Pronaći stan u Šibeniku postaje sve veća muka brojnim studentima koji u ovaj grad dolaze na preddiplomske i diplomske stručne, odnosno sveučilišne studije turističkog menadžmenta, prometa, uprave te energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora.
Rujan je vrijeme ispitnih rokova, ali i intenzivne potrage za stanom u novoj akademskoj godini. Pronaći ga u blizini fakulteta, da je pristojno uređen i nije astronomski skup te da se iz njega studenti ne moraju iseliti kada počne sljedeća turistička sezona, posljednjih je godina postala prava lutrija. Jer, turistički rast koji Šibenik bilježi iz godinu u godinu, koliko god je prilika da i šibenski studenti, a takvih je velik broj, preko ljeta rade i ponešto zarade, s druge strane izvor je njihovih velikih glavobolja kada traže stan.
- Kako Šibenik postaje turistički sve više prepoznatljiv, što se bolje pozicionira, što se za njega više čuje, to stanovi postaju sve skuplji - povjerava se Ankica Arbutina, studentica specijalističkog diplomskog stručnog studija menadžmenta i aktualna predsjednica Studentskog zbora šibenskog Veleučilišta.
U tom statusu i na toj funkciji ostat će još kratko. Za manje od mjesec dana će, kaže, diplomirati, a tijekom svojih pet godina studiranja u Šibeniku iskusila je i život u studentskom domu i u privatnom smještaju.
- Naš studentski dom na Šubićevcu stvarno je vrlo dobar. U mnogima sam bila sa Studentskim zborom i uspoređujući ga s drugim u Hrvatskoj, mogu to slobodno reći. Najveći broj su dvokrevetne sobe i svaka ima svoju kupaonicu, balkon, a cijena od 600 kuna vrlo je prihvatljiva. Zapravo super, u odnosu na privatne stanove gdje se cijena u prosjeku kreće oko 1500 ili 2000 kuna s režijama po osobi. Kad razgovaram s kolegama uvijek mi kažu kako stan dugo traže, jer se svašta nudi od malih, loše uređenih u kojima se sve raspada do vlažnih stanova. A cijene su svake godine sve veće - govori Ankica i dodaje kako osobno nije nikada imala loše podstanarsko iskustvo, premda je promijenila tri stana.
Među studentima, reći će, na cijeni su najviše oni u blizini Veleučilišta, osobito ako su u zgradama, pa je zato i najveća potražnja za stanovima upravo na Baldekinu.
- Osim tog kvarta, traže se i stanovi na Vidicima i u gradu, jer ni to nije daleko od Veleučilišta. Samo, oni u gradu su i najskuplji. Kako se sve više ljudi bavi turizmom i apartmanima, kada završi sezona, mnogi se iznajmljuju studentima. Uglavnom su svi vrlo lijepo uređeni, imaju internet, ali su zapravo maleni za stanovanje, nemate gdje staviti stvari i naravno, morate se iseliti na početku sezone!
A to je, uz cijenu, i najveći problem. Za studente nepremostiv, unatoč njihovoj snlažljivosti, spavanju kod prijatelja, po podovima i slično.
- Ako iz stana morate izići 1. srpnja to je još super, ali u većini gazde vam kažu da morate otići 15. lipnja, čak i 1. lipnja. A nama tad još traju predavanja, a potom kreću ispitni rokovi negdje do 10. srpnja. I tu nije kraj, jer većina naših studenta preko ljeta ne odlazi doma, već ostaje u Šibeniku jer rade u sezoni kako bi nešto zaradili da pomognu obitelji i da bi mogli studirati, a to znači da moraju negdje stanovati - objašnjava Ankica.
Taj je problem na svojoj koži dobro osjetio i Petar Kladarić iz Karina, student 3. godine prometa na Veleučilištu. U te tri godine promijenio je tri stana, a ovo ljeto za 1800 kuna s cimerom je uspio naći stan u blizini autobusnog kolodvora. I to zahvaljujući preporuci prijatelja, jer preko oglasa, stan je ljeti u Šibeniku nemoguće naći. Trebao mu je jer je našao posao, no, za stanovanje zimi nije baš prikladan, pa je ovih dana intenzivno tragao za novim.
- Uspio sam prije dva sata baš naći stan. U ulici prije fakulteta. U obiteljskoj je kući, dvosobni s tri kreveta za 3000 kuna, ali nas smo tri cimera, pa je to prihvatljivo - kazuje Petar.
Tvrdi da su stanovi u Šibeniku postali skuplji negoli primjerice u Zadru. Prati često oglase i u tom gradu te kaže kako se za 1500-2000 kuna na boljim lokacijama u Zadru mogu pronaći bolje uređeni i opremljeniji stanovi nego u Šibeniku.
- Ovdje imate svakakvih situacija. Nerijetko se traži polog u visini mjesečne stanarine te da platite dvije stanarine unaprijed. To vam dođe preko tisuću eura, a to je jako puno novaca. Za nas studente prihvatljivo je da plaćamo od 700 do 1000 kuna plus režije. Osim toga, imate i svakakvih vlasnika ili susjeda. Bio sam u jednom stanu na Krvavicama gdje su nam branili da iziđemo na krov, odnosu terasu zgrade na koju su svi drugi stanari mogli doći. Jedan susjed zvao nam je i policiju. Sve mu je smetalo, a mi smo se samo okupili u stanu da zajedno učimo. Kad je policija došla i vidjela što radimo, samo su se okrenuli i otišli - kaže Petar.
Da je stan teško naći i da su cijene astronomski visoke misli i Zora Tomasović iz Omiša, koja na Veleučilištu završava specijalistički stručni diplomski studij menadžmenta. I ona je, kao i Petar, promijenila tri stana, ali, još više cimerica. Ipak, jedan je od rijetkih koja preko ljeta nije morala seliti iz stana, ali su joj studentske muke u potrazi za krovom nad glavnom i te kako dobro poznate.
- Ne tražimo mi ništa posebno. Internet, televizor, pristojni namještaj i kuhinju, a ne da nam se kvare mašine za rublje i drugi aparati. Mi nemamo vremena da se zafrkavamo s popravcima i zovemo majstore… Najgore je, naravno, kada se morate iseliti iz stana u lipnju kada su nam ispiti. Ali, nije to problem samo Šibenika. Isto je i u Zadru, Splitu, svim dalmatinskim gradovima. I to postaje sve izraženije. Mislim da bi se to na neki način trebalo riješiti na državnoj razini, da se eventualno osiguraju neki smještajni kapaciteti kada krene turistička sezona - smatra Zora.
Valentina Bužanec iz Svetog Ivana Zeline također studira turistički menadžment. Upisuje treću godinu i sobu je ponovo uspjela dobiti u studentskom domu na Šubićevcu. Bila je tu i prve godine, ali lani nije uspjela dobiti dom, te je morala pronaći privatni smještaj. Garsonijeru je tada dijelila s prijateljicom. Nije bilo skupo, kaže, ali prema već uobičajenoj matrici morale su je napustiti 1. srpnja.
- Meni je dom ipak draži. Kada smo u privatnom smještaju, raštrkani smo po gradu, a ovdje u domu, bolje se družimo i meni to odgovara. Osim toga, puno je jeftinije. U cijenu od 600 kuna uključene su i režije, pa se ne moramo misliti oko nikakvih računa. Još da imamo nekakvu autobusnu liniju da nam ne bude tako daleko do Veleučilišta, smještaj u domu bio bi još bolje rješenje - rekla je Valentina.
U domu na Šubićevcu samo je 80 sretnika
Na šibenskom Veleučilištu studira oko 1100 studenata, od čega gotovo 70 posto njih dolazi iz drugih gradova i županija. U studentskom domu na Šubićevcu smještaj pak može naći njih samo 80 te su svi ostali osuđeni na privatni smještaj po zgradama i obiteljskim kućama.
Iako se iz godine u godinu nudi sve više stanova, a vlasnici ih čak i radije iznajmljuju studentima negoli obiteljima, to i nije neka povlastica, pogotovo kada se morate iseliti u jeku ispitnih rokova, govore šibenski studenti. Osim toga, kažu, koliko god stanova se nudi po Njuškalu i sličnim portalima i oglasima, ipak je teško do njega doći bez preporuke prijatelja ili poznanika budućeg stanodavca.
- Problem je i što svi stanove žele iznajmiti samo curama ili muškima, a dosta naših kolega i kolegica zajedno žele naći stan, bilo kao momak i cura ili samo kako prijatelji i cimeri - objašnjava Valentina Bužanec. A kao primjer da se studentima želi svašta podvaliti navodi zanimljiv primjer:
- U jednom stanu žena je naglasila kako oni ne uređuju taj stan, jer im dolaze studenti, a oni nemaju potrebu da to bude lijepo uređeno!
Subvencije i iznajmljivanje na crno
Studentski dom na Šubićevcu od 15. srpnja do 1. listopada i početka nove akademske godine pretvara se u hostel. Uostalom, kao i ostali domovi u Hrvatskoj, podsjetit će ravnateljica Studentskog centra Nella Slavica.
Međutim, šibenski studenti koji preko ljeta ostaju raditi u Šibeniku imaju mogućnost da spavaju u domu po povlaštenoj cijeni noćenja, no, zbog malo kreveta, na to može računati tek vrlo mali broj studenata. Naravno, pod uvijetima da hostel nije popunjen.
Slavica ističe i kako studenti čak i oni u privatnom smještaju tijekom godine imaju pravo na 200 kuna subvencije mjesečno. No, rijetki, kako se doznaje i u razgovoru sa studetnima, znaju za tu mogućnost, a i kada im je i poznata ne mogu je iskoristiti, jer se privatni stanovi iznajmljuju na crno. Ima i onih koji idu korak dalje, pa se ovih dana na Njuškalu našao i jednosoban stan na Šubićevcu u POS-ovoj zgradi useljenoj ovoga proljeća. Vlasnik ga je dobio na listi i po povlaštenoj cijeni, ali mu već nakon nekoliko mjeseci očito više ni ne treba, pa za njega sada traži nove stanare. Na crno, ne treba sumnjati!