Šibenik valja krenuti prema Vodicama, a Vodice prema Šibeniku, pa da se dva susjedna grada "sastanu" na Šibenskom mostu. Da praktički nema granice među njima. Kao ni između Splita i Solina. To bi, nema sumnje, bio i melem za dušu onima, koji od djetinjstva sanjaju Šibenik na drugoj strani zaljeva. Kao minijaturni dalmatinski San Francisco. Prije četiri desetljeća među gradskim je vijećnicima "kraljevala" dvojba oko smjera (stambenog) širenja grada: Vodice (Njivice) ili Zablaće!? Ta dvojba za mene kao čovjeka ogrezlog u urbanizmu zapravo nikad nije postojala. Već onda sam izjavio kako bi bio promašaj nastaviti započetu izgradnju kuća na području Zablaća i Podsolarskog.
Ekskluzivni turizam
Nismo se baš osladili ni brojnim podignutim stambenim objektima na brdima iznad Šibenika. Vrijeme je pokazalo da je širenje grada prema Šibenskom mostu ili dugoročno prema Vodicama jedina ispravna orijentacija. Prostor od Zablaća do Šibenskog kanala valja ostaviti za ekskluzivni, rezidencijalni turizam. Tome u prilog govori i mali turistički grad koji na području zablaćkog jezera kane izgraditi Švicarci, projekt obnove Sv. Nikole, ali i tvrdnja uvelike priznatog arhitekta, zadarskog Murterina Nikole Bašića da će lijepo uređena šetnica u Kanalu sv. Ante dobiti na "težini" tek, kad pored nje niknu ugostiteljski i smještajni objekti – počeo je ugodnu šibensku ćakulu 78-godišnji arhitekt Ivan Medić.
Tvrdi Šibenčanin trogirskog podrijetla (op.p. rođen je u Segetu), kojega u tisnim šibenskim kalama smatraju "duplim arhitektom". Točnije, uspješnim ravnateljem nekad silno aktivnog Zavoda za urbanizam, ali i arhitektom slavne košarkaške "Šibenke", kojoj je bio čelni čovjek u danima najvećih uspjeha.
Obitelj Medić, otac Ivan i sin Filip, također arhitekt dobila je treću nagradu na natječaju za uređenje prostora bivšeg TEF-a. Kao dokaz da stariji Medić ima jasnu viziju čime bi se oplemenio prostor, koji je, kako tvrdi gradonačelnik dr. Željko Burić "pravno riješen", a koji vapi za stambenom, turističkom i inom izgradnjom.
Uređenje Poljane
– Nijedan grad na hrvatskoj obali, pa i šire nema toliki prostor – TEF, Smričnjak i cijeli prostor do Šibenskog mosta predstavljaju veliko prostorno bogatstvo. Ograde TEF-a su svojedobno "okupirale" 1500 metara obale. I varaju se oni, koji misle da se to može urediti "preko noći". Po meni, taj bi prostor trebalo pretvoriti u grad-satelit Šibeniku, na ukupnoj površini većoj od 400 tisuća kvadrata. Sa stambenim objektima više od 134 tisuće četvornih metara. Četiri puta manju kvadraturu planirao bih za hotelske objekte. No, grad-satelit bi trebao imati sve, ama baš sve. Od velikog gata s pristanišnom zgradom do luke nautičkog turizma, od škole do velikog podzemnog parkirališnog prostora. Ne bih izostavio ni sportske objekte, pa čak ni sakralne. Naravno, uz naglasak na turizmu, jednako hotelskom i nautičkom – vizionarski objašnjava Medić.
Kako urediti Poljanu!? I na to pitanje naš sugovornik ima precizno mišljenje. On zapravo žali što nije prihvaćena davna zamisao, koju su uz njega, kao stručni suradnici, potpisali Filip Deljak i Igor Čičin-Šain. Zamisao koju su njih trojica "krstili" kao Gradski centar Petar Krešimir Četvrti.
– Mi smo jednako zamislili izgradnju garažnog prostora ispod Poljane, ali i mini-šoping na prvom katu podzemnih garaža. Planirali smo, međutim, i dva pothodnika od kojih bi jedan vodio do trga ispred Osnovne škole "Faust Vrančić". S nakanom da se ta škola pretvori u glazbeno središte Šibenika. Da se u nju preseli i glazbena škola "Ivan Lukačić" koja djeluje u neprimjerenim prostorijama. Da se tamo preseli i "Kolo", šibenske klape i sva aktivna glazbena društva. Istodobno, trg ispred škole preobrazio bi se u stalnu ljetnu pozornicu. Taj cijeli prostor bio bi malo kraljevstvo za pješake. Smatrali smo i da Poljana treba ostati pješački teritorij. Uvjeren sam da za neke zamisli, neovisno o već pokrenutom poslu izgradnje garaža ispod Poljane, još uvijek nije kasno – vjeruje Ivan Medić.
Kupovina igrača
Mnoge svoje zanimljive (urbanističke) zamisli naš sugovornik mogao je ostvariti u doba kad je bio dogradonačelnik.
– Odlučio sam napustiti gradsku vlast kad su odbacili moju zamisao o utemeljenju poduzeća za izgradnju Šibenika. U tome sam želio samo kopirati Splićane. Njihovu formulu izgradnje Splita 3 koji je gradska četvrt visoke europske razine. Taj posao pratila je uska suradnja Urbanističkog zavoda Dalmacije i Poduzeća za izgradnju Splita. Riječ je o gotovo idealnom modelu koji u dugoročnim urbanističkim rješenjima eliminira dnevnu politiku – progovorio je Medić o svojoj ne baš rado spominjanoj epizodi šibenskog dogradonačelnika.
Ivan Medić nije, kako rekosmo, samo priznati šibenski arhitekt, već i arhitekt slavne "Šibenke". Kluba, koji je najprije s beogradskim košarkaškim vragolanom Zoranom Slavnićem Mokom, a potom i legendarnim Draženom Petrovićem "preko noći" osvojio simpatije bivše države i Europe. U danima ponosa i slave šibenske košarke Medić je kao predsjednik kluba vukao gotovo sve "ključne" poteze.
– Najveći uspjeh osamdesetih godina minulog stoljeća bio je, kad sam kao predsjednik kluba, iako bez partijske knjižice, uspio uvjeriti vodeće šibenske komuniste da "Šibenka" ne može opstati u košarkaškoj eliti bez profesionalnih igrača sa strane. Da je optimalan model financiranja kluba: 50 posto sponzor ili tvrtka "Šibenka", 30 posto ondašnji SIZ za fizičku kulturu i 20 posto od vlastitih prihoda. Model koji bi i danas dobro došao šibenskim klubovima. Nismo tražili od društveno-političkih organizacija da nam osiguraju novce za pojačanja, već samo da nam prešutno dopuste takve poteze u košarci, koja je formalno bila amaterska, a stvarno "debelo" profesionalna – prisjeća se naš sugovornik.
Ljut na Petroviće
Arhitekt Ivan Medić je i danas uvjeren da je mogao spriječiti Draženov potpis za Cibonu:
– Bilo mi je čudno da ondašnji izbornik, ali i alfa i omega Cibone Mirko Novosel, počinje pripreme reprezentacije za Olimpijske igre u Los Angelesu upravo na zadnji dan prijelaznog roka. Predosjećao sam da će to iskoristiti kako bi privolio mladog Petrovića na prijelaz u zagrebački klub. Upozorio sam na to čelne ljude "Šibenke", nagovarao ih da na silu još jedan dan zadrže Dražena u Šibeniku, a sutra osiguraju liječničku ispričnicu za kašnjenje na pripreme. No, nisu me slušali. Vjerovali su u riječ koju je Dražen dao klubu. To nikad nisam oprostio Petrovićima. Naše su obitelji bile spojene na poseban način. Moj otac je bio šef Joli Petroviću, kad se Draženov otac doselio u Šibenik – objašnjava Medić.
Obje Medićeve ljubavi nisu se sretno spojile u trenutku kad se činilo da je to neminovnost. Arhitektura i košarka trebale su učiniti Medića silno zadovoljnim kad je osmišljen projekt nove šibenske sportske dvorane na Biocima.
– Šibenik je u tim godinama bio jako gospodarsko središte. Za sport se izdvajalo gotovo pet milijuna maraka. Financijski program za izgradnju nove dvorane bio je praktički zatvoren. No, najprije se "dogodilo" ono sramotno otimanje titule poslije famozne utakmice s "Bosnom" na Baldekinu. Košarkaški elan je splasnuo i Draženovim odlaskom. Potom je i ondašnja predsjednica Saveznog izvršnog vijeća, Drnišanka Milka Planinc stavila moratorij na neprivredne investicije. A klub je, ruku na srce, polako tonuo u prosječnost. Čujem da se sprema knjiga o trajanju i uspjesima "Šibenke". Moje je mišljenje da je "prava" "Šibenka" trajala samo do početka devedesetih godina minulog stoljeća. Od tada nisam provirio na Baldekin. Toliko sam se zasitio košarke da, kada je na televiziji košarkaška utakmica, odmah prebacim na nogomet, tenis – završio je Ivan Medić.
