Ne nazire se kraj parkirališnim mukama Dolačana, pogotovo onih koji žive na potezu od bivše stare peškarije do zgrade VK "Krka".
Uvjerili smo se u to obilaskom najstarijeg dijela Šibenika u kojemu je, kako su nam kazali starosjedioci, na djelu pojačano prometno discipliniranje vozača i sankcioniranje prekršitelja "kaznenim uplatnicama" ispod brisača. Uoči prošle turističke sezone mještanima Doca uskraćena je mogućnost parkiranja u tom dijelu grada, a nakon početka radova na projektu parkirališta Poljana, udesetorostručio se pritisak na preostali skromni parkirališni prostor.
Sve to, tvrdi nam don Krešimir Mateša, katedralni župnik koji "u glavu poznaje" većinu Dolačana, svojih župljana, odavno nije samo komunalni problem. Zbog takvog stanja, iz Doca se, kaže, stanovništvo iseljava u druge dijelove grada, a odlaze i mlađi, čak cijele obitelji.
Zgoditak na lotu
– Pogotovo je to bilo vidljivo tijekom blagoslova obitelji. Ove godine sam uočio dosta praznih kuća. Obitelji odlaze i preseljavaju se u drugi dio grada. Što god se obnavlja, pretvara se u apartmane, a prvi i najvažniji razlog zašto iz staroga grada "bježe" i mlađe obitelji je nedostatak parkinga. Ljudima je dojadilo svakodnevno traženje slobodnog parkirališnog mjesta jer je to postala prava noćna mora. Sa svih strana to čujem. Sati i sati se troše na to, a broj parkirališnih mjesta se stalno smanjuje u korist štekata ili prostornih preinaka. Pišu se i kazne, pa se ljudi samo u prijekoj potrebi služe vozilima...
U našem slučaju, Šibenskoj biskupiji, odnosno biskupu, odobreno je svega jedno parkirališno mjesto. Tajnik i ja, kao župnik, kupujemo mjesečne karte jer tu stanujemo. No, nije poanta u tome da se ukaže na činjenicu kako je instituciji, zahvaljujući kojoj je ovo naselje proglašeno gradom, odobreno svega jedno parkirališno mjesto, a hotelu "Jadran", na primjer, 10-ak, što ne znači da hotelu ne treba. Poanta je ukazati na svu dramatiku naše zbilje u starom gradu. Odu li nam ljudi, što će ostati i koliko će ikome ta situacija ići u prilog. Krajnji je čas da se nad tim zamislimo – ocijenio je duhovnik.
Doista, pronaći slobodno parkirališno mjesto kojim bi "konzumirali" mogućnost parkiranja, ujedno i jedinu povlasticu mjesečne parkirališne karte za stanare ravno je u Docu zgoditku na lotu. Zato im je Grad Šibenik, posredstvom Gradskog parkinga, a u suradnji s gradskom četvrti Stari grad, u međuvremenu ponudio alternativno rješenje – parkirališni prostor iza TEF-ove rampe.
No, rijetko je koga, posebno među vremešnijim Dolačanima, ta vijest obradovala.
Pokora na TEF-u
– Za proći jeftinije, nema mi druge nego upaliti auto i kupiti više spize odjedanput u nekom od velikih dućana na kraju grada. A kad je kupim, kako ću je onda doniti na ruke do kuće?! Onim mlađima od TEF-a nije problem pješačiti, ali meni u 76. s operiranom kičmom problem predstavlja i saći niza skale... Mogu jedino ostaviti spizu ženi, pa zaokružiti oko ciloga grada do TEF-a za opet parkirati auto. Al', šta sam onda dobija?! Potrošija sam goriva kol'ko sam i uštedija na spizi – podijelio je s nama svoju muku stari Dolačanin, odbivši se predstaviti i fotografirati.
Za predstavljanje i slikanje nisu bila ni dvojica Šibenčana, koje smo zatekli u čišćenju pidoća. No, za izjavu jesu. Jedan od njih u Dolac iz drugog dijela grada dolazi skoro svaki dan, i ljeti i zimi, ali mu ne pada na pamet za to paliti auto.
– Dolazim motorićem jer nema mista za parkiranje. A to šta komunalni redari pišu kazne – dobro je da pišu, pa da se koliko-toliko uspostavi neki red, da nestane kaosa u Docu. Je da su te globe skupe, ali tu, naročito priko lita, zna biti katastrofalno stanje. Žene s kolicima, dica i invalidi moraju ići cestom zato šta je neko komodan, pa ne želi platiti parkiranje. Evo, pogledajte ovaj parking, sad nema mista, ali ima alternativa – ima TEF. Nema smisla ostavljati auto na trotoaru di ljudi šetaju – odlučno je ocijenio.
– Ovdje je jako malo starijeg svita. Ima možda četvero-petero ljudi koji koriste parking. Ja znam dvoje koji živu ovdje i držu tu na parkingu aute, jedan od njih plaća pretplatu, drugi ne plaća nego ostavlja auto na parapetu, na kraju parkinga. Naši ljudi ne mogu bez zloupotrebe... – bio je kategoričan.
Kazna ispod brisača
Zaista, unatoč oznaci zabrane parkiranja na neoznačenim mjestima primijetili smo nekoliko parkiranih vozila na "ničijoj zemlji". Jednog, parkiranog unutar označene pješačke zone je "posjetio" prometni redar i ispod brisača ostavio uplatnicu. Nije to drago Krunoslavu Mazalinu, vijećniku gradske četvrti Stari grad. Smatra da se problemu treba drugačije pristupiti.
– Mi se svaki dan borimo s ovim – pokazao je na bijelu crtu koja je dijelom "zapasala" dobra dva metra rive, da bi se onda naglo suzila na 20-ak centimetara.
– Ovo su lani nacrtali u sedmom misecu, samo zato da bi ovdje mogli pisati kazne. Ovo su proglasili šetnicom, a ja te pitam – je li ovo šetnica? Ovo može i biti, ali ovo ovdje... kakva je ovo šetnica kraj ovog znaka? Di ćeš ovdje šetati?! Mo'š u more il' na cestu – rekao je te obrazložio:
– Gledaj, ja sam od njih tražija da ovaj širi dio ceste označe kao parkirališnu zonu i neka naplaćuju parkiranje do konačnog rješenja rive. Druga stvar – ovdje su dali štekat čoviku da drži cilu godinu, a pet dana prije toga na istome mistu ucrtali su pet parkirališnih mista. Pa šta su ucrtavali, ako su mislili iznajmiti? A vidite one aute između kuća – e, tamo su obilježili za parkiranje, a ljudima čak ne naplaćuju, šta isto nema logike. Zašto bi njima izlazili u susret, a za druge to nisu spremni uraditi. Za to vrijeme jedan Dolačanin koji nas je slušao, tek je odmahnuo rukom i dometnuo kako dolačke probleme ne mogu rješavati "oni koji stoju na Baldekinu".
– Di to ima da glavna cesta vodi kroz parkiralište, da se na prometnoj traci, mimo zdravog razuma, označi pet mista za parkiranje.
Grade, pomozi
U priči o dolačkim problemima, s naglaskom na parkirališne, možda je ipak najteže Mirku Čeki, predsjedniku gradske četvrti Stari grad, koji je između čekića i nakovnja. Bez partnerstva s gradskom upravom Šibenika i Gradskim parkingom, koji se do sada pokazao korektnim, problemi se, veli, ne mogu rješavati, a s druge strane razumljivi su i zahtjevi Dolačana da im se omogući primjereni parkirališni prostor.
– Horizontalna signalizacija je uvedena po sugestiji prometnih stručnjaka jer je gradska vlast smatrala da tu vlada nered. Stanje je postalo neodrživo i neke su se konkretne mjere trebale poduzeti. Radi se o jako specifičnom, starom dijelu grada u kojemu su, kao i u drugim gradovima uz more, površine za parkiranje limitirane. U toj situaciji jedino rješenje bilo je mještanima Doca koji ne pronađu slobodno parkirališno mjesto u tom dijelu grada dopustiti parkiranje unutar TEF-ova parkirališta s istom iskaznicom.
Svjestan sam da je Stari grad prepun osoba starije životne dobi kojima tih pet-šest minuta pješačenja od TEF-a nije idealno, ali jednostavno drugog rješenja, koliko god se trudili pronaći ga, za sada nema. Nadamo se i očekujemo da će gradska uprava u svojim projektima revitalizacije stare gradske jezgre, pa tako i parkirališta Poljana, za to imati sluha, kao što ga je imala i do sada. Preostaje nam naoružati se strpljenjem jer se ništa ne može napraviti preko noći. Ako netko ima kakav konstruktivan i dobronamjeran prijedlog, koji je pravedan i izvediv, uvijek smo otvoreni za suradnju. Ipak, čini mi se da ni oni najdobronamjerniji u slučaju parkiranja u Docu nemaju puno manevarskog prostora – zaključio je Čeko.