Digla se velika frka, zasmrdjelo je u trenutku i na političku aferu koju je pokušao otvoriti Živi zid tražeći uzmak gradonačelnika Željka Burića s dužnosti, no sve se to ipak razbilo – na betonu. Bio svjež ili stariji, taj materijal, uglavnom neprispodobiv s kamenom povijesnom jezgrom jednog dalmatinskoga grada već desetljećima – barem koliko pamte današnji 60-godišnjaci – prekriva najveći dio blago stepenaste Ulice Horacia Fortezze na Gorici, u srcu Šibenika i Staroga grada.
Stoga nije istina da je netko iz šibenskog "Vodovoda i odvodnje", prilikom nedavne rekonstrukcije kanalizacije u toj zavučenoj, živopisnoj ulici zamračio stare kamene ploče da bi ih postavio sebi u dvor, kako su se već zakotrljale optužbe proteklih nekoliko dana, demantira Miroslav Lucić, šef gradskog komunalnog odjela, tvrdnje potekle iz pisanja nekih portala, a temu je načela objava na Facebooku jedne ogorčene građanke.
– Nigdje kamen nismo zamijenili betonom, budući da Ulica Horacija Fortezze otprije nije bila cijela popločana, osim na početku, no tu smo nakon radova vratili blokove. Središnji dio prekriven je novim slojem betona umjesto starog i to je sve – izjavio je Lucić, dodajući da su iz rupa na popucalom betonu iskakali štakori i bilo je krajnje vrijeme za obnovu propalih kanalizacijskih cijevi uz novi betonski pokrov prema uvjetima konzervatora.
Za potkrijepu njegovih tvrdnja iz gradske uprave stigla nam je fotografija izgleda Fortezzine prije zahvata, no autentičnost Lucićevih riječi uostalom, mogu potvrditi brojni Šibenčani, među njima i časni doajen novinske fotografije, kolega Ante Baranić, autor fotografija u opremi ovog teksta koji je u betoniranoj i nikakvoj drugačijoj Fortezzinoj prije oho-ho godina redovito priređivao fotografske sesije.
O stanarima ulice da i ne govorimo – i stariji među njima pamte jedino da je, osim kamenih rubnika stepenika i nekoliko popločanih metara na početku, njihovu ulicu "oduvijek" prekrivao beton.
Doduše, Fortezza, veliki zlatar i graver poznat nadaleko izvan zidina utvrđenog Šibenika u kojem je djelovao tijekom 16. stoljeća, ondašnjim je gradom kročio po kamenim pločama, a takva je nekoć u originalu bila i ova ulica, nazvana njemu u čast. Drugim riječima, nije li rekonstrukcija živopisne uličice prije tri mjeseca bila prigodom da se beton, ma kada da je bio postavljen silom siromašnih prilika ili samo zato što je nekome cement na umu postao beton na drumu – zamijeni novim kamenim pločama?
Takve jedino i zaslužuje Stari grad, najveća povijesna urbana jezgra u Dalmaciji, razgovaramo s Angelom Bujas, ravnateljicom Konzervatorskog odjela u Šibeniku.
– Jest, bilo bi idealno posvuda izmijeniti propala popločenja, što smo gradskoj upravi i predložili prilikom ove rekonstrukcije, međutim prioriteti su usmjereni na glavne ulice Staroga grada, Kalelargu i Masnu (Zagrebačka), dok pobočne, poput Fortezzine, a ima i drugih, naprosto trebaju čekati bolja vremena – potvrdila je Bujas i Lucićeve riječi. Osim toga i navedenog demantija, šef komunalne službe također je najavio skoru obnovu oronulih Stuba Jurja Barakovića, dočim stigne kamen kakav traže konzervatori.
Inače, Fortezzina je u sadašnjem izgledu betonirana prije više od 60 godina, a konzervatori ne mogu od Grada ultimativno zahtijevati da napravi nešto što financijski nije moguće, podvukla je Bujas, uz napomenu kako je u sličnom redu za čekanje i zamjena neprimjerenih benkovačkih ploča (!) kod Nove crkve. Uskoro, u rečenom prioritetnom dijelu stare jezgre slijedi obnova pločnika u široj zoni palače Galbiani, budućeg Muzeja katedrale svetog Jakova, čije preuređenje završava na proljeće sljedeće godine, kazuje ravnateljica.
Očito, nema druge: kamen po kamen, ploču do ploče, no samo da se dolazak boljih vremena ne rastegne u beskraj, jer su o njima, može se staviti glavu na panj, snatrili i oni koji su se u Fortezzinoj prije više od 6 desetljeća odlučili – na beton.