijuna kuna, dočim je vrijednost ukupnog projekta 15 milijuna kuna. A cilj je, u suradnji s Gradom Šibenikom, osmisliti sadržaje, odnosno funkciju i izgled Male lože.
Trg s renesansnom crkvom sv. Ivana svojevremeno je bio žarište gradske živosti i trgovine, a još i sredovječne generacije pamte ono posljednje: zelenu tržnicu. Pamte i čuveni restoran "Rijeka" na mjestu današnjeg sportskog dućana, kao posljednji koji je nestao. Pamte i mesnice, male voćarne i "špeceraje", no sve je manje onih koji pamte oštarije duž Masne ulice i oko Sv. Ivana: Dvoraček - Cukela, Grubišić - Musa, Vulinović - Zlatan, Čala (kasnije "Rijeka"), Kovač, Baranović - Lojko, Stošić - Mimac te najpopularniju među njima, oštariju Marije Vatavuk ispod današnje "Četvorke".
Čak se i kroz povijest taj trg zvao Zeleni trg (Piazza verde i Piazza dele erbe), bio je mediteranski živ i bučan trbuh grada o kojem Milivoj Zenić piše u "Stari Šibenik kalama, skalama i butama", navodeći da se na tom mjestu u srednjem vijeku počeo održavati sedmodnevni godišnji sajam na kojem se okupljao cijeli obližnji dalmatinski svijet, i koji je zbog razuzdanosti svjetine koja je izmicala nadzoru, ukinut 1704. godine!
Može li danas itko zamisliti takav Šibeniku u koji su tada, zabilježio je povjesničar Dinko Zavorović, dolazili ne samo zemljaci, nego i stranci!
Od svega, ostalo je samo potonje: tamo i danas dolaze zemljaci i - stranci. Više-manje u prolazu. Samo stranci - u restorane koji se sastoje od ljetnih štekata u dva ljetna mjeseca, i "zemljaci" koje okupljaju povremena ljetna večernja događanja. I koji su ionako stalni gosti tamošnje kafaterije koja više-manje radi tijekom cijele godine.
Okupljalište slikara
Upravo poboljšanje turističkih potencijala i ponude, i urbanih i krajobraznih, onih koji često nisu u potpunosti iskorišteni i uključeni u turističke tokove, cilj je projekta RECOLOR. On bi, uz ostalo, trebao razvijati nove turističke ponude, a u Šibeniku to je pilot-projekt na Maloj loži, gdje bi bila revitalizirana zelena tržnica. Ali u višenamjenskom smislu! Tu bi prostor ujutro bio to što je nekoć bio - zelena tržnica, a popodne i uvečer okupljalište slikara, odnosno, pr. škola crtanja, itd. - svakako, radilo bi se o kulturnim sadržajima u sretnoj kombinaciji s jutarnjom zelenom tržnicom.
Od Petra Mišure svojevremeno smo čuli da su svi slični eksperimenti s vraćanjem malih tržnica u stare jezgre bili prilično uspješni. Nadamo se da će tako biti i u Šibeniku. I da će one alke visoko na zidu crkve sv. Ivana opet poslužiti da se na njih rastegnu jedra za hladovinu u vrućim ljetnim jutrima...
Svakako, konkretna namjena i izgled, odnosno uređenje, stvar su na kojoj će unutar projekta raditi Veleučilište u Šibeniku u suradnji s gradskom upravom.
