Solidnu normu napisanih globa ispunio bi uporni policajac da samo stoji kod cestovnog ulaza prema moru na Crvenom brigu, dio Žaborića sa sedam ulica i stotinjak kuća, ljeti prave košnice u kojoj se miješaju jezici, domaći svijet i turisti.
Na Crvenom brigu, koji poput ostatka naselja presijeca državna cesta D8 svi su, naime, u prekršaju, pješaci i vozači: potonji ako voze prema Šibeniku, pa sijeku punu crtu, a prvi ako žele prijeći cestu bez pješačkog prijelaza ne bi li, primjerice, došli do autobusnog stajališta u pravcu Šibenika. Poštujući prometne propise, ovdašnji ljudi mogu voziti jedino nekoliko stotina metara u smjeru Grebaštice do prvog dopuštenog skretanja ne bi li se uključili u željeni pravac.
Na to upozorava Nikica Kljajić, stanovnik Crvenog briga, a pozvao je novinare jer je imao jako dobar razlog – njegov maleni sinovac krenuo u osnovnu školu i svakodnevno je izložen pogibeljnim prelascima ceste D8 do stajališta.
– Ovdje se vozi od 70 do 100 na sat, dakle 20-30 metara u sekundi i pješaku ostaje tri-četiri sekunde da uoči neko vozilo. Meni će to poći za rukom, ali što će stariji svijet i djeca? A preko puta je 20 kuća te stanari i njihovi turisti najbolje znaju kako im je kada žele doći na plažu, ovdje na našu stranu – upozorava Kljajić.
Priznaje da je svega toga postao još više svjestan otkako je mali postao školarac i onako sitan na leđima nosi torbu od barem pet kila. Kada nam se nešto odvija u vlastitoj kući, tek tada uočavamo pravu prirodu svakodnevnih pojava, naročito ako su uznemirujuće. To što se školarce na ovome području dade izbrojiti na prste ruke, ne mijenja na stvari.
Svi su se mjerodavni zaštitili istaknutim zabranama, tako da jedini prekršitelji ostaju zapravo stanovnici toga dijela grada. Ulaz na Crveni brig ugnijezdio se između dva nepregledna zavoja i naravno da nitko neće dopustiti presijecanje prometnice da bi se prešlo u suprotni prometni trak. Iz istih razloga, to mjesto nije pogodno niti za pješački prijelaz, no što je s prometnim rješenjima kojima se nesigurne prometne prilike mogu znatno ublažiti – napominje Kljajić.
Ne može konfiguracija prometnice izgrađene prije više od pola stoljeća do te mjere komplicirati život, a ima još jedan nedaleki ulaz/izlaz u Jasenovu, kojem inklinira također mnogo kuća i velik broj apartmanskih zgrada izgrađenih posljednjih godina, te se postavlja pitanje kako će se vozači uključivati na D8 i gdje, te kako legalno i sigurno doći na autobus.
Kljajić smatra da je najjednostavnije i najjeftinije postaviti semafore sa senzorima na ravnom dijelu ceste za skretanje u lijevo, pa da se promet nakratko zaustavi, a za pješake neka se naprave mostovi preko usjeka, ili obilježe prijelazi na preglednom dijelu ceste.
Za pristup u Žaborić, zvan još i Staro selo, također pogibeljan, osmišljen je kružni tok zajedno s još nekim elementima bolje sigurnosti i valjda će jednog dana biti realiziran, no za ostale dijelove ovog rastegnutog naselja nema nikakvih sličnih planova, osim lakonskog savjeta mjerodavnih da se poštuje prometna signalizacija! Najlakše je zabraniti i ne raditi ništa da se poboljšaju uvjeti, a to je najobičnije pranje ruku od stvarnih i nimalo bezazlenih problema s kojima su ljudi na Crvenom brigu suočeni, veli naš sugovornik i podsjeća na onu da bi se rješenje već našlo da ima volje.
Cesta D8 je na dobrom dijelu svoje trase kroz ovakva naselja odslužila svoje i trebala bi postati lokalnom prometnicom mirnijeg prometovanja, i da njezinu ulogu preuzmu obilaznice. No, do toga lijepog i nesumnjivo vrlo dalekog dana, moguća su jedino poboljšanja uvjeta prometovanja, a kako stvari stoje, ne baš posvuda gdje je potrebno, najviše zbog vlasničkih odnosa. Na to je pažnju skrenuo šibenski gradonačelnik Željko Burić kada smo lani pisali o sličnom problemu u nedalekom Jasenovu, također dijelu Žaborića.
– Na inicijativu gradske uprave Hrvatske ceste izrađuju projektnu dokumentaciju za rekonstrukciju cestovnog prilaza u Žaborić, no tu je zahvat lakši i zato što u obuhvatu budućeg prometnog rješenja nema privatnih parcela, što u slučaju Jasenova dodatno komplicira rješenje – izjavio je tada Burić.
Prevedeno, nema novca za otkup privatnih parcela, no što je s rješenjima za kakva treba jedino malo volje i ponešto suvremene tehnologije, kao što kaže Kljajić?