Gotovo 50 godina – od svoga rođenja – na Poljani je prvo u očevu, a kasnije i u svome slastičarskom kiosku proveo Tesmi Husmani, sladoledar koji je svakom dodavao dobrih pola kugle đelata više, jednako i koji komad pečenih maruna povrh mjerice u njihovu štađunu.
Kuća Husmanijevih, poznato je, uvijek je bila dobre ruke i njezini su članovi poznavali svakog Šibenčanina u glavu, a jučer je njegov kiosk, toliko srastao s nekoć glavnom gradskom promenadom prvi put nakon toliko godina otišao s Poljane.
Gotovo u isto vrijeme kad i kućica za naplatu parkinga, no Tesmi zbog toga nije bio tužan. Prije bi se reklo da je bio uzbuđen i zbunjen u isto vrijeme, poput ostalih sugrađana koji su sa strane promatrali Poljanu bez auta i demontiranje stupova javne rasvjete uoči početka povijesnog preuređenja 1. listopada, jer napušta mjesto na kojem je prohodao, ispekao zanat i naposljetku, postao samostalnim zanatlijom.
– Ne odlazim nigdje, osim na drugu lokaciju. Vjerojatno na obalu, u dogovoru s gradskom upravom, no znat ću za koji dan točno. Lako smo se sporazumjeli, zahvaljujem gradonačelniku Buriću, njegovim zamjenicima Mileti i Rakiću, a nadasve mojim Šibenčanima na dugogodišnjoj vjernosti – kazao je Tesmi Husmani, zadovoljan što će za dvije godine Poljana doživjeti preobrazbu kakvu svi dugo priželjkuju.
– Sve će biti dobro, uvjeren sam. Šibenik zaslužuje lijep i uređen trg u svome središtu – poručio je uvijek nasmijani Husmani.
Međutim, Tesmijeva "kuća je putujuća" i ma koliko da mu je u jednu ruku žao što napušta samo srce Šibenika gdje je odrastao, toliko može biti i zadovoljan, jer je najveći dio njegovih kolega, trgovaca i obrtnika u poslovnim prostorima zabrinut za promet bez dosadašnjeg parkirališta u dvogodišnjem razdoblju dok budu trajali radovi. Tim više što od gradske uprave nema nikakva nagovještaja da im se za to vrijeme pomogne barem s minimalnim olakšicama.
Jedna od njih je Rozita Prebanda, iz trgovine cipela nasuprot kazališta, koja govori da je o tome ovih dana dosta razgovarala s poslovodstvom, ali nisu zaključili ništa više osim da im predstoje dvije vrlo neizvjesne godine.
U Starom gradu je već 20 godina, a promet iz godine u godinu opada izvan sezone, kada ovdašnji trgovci i inače jedva drže glavu iznad vode.
– Dogodit će se da će se još više kupaca usmjeriti na trgovačke centre gdje im je ionako sve servirano, tako i besplatan parking. Očekivati da će neko iz udaljenijih dijelova Šibenika sjesti na autobus da bi obilazio trgovine u Starom gradu ne izgleda mi realno – smatra Prebanda.
Sličnog je mišljenja i njezina kolegica Bojana Banić, iz trgovine cipela u Kalelargi.
– Odustat će od nas i ovo malo preostalih kupaca kada se suoče s nedostatkom parkirališta – strahuje Banić.
Preuređenje Poljane bez sumnje je povijesni događaj, ali nije baš sigurna što će gradu donijeti triput više automobila u samome središtu kada se ispod Poljane otvori troetažni parking s 260 mjesta. Puno više prometnih gužva i zastoja duž glavne gradske prometnice? Sama ta slika mnoštva automobila koji izlaze i ulaze na Poljanu priznaje Banić, pomalo je uznemiruje.
Vlatka Mikulandru, trgovca tekstilom specijalizirana naročito za kvalitetne, živopisno tiskane majice, koji u Starom Gradu opstaje već četvrt stoljeća, više od toga zaokuplja odnos gradske uprave prema trgovcima koji u izvanrednim uvjetima trebaju opstati sljedeće dvije godine.
Načisto je da će to razdoblje bez sumnje biti kalvarija, no Grad ne čini nikakvu gestu dobre volje ne bi li pomogao ljudima da to lakše prebrode. Preživjet će se dakako, bilo je i gorih vremena, no stari odnosi se nastavljaju.
– Od prvog listopada već smo trebali biti oslobođeni dijela troškova, poput komunalne naknade, odvoza smeća, pa i određenog postotka najamnine – drži Mikulandra, no od toga nema nikakvih naznaka.
– Ja sam u malenom prostoru i olakšice mi ne bi puno donijele, no što je s drugima, koji posluju na više kvadrata? – pita se Mikulandra i savjetuje gradskim ocima neka prouče kako je Milan Bandić pomogao obrtnicima u Radićevoj.
Uostalom, novca ima od spomeničke rente koju plaćaju poslovni subjekti, pa da se iz toga fonda omogući barem deset posto manja cijena zakupa uz ostale beneficije, ljudima bi dosta značilo, iznosi ovaj trgovac, razočaran što se u odnosu gradske uprave prema njima ama baš ništa ne mijenja. Pobrojao je Mikulandra u Starom gradu čak 108 lokala, od čega je izvan sezone zatvoreno čak 35 posto, a 16 prostora već godinama ne može naći zakupca i zjape prazni. Taman je izgledalo da se gradska uprava počela sustavno baviti Starim gradom, pa i sudjelovanjem u europskom projektu RetaiLink, no izgleda da nema napretka, jer su opet prepušteni sebi samima – ogorčen je Vlatko Mikulandra.
No, zato su gradska spadala, uvijek spremna na rezak humor, već lansirala parolu da će konačno, dobro krenuti javnom zahodu, smještenom u zavučenoj uličici u zaleđu kazališta. To je glavni put, najbliži uskoro raskopanoj Poljani kojim će se sljedeće dvije godine iz Zvonimirove ulaziti u Stari grad. Navali narode!
Preuređenja u gradskoj knjižnici
Kao i do Starog Grada, tako će se i do knjižnice Jurja Šižgorića umjesto kroz reprezentativni ulaz na pročelju Vitićeve zgrade, dolaziti iz sporedne uličice Biskupa Fosca, na skromna stražnja vrata. Jučer su u prostranom hodniku knjižnice, jer će glavna vrata biti zatvorena, izvedena neka preuređenja. Tako je dječja čitaonica i igraonica premještena na prostor čitaonice dnevnog tiska, u dio prizemlja s najviše svjetla, a čitaonica je smještena iza recepcije kod glavnog ulaza. Sudeći po radosnoj ciki djece na osunčanoj strani – bilo bi dobro da tako ostane i ubuduće!