Konac kalendarske godine ujedno je i kraj one poslovne, kada se zbrajaju rezultati, revidiraju investicije i projekti i, ukratko, podvlači crta. Tako se ovih dana radi i u šibenskoj gradskoj upravi. Doduše, neki su projekti administrativno započeti prije više godina, a tek su sada postali evidentni, drugi su uredski startali u godini na izmaku, a u prostoru će biti valorizirani u sljedećem razdoblju.
Zato je, kaže Željko Burić, gradonačelnik Šibenika, pojedine investicije teško "vezati" uz jednu godinu. Gradonačelnik je s ponosom istaknuo kako Šibenik ima potpisane ugovore "teške" 700 milijuna kuna. Kada bi ih, međutim, trebao poredati po nekom osobnom kriteriju i uz njih upisati 2018. godinu, ne bi to, veli, bilo po financijskom "diktatu".
– Meni najdraži i najdojmljiviji bio je ovogodišnji projekt dovršetka 150 POS-ovih stanova u Šibeniku, kada sam zajedno s ministrom Predragom Štromarom uručio ključeve njihovim vlasnicima. Zadržao sam se u razgovoru s tim obiteljima, od kojih su neke podstanari s 15-godišnjim stažom, a neke imaju djecu s poteškoćama u razvoju. Gledajući u oči te ljude i proživljavajući s njima emotivne trenutke ulaska u prve kvadrate njihovih vlastitih stanova, zaista me je sve to silno dojmilo. To su sugrađani koji su konačno riješili jedno od glavnih egzistencijalnih pitanja ne ugrožavajući životni standard. Mjesečni izdaci će im omogućiti normalan i pristojan život.
Projekt Batižele
Hoće li se priča s POS-ovim stanovima nastaviti?
– Naravno. U 2019. godini moramo krenuti s barem još 150 stanova. Preostalo nam je, naime, zbrinjavanje 300-injak ljudi koji su iskazali interes za takvim oblikom stambenog zbrinjavanja, a to je i duboka politička poruka. Ne kažem da Šibenik nije posve izuzet od toga, ali kada se mnogi gradovi suočavaju s odlaskom mladih ljudi, činjenica je da nam 300 mladih obitelji poručuje: mi hoćemo živjeti u ovom gradu. Naša je obveza da im, kao izvršna vlast, to i omogućimo koristeći sve vertikale na putu prema tom cilju.
Koji biste ovogodišnji projekt proglasili najznačajnijim za grad, neovisno o fazi realizacije?
– Za budućnost grada uvjerljivo je najznačajniji projekt Batižele. To je, istina, još uvijek papirnata priča. Ipak, činjenica je da je u imovinskopravnom i financijskom smislu područje TEF-a čisto i spremno za investitore. Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da smo pridonijeli izmjeni odluke Vlade RH iz 1998. godine kojom je Grad Šibenik, kao 100-postotni vlasnik TEF-a, rasterećen nešto manje od 150 milijuna kuna pravnog duga prema raznim ministarstvima i agencijama. Dug je pretvoren u udjele u zajedničkoj tvrtki koja će se osnovati u projektu Batižele. U međuvremenu se prošli tjedan dogodio i novi iskorak. Potpisan je sporazum u kojemu su točno regulirana međusobna financijska potraživanja, što je preduvjet procesa dokapitalizacije.
Znači li to da će se iduće godine tražiti investitor?
– Čeka nas prvi javni natječaj, odnosno javna procedura oko dolaska investitora na područje Batižela, odnosno TEF-a. Više to nije priča o potencijalnoj budućnosti grada Šibenika, to nije priča o golemom potencijalu grada Šibenika, nego je projekt TEF-a zapravo riješen. Valja tek poštovati zakonsku proceduru za dolazak investitora. A, vjerujte mi, interes investitora je iznad svih naših očekivanja, bilo financijskih, bilo građevinskih, kakvih god.
Projekt Vrnaža
Koliko ste zadovoljni šibenskom turističkom infrastrukturom?
– Ona je stvarno postala prepoznatljiva, a na tome će se i dalje raditi. U tijeku je natječaj za izvođača radova na Tvrđavi sv. Ivana. Završava se i palača Galbiani. Nije uopće važno tko te projekte financira – važno je da su na području grada. Možemo tako razgovarati i o valorizaciji Kanala sv. Ante, Tvrđavi sv. Nikole. Projekt Vrnaža je fantastičan, uredio je jedan zapušteni dio grada, povezao rubna naselja s gradom Šibenikom. Imat ćemo prekrasnu komunalnu lučicu, a riješit ćemo i plavljenje Doca. Priča o turizmu, o otvaranju hotela u Šibeniku, toliko je puta već ispričana. Meni je posebno drago što su to mali povijesni hoteli. Na proljeće će se otvoriti i novi hotel "Baština".
Kako se u sve to uklapa projekt Poljane?
– Poljana je dvostruka priča. Nije to tek infrastrukturni projekt. Svi stalno govore o Poljani kao garaži. Ne, Poljana je za mene puno više od novih garažnih mjesta – ona znači vraćanje Šibeniku njegova središnjeg trga. Taj trg je gradu oduzet prije više godina. Ova ga gradska uprava vraća tamo gdje mu je mjesto. Bit će onakav kakav Šibenik zaslužuje, moderan i upečatljiv, s uređenim i pomno osmišljenim pristupima sa svih strana.
Što kažete na zamjerke vezane uz prostor nekadašnje benzinske crpke na Vanjskome?
– Na njih se jednostavno ne osvrćem jer je to tek privremeno sanirani prostor. Postoji procedura. I taj će trgić doći na red, baš kao i uređenje oba parka. Neposredno nakon završetka Adventure počet će se s uređenjem staza i graničnika unutar Perivoja Roberta Visianija. I park kod Gospe Vanka Grada neće biti zanemaren. Cilj nam je da nam izgled gradskog središta služi na ponos, a i da privuče gosta, turista, putnika da ostane u gradu, da prespava u nekom od naših malih hotela... da širi tu pozitivnu turističku vibru.
Koji će projekti označiti početak 2019. godine?
– Počinju radovi na Aglomeraciji Šibenik. To je 500 milijuna kuna koje ćemo "zakopati u zemlju", koji će omogućiti da cijela Brodarica, Zablaće, otok Krapanj... sa svojih četiri tisuće stanovnika koji uglavnom žive od turizma budu bez septičkih jama. Realizacijom tog projekta osigurat ćemo i čisto more, koje je naša budućnost. Kreće se i s potražnjom izvođača radova za projekt studentskog doma Palacin s 340 kreveta. U tijeku su radovi na projektu Trokut koji će Šibeniku osigurati 2000 "kvadrata" digitalnih tehnologija.
Grad aluminija
Je li Šibenik ponovno postao centar aluminijske industrije?
– Činjenica je da je ulazak slovenskog "Impola" u TLM podigao proizvodnju iznad predratnih rezultata s puno manje zaposlenih, da će se do 2023. godine uložiti 220 milijuna kuna u ljevaonicu i krenuti u suvremenu ponudu zajedno s automobilskom industrijom, da je strukturiranje "Impol-TLM-a" oživilo šibensku luku jer većinu tereta čine aluminijski blokovi, da je sve to osiguralo kruh nizu malih kooperanata, sitnih poduzetnika, prijevoznika. Da, Šibenik je ponovno postao hrvatski centar aluminijske industrije. Na sve to se nakalemljuje i jedan znanstveni pristup. Govorim o "Alutechu".
Kakvi su gospodarski rezultati?
– Službeni podaci govore da 35 posto prihoda grada Šibenika čini gospodarstvo, i to potpuno restrukturirano gospodarstvo – gospodarstvo s 98 posto malih i srednjih poduzetnika. Do prije dvije godine imali smo samo dvije velike tvrtke s više od 400 zaposlenih, na današnji dan Šibenik ih ima četiri. U Industrijskoj zoni Podi domicilni gospodarstvenici traže proširenje i uzimaju dodatne kvadrate. To je dokaz njihova razvoja. Mi u Šibeniku praktički i nemamo ni jedan veliki gospodarski problem.
Hoćete li ustrajati u planovima na unaprjeđenju visokoobrazovnog sustava?
– Nema budućnosti grada ako ne ustrajemo na tome. Na nama je snažiti Veleučilište kojemu su cilj četiri dodiplomska i dva specijalistička studija, kao i Studij sestrinstva. Nećemo zaostajati ni na planu sveučilišnih studija. Želimo otvoriti drugi i treći sveučilišni studij. Na tome se radi. Razgovaramo sa Sveučilištem u Zagrebu, ali i sa Sveučilištem u Splitu, koje pokazuje ozbiljnu namjeru da disperzira dio svojih studija na područje Šibenika. Sad više nismo u poziciji bilo koga moliti hoće li nam doći. Prije bi se reklo da će biti po onoj narodnoj – tko prvi djevojci... U svakom slučaju, što se tiče visokog obrazovanja nećemo štedjeti truda da ga podignemo na razinu koju Šibenik zaslužuje.