"Divan je kićeni Srijem, lipo je živjet u njem…" Stihova te stare ravničarske i popularne pjesme i te kako je svjesna Sremica Ljiljana, ali je svejedno rodnu, vojvođansku Rumu zamijenila za otok Žirje! Zaljubila se u čakavskom pjesniku Ivanu Dobru, pa su starogradske pjesme ustupile pjesmu žirajskim: "Uspeću se na vr' borovice" i "Žirje je mora cvit".
Stihove i pjesme ne spominjemo baš slučajno. Prošla je godina bila kao nikad plodonosna za pjesnikinju Ljiljanu Dobra. Na pjesničkim smotrama u Hrvatskoj, ali i njezinoj rodnoj Srbiji, te u Bugarskoj. Izdvojit ćemo samo neke od nagrada i priznanja: brončana medalja na beogradskom festivalu poezije "Mesopotamija“, posebna nagrada u Međunarodnom festivalu u bugarskom gradu Melniku, plaketa za ljepotu lirskog izričaja“ na pjesničkom susretu u Kostolcu, priznanje za nesebični doprinos Hrvatskog društva književnika na Međunarodnom susretu pjesnika na otoku Pagu…
– Nagrade i priznanja, dakako, raduju, ali veći gušt pričinjavaju mi druženja s pjesnicima iz svih krajeva Hrvatske, pa i susjednih zemalja. U tome uživamo jednako ja i suprug Ivan, koji me prati na gotovo svakoj smotri – ispričala nam je Ljiljana Dobra, koja je u pjesničkom zanosu stigla i do Dubrovnika, Osijeka, Zagreba, Ludbrega…
Haiku nova opsesija
Ne krije da je haiku poezija njezina nova opsesija. I ponosi se činjenicom da je kao Sremica dospjela u Antologiju hrvatske haiku-poezije pod naslovom „Pokošeno sjeno“, koju je uredila poznata hrvatska književnica Đurđa Vukelić Rožić.
– Haiku poeziju volim i zbog toga što u samo nekoliko slogova možeš iskazati svoje osjećaje i misli – opet će Ljiljana.
U svojim pjesničkim i ljudskim, ekumenskim i tolerantnim istupima Ljiljana Dobra bez kompleksa priznaje da je po dolasku na Žirje "odmah počela učiti hrvatski jezik".
– On se, što kriti, razlikuje od mog materinjeg, srpskog jezika. U prvim lekcijama puno mi je pomogao najpoznatiji, ali nažalost preminuli žirajski pjesnik Roko Dobra. Sad me ispravlja moj suprug Ivan. Toliko sam u poeziji uplovila u hrvatski književnik i čakavštinu da katkad zaboravim kako se nešto kaže na srpskom jeziku – bez kompleksa govori Ljiljana.
U spajanju ljudi i kultura Ljiljana Dobra je načinila smjeli korak. Isto je djelo tiskala na hrvatskom i latinici, srpskom i ćirilici, te na
engleskom jeziku!
O tome koliko je uplovila u čakavština najbolje svjedoče početni stihovi pjesme, posvećene njezinom suprugu Ivanu.
"Ti si meni kajno lišće gori, ti si meni kajno rosa cvitu, ti si meni kajno zvizda zori, moja žeja u dalekom svitu…"