Bio sam žrtva hrvatskog pravosudnog sustava punih 20 godina, osam mjeseci i 16 dana. Toliko je, naime, trajao sudski spor protiv mene, toliko sam nosio stigmu kriminalne rabote za koju sam kao direktor šibenske "Elektre" bio optužen. Vrhovni sud je 22. studenoga 2018. napokon odbio sve optužbe na moj račun i tek danas mogu reći da sam doista slobodan čovjek. Ne znam hoću li tražiti obeštećenje za štetu koja mi je učinjena ovako dugotrajnim postupkom koji mi je obilježio život, važno mi je da sam dobio satisfakciju i stoga sam odlučio svoj slučaj podijeliti s javnošću.
Tako priča Nenad Bubrić, bivši direktor HEP-ovog distribucijskog područja "Elektre" Šibenik, kojeg za tu državnu tvrtku veže čak 41 godina radnog staža.
Sve je počelo, priča Bubrić, 26.ožujka 1998. U moj ured u Šibeniku banula je policija i vele mi: "Idemo".
- Gdje, pitam u čudu.
- U policijsku postaju - odgovara jedan od njih.
- Zar nećemo prije sjesti i razgovarati, o čemu se radi? - inzistirao sam.
- Ne, razgovarat ćemo u policiji - šturo mi kaže i vidim da tu puno priče nema. Odveli su me u Mandalinu i tamo sam proveo pet sati, a da me nitko nije ni pogledao. Uzimaju mi otiske prstiju i upućuju me da uzmem odvjetnika.
U pritvoru 18 dana
- Što će mi odvjetnik? Zar nisam došao ovdje na razgovor? - pitam pomalo naivno. Nitko ništa ne odgovara, i ubrzo me odvode u pritvor, a da mi nitko ne govori zašto.
- Što to radite? - pitao sam panično. - Zar niste rekli da ćemo u policiji razgovarati?
- Ali, umjesto razgovora, čekao me pritvor. Smjestili su me u samicu. Sjednem na krevet, gledam oko sebe, ne shvaćam što mi se događa, vidim, zatvor taman renoviran. Pomalo mi dopire do svijesti da sam zatvoren, da je vrag odnio šalu, i zovem odvjetnika.
- Sutradan su me doveli kod suca istrage, i nakon davanja iskaza, vratili su me u ćeliju. Dobio sam odluku o jednomjesečnom pritvoru. No, ostao sam unutra 18 dana - prisjeća se Bubrić.
Trećeg ili četvrtog dana u pritvoru, došao mu je, kaže, upravitelj zatvora i dobrohotno mu kazao da ga može slobodno zvati ako mu bilo što bude trebalo. Nekoliko dana nakon toga,odluče ga preseliti u zajedničku, višekrevetnu ćeliju.
- Odmah sam pozvao upravitelja i zamolio ga da me ostave u samici. Udovoljio je mome traženju. Moram reći da sam imao vrlo dobar tretman - govori Bubrić. Nakon 18 dana je pušten i odmah odlazi kod istražnog suca, da bi ga, kako tvrdi, pitao zašto je uopće bio u pritvoru. Nije mu odgovorio…
Čekanje optužnice
Održano je tek predraspravno vijeće, gdje vidi da ga terete za zloupotrebu položaja i ovlasti, neovlašteno uzimanje službenih vozila u najam bez javnog nadmetanja, obnovu zgrade HEP-a u Kninu, obnovu dalekovoda u Ružiću, mreže u skradinskom zaleđu, sve bez natječaja, kako se navodi. Nakon toga punih 6 godina, 7 mjeseci i 9 dana, precizno će Bubrić, nema ni optužnice, ni rasprave, ničeg.
- Na trenutak sam povjerovao da su svjesni toga da su me šporkali, pa se sad peru. Odlazio sam više puta na sud, pitao što je s mojim predmetom, ali sve je bilo zaludu, bez optužnice nema suđenja...
U međuvremenu je smijenjen s dužnosti direktora "Elektre", a tadašnji predsjednik uprave HEP-a Damir Begović ga poziva da dođe raditi u Zagreb. On to odbija, ostaje u Šibeniku, a Uprava HEP-a ga zaštićuje odlukom (svibanj 1998.) po kojoj do okončanja postupka sva njegova prava i obveze iz ugovora kojeg je kao direktor imao s HEP-om - miruju, a tijekom mirovanja mu se isplaćuje naknada u iznosu pune direktorske plaće.(!?)
Da bi se nekako sklonio tijekom postupka iz Šibenika, u kojem svatko svakoga zna, Bubrić naposljetku prihvaća da ide u Slavoniju, koja je taman ušla u mirnu reintegraciju. Bio je zadužen za prostor od Slavonskog Broda do Iloka. Radi, putuje, i čeka optužnicu...
Napokon, 30. rujna 2004. ŽDO Šibenik podiže optužnicu protiv Nenada Bubrića (i još dvojice optuženika) kojom ga se tereti da je kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj s ciljem da sebi, i za drugu osobu, pribavi znatnu imovinsku korist kršeći zakon i pravila poslovanja.
Konkretno, Bubrića se teretilo da je kao direktor dogovorio s vlasnikom tvrtke "Dolac" najam vozila, bez javnog nadmetanja, a po znatno većoj cijeni od najamnine koja se u to vrijeme mogla ugovoriti s drugim tvrtkama, sve s ciljem stjecanja znatne imovinske koristi, a na štetu "Elektre" Šibenik. Optužen je i da je s tvrtkom "Dolac" sklopio ugovor o sanaciji (obnovi) HEP-ove zgrade u Kninu, bez provedenog javnog nadmetanja, i uz dogovor da se kroz dokumentaciju uveća obim i vrijednost radova, nakon čega je navodno "Elektra", temeljem takvih lažnih situacija, isplatila tvrtki "Dolac" 505.807 kuna, od kojih su za sebe zadržali 100.324 kune, a u čemu je, u svojstvu nadzornog organa, sudjelovao i treći optuženik, vlasnik tvrtke "ŠI -Invest" koji je, navodno, neistinito prikazivao vrijednost i obim radova u odnosu na stvarno izvedene.
Najam od 'Brodomerkura'
U optužnici se navodi i da je tvrtki "Brodomerkur" omogućio pribavljanje znatne imovinske koristi tako što je s tom tvrtkom ugovorio, bez javnog natječaja, najam dva kamiona po znatno većoj cijeni od najamnine koja se naplaćivala u drugim tvrtkama, čime je "Brodomerkur" pribavio 295.299 kuna protupravne imovinske koristi.
"Brodomerkuru" je, navodi se u optužnici, bez natječaja povjerio izvođenje radova na projektu Lađevci - Krković, znajući da su cijene građevinskih radova u troškovniku znatno veće od prosječnih cijena, pa i onih prihvaćenih godišnjim ugovorom u poslovno-tehničkoj suradnji između "Elektre" i "Brodomerkura", "Filipsa" i drugih, stoji u optužnici. Konačno, teretilo ga se i da je bez natječaja povjerio sanaciju elektrogospodarskih objekata na području Ružića, Gradca i Mijatovića "Brodomerkuru" po znatno većim cijenama od prosječnih, te da je "Elektra" platila "Brodomerkuru" za te radove 641.812 kuna, a "Brodomerkur" potom radove ustupio "Tudiću" za 596.885 kuna, da bi potom "Tudić" sve povjerene radove ustupio "Filipsu" za iznos od 266.885 kuna, čime je "Brodomerkur" oštetio šibensku "Elektru" za čak 311.812 kuna.
Bubrić se u istrazi branio činjenicom da se nakon Oluje distribucijsko područje "Elektre" Šibenik proširilo na područje Knina i Drniša i da je sva imovina HEP-a na tom području bila u ratu uništena, a HEP je imao obavezu na oslobođeno područje što prije uvesti struju. Za to su im trebala terenska vozila koja su bila uništena, pa su ih morali uzeti u najam, radi čega je stupio u kontakt s tvrtkom "Brodomerkur" i zatražio desetak takvih vozila, ali je dobio ponudu za samo dva. A budući da to nije bilo dovoljno, obratio se poduzeću" Dolac" od kojeg je dobio jedno vozilo u najam, jeftinije nego u "Brodomerkuru".
Došlo i do zastare
Kasnije je ugovorio najam još četiri vozila od tvrtke "Dolac" pod istim uvjetima. A kada su dobili vozila nabavljena kreditom Svjetske banke, otkazali su "Brodomerkuru".
Četiri stana u Kninu su odlučili obnoviti jer je "Elektra" imala velike troškove zbog svakodnevnog putovanja radnika na posao u Knin, tvrdio je Bubrić, a budući da se radilo o sanaciji koja je tek neznatno premašivala 400 tisuća kuna, natječaj nije raspisan nego su ponude prikupljene pozivom, a "Dolac" je bio najpovoljniji.
I obnova elektromreže ma oslobođenom području Ružića, Gradca, Mijatovića te Krkovića i Lađevaca bila je žurna jer su se prognanici već vratili na to područje, pa su radovi povjereni "Brodomerkuru" kao velikom poduzeću koje se već nalazilo u sustavu HEP-a i jamčilo da će radovi biti završeni u roku.
Vrhovni sud je, kako rekosmo, u postupku koji je trajao duže od 20 godina, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude ŽS-a u Šibeniku (13. svibnja 2014.) odbacio optužbe, dijelom ih ocjenjujući bespredmetnim, a dijelom potvrđujući oslobađajuću prvostupanjsku presudu. VS je također utvrdio da se kazneni progon optuženika za neka kaznena djela (zloupotreba ovlasti u gospodarskom poslovanju - obnova elektrogospodarskih objekata na području Ružića, Gradca, i Mijatovića) više ne može poduzeti zbog zastare. Naime, za ta je kaznena djela propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, zastara nastupa protekom 20 godina od inkriminiranog događaja, a zbog činjenice donošenja prvostupanjske presude taj je rok produljen za još dvije godine, i zastara je nastupila 16. listopada 2018.
Tuđi dugovi
Kako bilo, trebalo je više od dva desetljeća hrvatskom pravosuđu da okonča ovu trakavicu iz koje Bubrić izlazi kao "čist" i slobodan čovjek. Uvjeren da je svemu ovome bio izložen zbog - politike. "Napakirali" su mu, tvrdi, oni kojima je smetao jer se počelo govoriti da će biti budući župan, a aspiranata je bilo puno. Osim toga je, navodi, odbio osigurati struju za zlarinsku spalionicu Antonyja Maglice, ali je Tuđman ipak odlučio da se gradi.
- Odbio sam kroz struju podmirivati tuđe dugove i to je počelo smetati tadašnjoj političkoj kliki jer se nisam uklapao.
Želim da se zna da sam bio žrtva spletki i podmetanja koja su, nažalost, sastavni dio politike. Morao sam čekati dugih 20 godina da se od toga operem - na kraju će Nenad Bubrić, koji je u politiku ušao ranih 90-ih kao član HKDS-a, zajedno s Antom Šupukom, a politika ga je dovela i na vrh HEP-ova sustava, ali ne dalje od toga…
Stan iznad 'Odeona'
U postupku protiv Nenada Bubrića insinuiralo se da je troje optuženika dijelilo nezakonito stečeni plijen. U pitanje je bio doveden i Bubrićev stan na obali, iznad bivšeg kina "Odeon". Aludiralo se na to da je od "podjele plijena" kupio spomenuti stan i motornu jahtu. A kako veli Bubrić, "jahta" je brod od 7,80 metara, a stan je kupio na licitaciji od TLM-a kao vlasnika, i plaćen je kreditom ZABA-e od 100 tisuća DEM, s tri kredita po 10 tisuća DEM kod JABA-e, štednjom kod JABA-e u iznosu od 53.470 DEM i prodajom svog stana na Baldekinu za 50 tisuća DEM.
U tome, ističe Bubrić, nema ništa sporno. Bio sam tada direktor "Elektre" Šibenik s vrlo dobrom plaćom, gradski vijećnik s plaćenom naknadom, član Upravnog vijeća "Gradske čistoće" s naknadom te član NO TEF-a, također uz naknadu. A i supruga mi je bila zaposlena. Čovjek kupuje kad za to ima zatvorenu financijsku konstrukciju, a ja sam je imao, poručio je Bubrić.
