Za Milka Kronju, inženjera elektrotehnike može se unajkraće reći da je zaljubljenik u pomorstvo, da je dobar poznavatelj pomorskoga gospodarstva, da je inspektor ITWF-a, Međunarodne federacije transportnih radnika za luke srednjeg Jadrane, da je telegrafist, da je 10 godina plovio za šibensku Slobodnu plovidbu te da 20 godina obavlja dužnost inspektora jedne djelatnosti o kojoj se u široj javnosti malo zna.
Stoga smo s kapetanom Milkom, kako ga mnogi od milja zovu, razgovarali o njegovoj službi i skrbi za pomorce. Prisjetili smo se i stare latinske izreke "ploviti se mora, a živjeti ne mora", koja naglašava privrženost pomoraca moru i "kruhu sa sedam kora". Osvrnuo se i na stanje šibenskoga pomorskoga gospodarstva koje je, ocijenio je, u stagnaciji.
Kao inspektor ITWF-a, pak, povjerio nam je da njegova služba po međunarodnim propisima prati i provjerava radne i životne uvjete pomoraca, pomaže im pri rješavanju sporova i potraživanja prema kompanijama za koje plove, procjenjuje ispunjenje ugovora o radu, prava na plaću, naknade i ostala prava.
- O svim nepravilnostima u zapošljavanju, posebno rada na crno, upozoravamo brodarske kompanije. Sporove pomoraca i posada brodova u lukama Splita, Šibenika, Zadra, po potrebi Rijeke i Ploča, rješavamo u okviru naše nadležnosti ili uz pomoć odvjetnika - kaže Kronja.
Samo tri inspektora
U našim lukama, inače, samo su trojica takvih inspektora, a u svijetu ih je samo 160. Ipak, Kronja vjeruje da su djelotvorni i uspješni.
- Pomorstvo mi je cijeloga radnoga vijeka i profesija i hobi. Međunarodna konvencija o radu pomoraca od 2006. godine o toj problematici donijela je napokon znatna poboljšanja u odnosu na raniju praksu. I bolju zaštitu pomoraca. U tom smislu i mi, među inim, imamo pravo zaustaviti svaki brod u našim vodama ako se za njihove posade pojave problemi s brodarom, dok se pomorci ne namire i ne osiguraju njihova egzistencijalna prava. Prije 4-5 godina u takvim prilikama imali smo čak sedam zaustavljenih brodova na području luke Split. Danas pomorci u svim kompanijama imaju ugovore o radu na određeno vrijeme prema kojima, među ostalima pravima, redovito moraju primati ugovorenu plaću - rezimira inspektor.
U osvrtu na domaće pomorsko gospodarstvo, posebno na nekadašnju šibensku pomorsku orijentaciju, Milko Kronja podsjeća da je vrhunac uspona luke Šibenik i lučkoga gospodarstva bio početkom 80-ih godina, kada je u rad pušten novi terminal za pretovar fosfata. Luka je u to doba "manipulirala“ s više od 1,5 milijuna tone tereta svih vrsta, a terete su vozili uglavnom naši brodovi. Značajnu ulogu u pomorskome gospodarstvu Šibenika imala je, kaže, i Slobodna plovidba. Iako domaći brodar nije bio direktno vezen za luku Šibenik, s gotovo milijun tona nosivosti svojih brodova bio je važan čimbenik u rastućem pomorskom sektoru u to vrijeme. Slobodna plovidba dobro je koristila i premije za uvoz sirovina za mineralna gnojiva, pa su se njezini radnici znali šaliti pri dolasku broda s fosfatom govoreći: "Eto, stigla nam je plaća". Jedan brod od 15.000 tona mogao je sa svojim teretom isplatiti radnicima cijelu mjesečnu plaću. Zbog ratnih prilika zadnji brodovi s fosfatom došli su u Šibenik u srpnju 1991. Ubrzo je i taj promet prekinut.
Okolnosti su se nakon rata drastično promijenile, no Kronja smatra da bi šibensko pomorsko gospodarstvo u dogledno vrijeme moglo živnuti, za što bi se napokon i država trebala snažnije angažirati. Složio se da se treba pobrinuti i za urušenu hrvatsku brodogradnju, ali i izvoz i uvoz preko domaćih morskih luka.