veliki POVRATAK Na šibensku Malu ložu vraća se zelena tržnica: Čak se i kroz povijest taj trg zvao Zeleni trg, bio je mediteranski živ i bučan trbuh grada...kamo sreće da bude ponovno

veliki POVRATAK

Crkva svetog Ivana na Maloj loži dobit će novi krov, a cijela Mala loža, kako se planira, u dogledno vrijeme novi, uredniji izgled i funkciju. Jedno s drugim naizgled nema veze, no poveznica je zajednički prostor, upravo Trg Ivana Pavla Drugog, odnosno Mala loža - još jedini gradski trg koji nije okupiran štekatima - odnosno, ne sasvim...

Obnovu krova crkve koja je upravo u tijeku financira manjim dijelom Ministarstvo kulture a većim Biskupija.
Uređenje trga, pak, financirat će se sredstvima EU-a iz "kick-off" projekta RECOLOR, koji je udružio Veleučilište u Šibeniku s partnerima iz talijanske regije Emilia Romagna, odnosno gradova Campobassa, Urbanie i Cividela, sa Sveučilištem u Bologni te hrvatskim gradovima Zadrom i Labinom.

Još je pamte sredovječne generacije

Tim je povodom početkom ožujka u talijanskoj Urbaniji održan prvi međunarodni sastanak na kojem su se predstavili svi projektni partneri. Veleučilište u Šibeniku nositelj je najvećeg radnog paketa koji obuhvaća i realizaciju projekta. Vrijednost šibenskog projekta je 1,5 milijuna kuna, dočim je vrijednost ukupnog projekta 15 milijuna kuna. A cilj je, u suradnji s Gradom Šibenikom, osmisliti sadržaje, odnosno funkciju i izgled Male lože.


Trg s renesansnom crkvom sv. Ivana svojevremeno je bio žarište gradske živosti i trgovine, a još i sredovječne generacije pamte ono posljednje: zelenu tržnicu. Pamte i čuveni restoran "Rijeka" na mjestu današnjeg sportskog dućana, kao posljednji koji je nestao. Pamte i mesnice, male voćarne i "špeceraje", no sve je manje onih koji pamte oštarije duž Masne ulice i oko Sv. Ivana: Dvoraček - Cukela, Grubišić - Musa, Vulinović - Zlatan, Čala (kasnije "Rijeka"), Kovač, Baranović - Lojko, Stošić - Mimac te najpopularniju među njima, oštariju Marije Vatavuk ispod današnje "Četvorke".

Čak se i kroz povijest taj trg zvao Zeleni trg (Piazza verde i Piazza dele erbe), bio je mediteranski živ i bučan trbuh grada o kojem Milivoj Zenić piše u "Stari Šibenik kalama, skalama i butama", navodeći da se na tom mjestu u srednjem vijeku počeo održavati sedmodnevni godišnji sajam na kojem se okupljao cijeli obližnji dalmatinski svijet, i koji je zbog razuzdanosti svjetine koja je izmicala nadzoru, ukinut 1704. godine!

Može li danas itko zamisliti takav Šibeniku u koji su tada, zabilježio je povjesničar Dinko Zavorović, dolazili ne samo zemljaci, nego i stranci!

Od svega, ostalo je samo potonje: tamo i danas dolaze zemljaci i - stranci. Više-manje u prolazu. Samo stranci - u restorane koji se sastoje od ljetnih štekata u dva ljetna mjeseca, i "zemljaci" koje okupljaju povremena ljetna večernja događanja. I koji su ionako stalni gosti tamošnje kafaterije koja više-manje radi tijekom cijele godine.

Okupljalište slikara

Upravo poboljšanje turističkih potencijala i ponude, i urbanih i krajobraznih, onih koji često nisu u potpunosti iskorišteni i uključeni u turističke tokove, cilj je projekta RECOLOR. On bi, uz ostalo, trebao razvijati nove turističke ponude, a u Šibeniku to je pilot-projekt na Maloj loži, gdje bi bila revitalizirana zelena tržnica. Ali u višenamjenskom smislu! Tu bi prostor ujutro bio to što je nekoć bio - zelena tržnica, a popodne i uvečer okupljalište slikara, odnosno, pr. škola crtanja, itd. - svakako, radilo bi se o kulturnim sadržajima u sretnoj kombinaciji s jutarnjom zelenom tržnicom.

Od Petra Mišure svojevremeno smo čuli da su svi slični eksperimenti s vraćanjem malih tržnica u stare jezgre bili prilično uspješni. Nadamo se da će tako biti i u Šibeniku. I da će one alke visoko na zidu crkve sv. Ivana opet poslužiti da se na njih rastegnu jedra za hladovinu u vrućim ljetnim jutrima...

Svakako, konkretna namjena i izgled, odnosno uređenje, stvar su na kojoj će unutar projekta raditi Veleučilište u Šibeniku u suradnji s gradskom upravom.

Naslovnica Šibenik

Najčitanije

Pomozimo Frani Kneževiću Dramatična priča mladog Šibenčanina: Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak, ne pada mi na pamet odustati od bitke za život, prije svega zbog mojeg petogodišnjeg sina

Dramatična priča mladog Šibenčanina: Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak, ne pada mi na pamet odustati od bitke za život, prije svega zbog mojeg petogodišnjeg sina
- Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak...
Dramatična priča mladog Šibenčanina: Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak, ne pada mi na pamet odustati od bitke za život, prije svega zbog mojeg petogodišnjeg sina

Caritas je mnogim Šibenčanima jedini spas Dramatična ispovijest naše sugrađanke koja se već deset godina hrani u Pučkoj kuhinji: Radila sam četvrt stoljeća u TLM- u i poslije rata završila na birou. Kako preživjeti s 1500 kuna?

Dramatična ispovijest naše sugrađanke koja se već deset godina hrani u Pučkoj kuhinji: Radila sam četvrt stoljeća u TLM- u i poslije rata završila na birou. Kako preživjeti s 1500 kuna?
- Draga gospođo, da nije Caritasove pučke kuhinje ne znam kako bi živjeli! Neimaština me dotjerala na ova vrata....
Dramatična ispovijest naše sugrađanke koja se već deset godina hrani u Pučkoj kuhinji: Radila sam četvrt stoljeća u TLM- u i poslije rata završila na birou. Kako preživjeti s 1500 kuna?