Šuma Šubićevac, popularno izletište Šibenčana, danas zaboravljeno i opustošeno, ukupne površine 5,93 hektara, službeno nije kategorizirana kao park-šuma. Njome gospodare Hrvatske šume – Šumarija Šibenik, koja ima program revitalizacije tih "pluća grada Šibenika".
Mogli bi se na prste nabrojiti oni koji se danas žele zaputiti na Šubićevac, obići tu šumu kao najveći park nad gradom Šibenikom. Zapitat će se mnogi: "A što tamo ima?" Nema ničega, osim borovih stabala, obraslih staza, porušenih objekata i gomila smeća.
Pa ipak, zaputili smo se uzbrdo iz gradske gužve i štekata kafića, vidjeti što je ostalo od onoga vremena kad je Šubićevac bio masovno svratište građana Šibenika, cijelih obitelji s djecom koju su onamo vodili na svjež zrak i s opremom za piknik u prirodi.
U blizini nekadašnjega malog teniskog igrališta uz cestu, dječji je park sa spravama, ali u njemu jedva da ikoga ima. Ni djece ni odraslih. Ugostiteljski kompleks nekoć čuvene "Dubravke", pred kojim su svoju glazbenu karijeru započeli šibenski "Magneti" (kasnije "Miovci"), prva "urbana" rock-grupa, mjesto gdje se jelo, pilo i plesalo i koje je dugo držala šibenska "Rivijera", gotovo je posve srušen, prije toga opustošen i pokraden.
Nema više ni traga objektima u kojima su obitavale životinje, kao prvi i jedini mali zoološki vrt u Šibeniku. Brojne su staze zapuštene, obrasle i neprohodne, a uz glavne putove namjernika prate otpaci i odbačeno smeće. Ne čuje se ni pjev ptica. Kao da su i one pobjegle.
Ipak, penjući se prema vrhu do Belvedera (Vidilice) susreli smo nekoliko trkača i ljudi sa psima, skupinu starijih Šibenčana i upoznali dvije zaljubljenice u prirodu iz Zadra i Biograda – Margaritu Pedišić, geodetkinju, i Nikolinu Zaračinski, s diplomom turizma i baštine.
– Prvi put smo došle na ovo fantastično mjesto, gdje možemo uživati u potpunome miru – rekle su nam na najljepšoj točki Šubićevca – Belvederu, pod kojim se prostore Šibenik.
– Jest da u okolišu ima nečistoća i odbačenoga smeća što smo susretale putem, ali smo se usredotočile na ono za što smo došle: prirodu i nezaboravne vidike.
Malo poslije, još su se dvije cure ondje došle fotografirati.
Na povratku smo, u maloj udolini, sada posve obrasloj, prišli bunaru s krunom od klesanoga kamena koji je ondje od šezdesetih godina i u kojem je nekoć bilo vode, a sada je suh i pun smeća...
– Ovo Šubićevac nije zaslužio – potužit će se usput jedan Šibenčanin, te dodati:
– A mogao je postati šibenskim Marjanom.
Šumarija će obnoviti šumu
A evo što nam je o stanju te znamenite šibenske šume, nakon naše kilometarske šetnje i onoga što smo za ta dva sata ophoda vidjeli, kazala ravnateljica šibenske Šumarije Darija Kekelić, dipl. ing. šumarstva.
– Šumski predio Šubićevca ponad Šibenika kojim gospodare Hrvatske šume, odnosno naša Šumarija, klasificiran je kao sjemenjača alepskog bora, starosti stotinjak godina. Sjemenjača znači da je šuma nastala iz sjemena. Tim prostorom mi gospodarimo od 2014. godine. Tko je to radio prije nas, ne znam, i što se tamo sve događalo, također ne znam. Imamo naš program gospodarenja koji vrijedi do 2022. godine. To je opsežna studija zapremine velike knjige. Sve to napravljeno je za (širu) gospodarsku jedinicu Jamina, u koju je uključen i Šubićevac. Prošla sam njime više puta i uvjerila se kako je ta prirodna sastojina u dosta lošem stanju. Stabla su trula, oboljela, izvaljena. Sad na jesen, djelatnici Šumarije ući će na prostor šume uz Magistralu i obaviti takozvanu doznaku, što znači obilježavati stabla za sječu, koja ugrožavaju sigurnost prolaznika i šetača i narušavaju estetski izgled šume.
– Želimo – kaže dalje Kehelić – da se šuma prirodno obnovi jer se i ovdje pojavio nametnik – potkornjak, koji uništava stabla, kako je to slučaj i na splitskome Marjanu. To ćemo pokušati spriječiti vađenjem takvih stabala. A grad Šibenik iz vlastitih sredstava izgradit će i jednu poučno-pješačku staze po uzoru na one u NP-u Krka. Šumarija je za to dala suglasnost.
Prostor se namjerno zagađuje
Prestrašno je ono što se događa oko putova na Šubićevcu, priznaje Darija Kehelić, bilo onih za pješake ili onih kojima mogu ići vozila i koji služe i u protupožarne svrhe. Dovozi se svakojaki otpad, čak i kamionima, izbacuje u okoliš, dok onaj nesavjesni dio šetača baca otpatke na sve strane. I to nitko ne može spriječiti, usprkos rampama koje su na nekim mjestima postavljene. U proljeće ove godine su obavljeni i neki javni radovi uređivanja prirodnih površina u gradu i na Šubićevcu, ali čini se da ovdje ni to nije mnogo pomoglo.
A o tome što bi trebalo učiniti da se Šubićevac unaprijedi i organizira kao uređeno izletište u funkciji turizma i rekreacije uz šibenske tvrđave, sigurno će još biti riječi. Ali prije svega mu je potrebna dobra i kvalitetna infrastruktura i, dakako, ulaganja u sadržaje kakvih danas nema.
Zašto takav Šubićevac ne bi za Šibenik dobio ono značenje kakvo ima Marjan za grad Split!?