U pitanju je vjerojatno najveća rupa - ili buža - u povijesti Šibenika, jama bezdanka, građevinski pothvat koji bi do ljeta 2020. godine trebao rezultirati podzemnom garažom na tri etaže, s 256 parkirnih mjesta. Koja bi, ovisno o tome koga slušate, trebala preporoditi Šibenik, osobito njegov najvredniji resurs, staru gradsku jezgru, najveću u Dalmaciji, izmještajući promet u mirovanju u podzemlje, a vraćajući Poljanu, centralni gradski trg, pješacima. Tako to tvrdi vlast.
Oporba preko SDP-a poručuje da je u pitanju promašeni projekt koji će ne samo uništiti javnu tvrtku "Gradski parking", nego i šibenski proračun. Svojom cijenom od 60 milijuna kuna, odnosno nešto manje od 48 milijuna kuna bez PDV-a koje bi "lapo - lapo" trebali platiti "Gradski parking" i grad Šibenik.
Nekog drugog ovakva bi dihotomija prepala ili barem začudila, natjerala na razmišljanje, ali nama je Šibenčanima ona normalna i pratila je svaki gradski projekt. Kad je Vidović gradio Banj i projektirao ljetnu pozornicu na Svetom Mihovilu, za njega su to bili grandiozni iskoraci postindustrijskog u moderni turistički Šibenik. Za oporbu, i dio struke - devastacija vrijednog spomenika kulture i otvaranje Banja u otrovnoj kaljuži, u kojoj ne bi okupali ni svog psa.
Tako to u demokraciji i mora biti, svako ima pravo na svoje mišljenje. A mišljenja i nema ako ga se glasno ne izgovori i napiše, ili još bolje, ako se svom neistomišljeniku ne izrugaš.
Mriža skriva tajne
Tako se i 1. listopada, kada su otvoreni građevinski radovi lupanjem "petuna" što su ga za vrijeme talijanske okupacije "posaližali" još Mussolinijevi inženjerci, jedva čekalo narugati tempu radova. I to ne samo oporba, nego i "obični građani", koji su isto tako, ako ne još i žešće, podijeljeni oko podzemne garaže na Poljani. I u stvarnom i u virtualnom životu, na društvenim mrežama. "Šta je, već se pokvarija, bager?" - zbijali su viceve čim su strojari makarskog "Georada" sili na prvu puš pauzu s kavom u obližnju "Harmoniju".
Kad je stigao drugi, komentiralo se da su to intervenirali iz gradske uprave, jer više nisu mogli od srama da svit gleda samo jedan bagerić. A onda kad je "Lavčević" ogradio gradilište, gustom mrižom, za "upućene" je to bio krunski dokaz fušeraja. "Je, kako nije to zbog sigurnosti ljudi. To je da se ne vidi šta rade" - šapljali su jedni drugome "nadzorni inžinjeri", penzijoneri u điru, šta su ka kobci motrili svaki mot velikih gusjeničara u jami, kroz isparane buže najlonskog pletiva. "Šta su stali?" - pitali bi čin bi zamukli motori. A "upućeni" su opet odgovarali - "Našli su vodu. Probilo je more! Ništa od posla. Govorija san ja... Eto in sad njihovo bušenje!" - "Ma kakvi! Našli su... arheološko nalazište!" - "Pa jesu rekli da nema ništa!" - "Nema, e! Nema dok ne počneš kopat." - "Pa, šta će sad!" - "A ko zna, zatrpat?" - "Ma kakvi, ostavit će to tako. Ka da bi bilo prvi put!".
Veliki 'preokret'
No, na golemo iznenađenje svih nas, ne da nije ostalo tako, nego su drugom bageru izvođači pridodali i treći, pa četvrti i peti stroj. Radili ne u jednu, nego u dvije smjene. U nepuna su tri mjeseca, do 22. prosinca - kada su zbog blagdana prekinuti radovi, a nastavit će se nakon Tri kralja - došli do osmog metra dubine. I do fascinantnih brojki.
- Iskopano je ukupno 17,5 tisuća kubika materijala. U prosjeku dosegnuta dubina je na cijeloj površini Poljane između sedam, sedam i pol, a na najdubljem dijelu i osam metara. Izvođačima je za ove radove u prošloj godini isplaćeno 3,157 milijuna kuna. Iskopi bi trebali biti gotovi do travnja ove godine - kazao nam je šibenski dogradonačelnik, mr. sc. Danijel Mileta.
Znači, kada objavimo 1. travnja da su izvođači radova na šibenskoj Poljani došli - i prošli - do 13 metara dubine, to ne bi trebao biti "apri - li - li"? - prekidam ga.
- Dobro, možda ne bude baš prvi travnja, ali kroz travanj bi iskopi trebali završiti, s tim da je ova stijena koja se sad kopa ipak malo tvrđa nego što su pokazala geotehnička istraživanja obavljena prije par godina, tako da je očekivati da će to ipak ići malo teže i sporije nego dosad.
Nakon toga bi na red trebala doći betonaža, odnosno podizanje armiranobetonske konstrukcije garaže, zaključno s rujnom ove godine. Za to je po projektu i po troškovniku predviđeno pet stotina tona željezne armature i pet tisuća kubika betona. A vratit će se i jedan dio, onaj kvalitetniji, kamenog iskopa, da se popuni praznina između armiranobetonske košuljice garaže i okolnog terena. Kao nasip.
Je li onda gotovo?
- Ma kakvi! Onda idu, po iskustvu, oni najpimplastiji, obrtnički radovi, s kojima - statistički - ima više problema nego s ovim zemljanim, odnosno betonskim radovima. Slijede vodoinstalateri, elektroradovi na instalacijama, uređenje interijera, rampe, videonadzori... - nabraja dogradonačelnik.
Imate 500 dana
U međuvremenu se radi i na detaljizaciji projekta arheologije kako bi se na pravi način prezentirao bedem, odnosno dio gradskih zidina, koji se preklapa sa zidovima garaže. U nastavku bedema predviđen je i jedan vidikovac, koji također treba tehnički doraditi da se uklopi u to rješenje, a trebao pi povezati ulaz gradske knjižnice s platoom, odnosno terasom ispred i iznad škole Fausta Vrančića, odnosno prednju i stražnju stranu građevine.
Sve bi to zajedno trebalo biti gotovo do početka ljeta 2020. godine kada bi garaža trebala otvoriti svoju rampu. Rok samih građevinskih radova zadanih izvođaču je 500 dana. I to je onaj idealan rok, bez da išta zašteka, da bude vremenskih neprilika, svjesni da su iznenađenja uvijek moguća, navodi nam Mileta.
Kojem njegovi - i HDZ-ovi - oponenti svašta mogu prigovoriti, ali ne i to da se bavi prizemnim aktivnostima. Ma kakvi, on i njegov šef, gradonačelnik Željko Burić s ovim su projektom postali glavne face šibenskog podzemlja. Tko bi rekao da i to može biti laskava titula!