Prizor kroz izloge jedine i posljednje - i to odlične! - gradske knjižare, one u Ulici Ivana Pribislavića broj 4, uz Medulić, već nekoliko dana užasava mnoge (sigurno ne sve, no to se i ne očekuje) Šibenčane, naročito stanovnike stare gradske jezgre.
A prizor kaže da se prazne police, knjige pakiraju u kartonske kutije i miču s izloga, dakle - zatvara li se i nestaje li iz središta grada posljednja gradska knjižara? Odgovor na to pitanje jasan je sam po sebi. Sad, valjda, treba očekivati da na tom mjestu, tik uz buduću biskupijsku zbirku sakralne baštine - osvane restoran. Po mogućnosti brze hrane.
Već dugo nam se obrtnica koja je držala knjižaru žalila da ne može, s tako specifičnim obrtom, izdržati financijske namete. Knjižara je, naime, bila privatni obrt - fascinantno je da je uopće itko posegao za tim poslom ovdje i danas! Zvala se "Matica" jer je na neki način slijedila tradiciju Matičine knjižare na obali. Sadašnja generacija Šibenčana sjeća se vremena kad je u srcu staroga grada, u sadašnjem kafiću pored teatra, bila velebna knjižara "Nazor". Naravno da je novo vrijeme ispirilo tu knjižaru s tako atraktivna mjesta, ispirilo je i onu koja se zvala Krešimir i koja je već pomalo koketirala s papirnicom, a ugašena je, napokon, i spomenuta Matica. Sad se i njezina nasljednica po imenu, no, kako rekosmo, privatni obrt, očigledno gasi, jer baš nismo saznali da se seli nekamo drugdje.
Posljednja šibenska knjižara! Uz dužno poštovanje, papirnice ne bismo miješali s ovim sadržajem, niti u umjetničkim kombinacijama! Ovo je bila knjižara, i to knjižara i pol! Događa mi se ovo - koje li slučajnosti - dan nakon razgovora s Petrom Mišurom, v.d. pročelnikom za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj Grada Šibenika - uz ostalo o projektu "RetaiLink", u kojem se deset europskih gradova udružilo s ciljem da upravo vraćanjem maloprodajnih dućana u stare gradske jezgre, naravno u prostorima u gradskom vlasništvu, radi na revitalizaciji tih jezgri.
Ovo jest gradski prostor, no za jednu tako krhku, prilično neprofitnu gospodarsku djelatnost, obrt privatne knjižare, ej!!!, očigledno nije bilo previše smisla - u pogledu kakvih olakšica, beneficija, poticaja. Koliko se sjećam, samo je "Čistoća" taj obrt stajala 500 kuna mjesečno! Računa se, naime, po kvadraturi, a to što jedna zaposlenica u ovakvoj djelatnosti praktički i nema smeća - koga briga. Eto, nazdravlje!
Čak i gradonačelnik Zagreba Bandić ima smisla za ovakve djelatnosti pa za kunu daje prostore ili sajamska mjesta na primjer "Interliberu", ako su u vlasništvu grada. Sa zanimanjem ćemo pratiti što će osvanuti na mjestu klasične Matičine knjižare!
