S druge strane metle Eko patrola starom gradskom jezgrom; Šibenski se komunalci nagledaju svega: žena skuha juhu, pa s kostima - kroz prozor

S druge strane metle

Već je općepoznata stvar, ili bi makar trebala biti, da se sustav zbrinjavanja otpada organizira na lokalnoj razini, što će reći da "pravila igre" koja, na primjer, vrijede u Zagrebu ili Varaždinu, ne moraju vrijediti - u Šibeniku. To je i normalno, jer svaka, u ovom slučaju - urbana sredina, ima vlastiti komunalni identitet. Uostalom, svoje specifičnosti ima, tako reći, i svaki kvart.

Ipak, stara šibenska jezgra, turističko odredište i ogledalo grada, iz mnogih je razloga priča za sebe i u domeni odlaganja otpada. Na kraju krajeva, izvan užega gradskog središta - na Vidicima ili Baldekinu - nema otpadomjera s podzemnim spremnicima kakvi se, na primjer, nalaze u Docu, kod katedrale sv. Jakova, "kod topova" i groblja sv. Ane. A njima gravitira kućni otpad točno 692 građana, dok su žitelji 18 ulica gornjeg dijela Kalelarge na potezu od Zagrebačke, Uskočke i Nove crkve "usmjereni" na kontejnere od 1100 litara.

Zato smo, dva mjeseca nakon što su predstavljene čipirane kartice "Zelenoga grada" za otključavanje podzemnih spremnika za mješoviti otpad, nakanili provjeriti kako stvari stoje – na terenu. Zamisao je bila doznati jesu li se Šibenčani adresom vezani za stari grad navikli na očitavanje kartica i nove komunalne standarde i kako se općenito poštuje red u odlaganju smeća sada, kada svako otključavanje podzemnog spremnika za vrećicu zapremine 40 litara košta kunu i 90 lipa.

Bez mnogo razmišljanja, Novica Ljubičić, direktor "Zelenog grada", uputio nas je "na prvu zaposlenicu firme na koju u starom dijelu grada naiđemo".

- Naše čistačice to najbolje znaju, pa prošetajte do bilo koje od njih i provjerite kako je s druge strane metle – odlučno nam je kazao Ljubičić.

Ljudima još treba edukacije

I ovaj se put pokazala točnom ona stara zanatska izreka – teren je zakon. Najprije smo u Kalelargi naletjeli na Agnezu Morić, čistačicu ulica u gradskoj jezgri, a onda i na Borisa Šenetu, njezina nadređenog i, općenito, šefa službe čišćenja javnih površina "Zelenoga grada". Namjerio je obići đardin i provjeriti je li nakon "Adventure" uljuđen Perivoj Roberta Visianija. Taman je zgodno "naletio" na resornu temu.

- Ljudima - duboko je udahnuo, a onda naizust "izrecitirao" - još triba edukacije jer ima onih koji rade kako triba i onih koji rade kako ne triba. Nakon strateške pauze samo je nastavio:

- Reka sam direktoru da se i ja, i svi radnici skupa, možemo ubit trčeći po gradu, a da će uvik bit smeća. Evo, jeste li prošli i vidili?! Sad nema nigdi ni jedne kese jer je Agneza prošla. Ajte, prođite za po ure, pa ćete vidit! Da' bi odrizat ruku da će bit bar pet novih. I onda prođite za uru ponovo... Bit će ih još pet, il deset, il petnaest! Nema tu kraja dok se ljudi ne osviste i ne s'vate da ne čine dobro ni gradu ni sebi. Ne mogu razumit koji je problem odnit kesu smeća u kontejner. Svi su lipo dobili karticu. Koji je to teret prošetat do topova, očitat karticu i bacit je u njega – hipotetski se zapitao Šeneta. Tako je dao odličan šlagvort Agnezi koja je, reče, taman kod "Mustanga" pokupila jednu kesicu, a kod starog pazara nekoliko "pasjih nagaznih mina".

Pseće 'nagazne mine'

Upravo joj kućni ljubimci bez pratitelja i vlasnika znaju, ispričala je, zadati nemalo posla i oko uličnih koševa za otpatke, ali i neodgovorno izbačenih vreća smeća.

- Očistila sam ulicu i stala popričat minut s jednom poznanicom. Ma nismo progovorile ni dvi riči, kad je iza jednih zelenih vrata izaša pas, obavija, da prostite, veliku nuždu i vratija se u kuću. Da to nisam vidila, nego da sam zamakla u drugu ulicu, neko bi reka - evo, ne čisti se. A znaju pasi raščeprkati i najlone i raznit smeće... Najviše ono koje je neko ostavija prid vratima ili natrpa u ulične koševe koji nisu za kućno smeće, nego za žvakalice, papiriće i, tako, sitni otpad. I doli kod "Medulića" je ostavljena jedna velika zelena vrića, pa u buti kod topova neko je izbacija smeće... Kod one parfumerije poviše katedrale izbačene su na ulicu neke daske i kabel od struje. Maloprije sad sam ih ubacila u kontejner. Bojim se stavit u one male spremnike kod topova da se ne bi zaglavile daske. Svačega se nagledam – nakon nabrajanja detalja jutarnje "šihte" zaključila je Agneza.

Ima, ogradila se, i finih ljudi. Jednu staricu, tako, svako jutro presretne na ulici na putu do kontejnera.
- Ta žena je na štakama i korak po korak nosi tu svoju kesu smeća baciti u kontejner. Zahvali se lipo kad joj je uzmem iz ruke. Ima, ne mogu reć, stvarno kulturnih i pristojnih ljudi, za svaku pohvalu. To, da ne bi bilo sve tako crno. Ali, s druge strane, ima totalnih suprotnosti. Jedna žena u centru grada izbacuje najlone s mokraćom kroz prozor, pa to smrdi da te bog sačuva. Ima bahate mlađarije koja kaže: šta me briga i - baci kesu prid mojim očima u prvu butu.
...a u buti je - profesionalno se nadovezao Šeneta - izričito zabranjeno bacati smeće.

Prijave ugostiteljima

Sjetio se Agnezin šef i pojedinih ugostitelja iz stare gradske jezgre koji će radije dupkom punu kesu sa smećem, neposredno prije zaključavanja kafića i restorana, baciti iza kantuna koju ulicu dalje, nego odnijeti u kontejner. (Koji im je, inače, bliži.)

- Svi ugostitelji moraju imati čipirane kartice, ali znam slučajeve koje smo prijavili i nekoliko puta, pa se nisu opametili. A kako znamo da je njihovo smeće? Jednostavno, pune su kese računa - obrazložio je Šeneta.

U priči o "crnim komunalnim točkama", pogotovo Ulici Jurja Dalmatinca i i buti poviše nekadašnje "Alpe" (u kojoj se redovno ostavlja smeće), stigosmo i do đardina. Dok se jedan zaposlenik "Zelenoga grada" prihvatio metle i lopatice i skupljanja sitnog otpada i lišća, dotle su mu se kolege Damir Bijelić i Suzana Vincetić dali u pranje prolaza između dvaju dijelova parka. Valja, rekoše, preduhitrit niže temperature i mogući snijeg.

Tako je i Boris Šeneta uspio obaviti zadaću zbog koje se i zaputio u grad. Pozdravio nas je zadovoljan izgledom dojučerašnje glavne "Adventurine" postaje koju su ljudi iz "Zelenoga grada" mjesec dana udarnički održavali i pohitao u – centralu.

A moja je sugovornica, pak, pohitala svojim putem. Predugo se, zaključila je, zadržala u razgovoru sa mnom da bi to prošlo bez ozbiljnih posljedica - novih smrdljivih kesa po portunima i kantunima šibenske stare jezgre. Neovisno o Agnezinoj, zaputila sam se vlastitom rutom. Šeneta je definitivno bio u pravu. Ona ruka koju je uložio u okladu ostala bi - na ramenu.


Nema mukti ni za koga

Razgovor o iskustvima zaposlenica 'Zelenoga grada' s (ne)kulturom odlaganja otpada proširio se i na druge gradske četvrti, pa sam tako od Šenete čula i za navadu brojnih Šibenčana koji smatraju da će tako smanjiti režijski izdatak.
- Ima njih puno koji uzmu manju kantu, pa pored nje ostave još dvi-tri vriće smeća. Il uzmu veću kantu, pa je iznesu samo jedanput, umisto dvaput tjedno i oko nje onda poslažu najlone pune svega i svačega. Eto, poručite im da sve šta je pored kante, to se neće dizat. Kanta se čipira i šta je u njoj, to će se naplatit, a ne može se proć mukti za još toliko smeća koliko je u kanti - rezolutan je bio Šeneta.


Ne zna se poštivat

- Živim na selu i samo četvrtkom nam se kupi smeće, a kako mi nisu došli računi, interesirala sam se kako mogu platit za cilu godinu. Rekla sam službenici: sve mi stavite na jedan račun. Ne volim bit dužna, a znam da to moram platit. Tako sam platila 560 kuna i sad sam mirna. Prije na selu nismo znali šta ćemo s njim. Ako ga baciš u krš, ne možeš od muke, pa smo ga palili u limenoj bačvi, pa to gori, puca, smrdi... Ovako je blaženo kad ti dođe kamion u selo, pa kad ti se smeće odveze. Platija bi ne znam koliko... A ode se svaki dan kupi i po dva puta i ne zna se to poštivat - zaključila je Agneza.


Košćurinu kroz prozor

- Znam jedne ljude u zgradi koji svašta bacaju kroz prozor. Pa, jel možete zamislit da skuvate juhu i onda kad je procidite, otvorite prozor i sve što je ostalo u cidilu izbacite vanka, pa još i kakvu košćurinu, da doleti kome u glavu ili da se pasi kupe. A među gorima su plavi i crveni neboder. Mene direktor svako malo zovne da pošaljem dva čovika oko tih zgrada. A šta ću ti reć - baca se svega i svačega - ojađeno će Boris.

Naslovnica Šibenik

Najčitanije