'RIBAR I MORE' U šibenskoj industrijskoj zoni 2007. podignut je pogon za servis brodova i repariranje oštećenih plovila... A u njemu se danas događaju velike stvari: Na Podima se rađaju i putnički katamarani

'RIBAR I MORE'
Brod 'Vrgada' građen je po modelu skandinavskih putničkih katamarana. Ima 128 sjedećih mjesta. Izgrađen je od stakloplastike, a može razviti brzinu od 13 nautičkih milja - objašnjava Paško Furčić

Katamaran "Vrgada", 20-metarski dvotrupac širok skoro 6,5 metara i s kompletnom opremom težak više od 40 tona, dva puta je porinut - prvi put kada se na "labudici" otisnuo iz proizvodnog pogona svoje "roditeljske" tvrtke "Ribar i more", a drugi put kada je dotaknuo morsku površinu u šibenskoj Vrnaži. Da tako nešto s lakoćom ne bi izveli ni iskusni morski vukovi "naoružani" specijaliziranim samohodnim nosačima i višestruko snažnijim dizalicama od jedne "liđeraste" 16-tonske, nije teško zaključiti. No, i ona sama je odradila zadatak.

Pravu percepciju o tome koliko je to bilo zahtjevno, međutim, može se dobiti samo na licu mjesta - u šibenskoj Industrijskoj zoni Podi, u kojoj je među prvima, još 2007. godine, podignut brodograditeljski pogon tvrtke "Ribar i more". Katamaran koji je naručila Ribarsko-proizvodna zadruga Vrgada za svoje otočane još u početnoj fazi gradnje rebara zauzeo je polovicu ukupne površine pogona. Kada se na kraju radilo oko palube, brod se dužinom zamalo protezao od zida do zida. Ni širina meštrima nije ostavljala previše manevarskog prostora za zahtjevnije zahvate na drugim projektima.


Riječ je o prototipu


Ispričao nam je to Paško Furčić, jedan od dvojice direktora tvrtke koju je šira javnost stvarno otkrila tek kada je "Vrgada" nedavno uplovila u istoimenu luku, dočekana suzama radosnicama žitelja tog otoka u zadarskom arhipelagu. Uostalom, na Pode smo i stigli tragom vijesti da je putnički katamaran, vrijedan gotovo četiri milijuna kuna, skoro u cijelosti šibenski, odnosno hrvatski proizvod. Da nije motora, bio bi 100-postotni. Ne krije Furčić ponos najvećim brodom od osnutka tvrtke koji se otisnuo iz pogona. Taj veliki posao, kaže, priveden je kraju zahvaljujući entuzijazmu, stručnosti i samoprijegoru njegovog (na žalost odsutnog) kolege, direktora Ivice Skroze kojemu je prionuo "do daske", ali i vanjskih suradnika poput Srećka Olivarija te cijelog 14-članog radnog tima. Svatko je u toj priči dao svoj doprinos.

- Brod je zadovoljio sve zadane parametre Hrvatskog registra brodova, koji je cijelo vrijeme nadzirao projekt. Zapravo se radi o prototipu koji je građen po modelu skandinavskih putničkih katamarana. Ima 128 sjedećih mjesta. Izgrađen je od stakloplastike, a može razviti brzinu od 13 nautičkih milja. Budući da se radi o prvom brodu takvog tipa, i nas same zanimaju početna iskustva posade jer je ovdje, u našem pogonu, osmišljen i realiziran do najsitnijeg detalja. Kao primjer navest ću da smo napravili i spremnike za vodu. Nismo ih naručivali. Svi kušini i tende šivani su također u našoj radionici. Čak smo i sjedišta sami modificirali i funkcionalno prilagođavali da budu što udobnija putnicima. "Vrgada" je dokaz da jedna mala firma poput naše može napraviti konkretan proizvod za naše potrebe - zaključio je Furčić.


Problem spuštanja


U financijskom smislu tvrtka se nije posebno okoristila. Na prvom brodu takvog tipa i veličine, tumači direktor, rijetki zarade. Velika većina, makar u hrvatskim okvirima, nastoji se zadržati u što manjem deficitu. Ipak, veliki projekt višestruko je obogatio iskustvo poslovodstva i zaposlenika "Ribara i mora", ali i ukazao na neke probleme. U Šibeniku, na primjer, nema mjesta na kojemu se bez većih problema može spustiti brod tipa "Vrgade" u more. Zašto za tu namjenu nije, na primjer, iskorištena riva Rezališta na Brodarici, koja je zbog toga ciljano i sagrađena, Furčiću je misterij.

Kako god, bio bi, veli, sretan kada bi ga problem spuštanja takvih i sličnih brodova u more pratio barem sljedećih pet-šest godina. Pa onda još toliko. To bi, naime, značilo osiguranje snažnog kontinuiteta poslovanja, što je ideal kojemu teži.

- Najgore je ići iz posla u posao u neizvjesnosti što će biti sutra. Jer, takva je naša zbilja. Pogoditi poslove za nekoliko idućih godina značilo bi financijsku stabilnost tvrtke i zaposlenika, ali i kreditnu sposobnost za realizaciju novih zamisli. Takav poslovni kontinuitet u našoj branši ima nekoliko tvrtki poput riječke "Kvarnerplastike", koja nam je, primjerice, uzela posao s Nacionalnim parkom Krka pred nosom za relativno minornu razliku u cijeni. Ali, takva su pravila igre. "Vrgadom" smo dokazali da možemo i vjerujem da to može biti prava smjernica investitorima - umjereno je optimističan Furčić.


Suradnja s NCP-om


Raduju ga, veli, poslovni uspjesi kolega i poslovnih partnera u NCP-u koji odlično posluju s Norvežanima. Za njih su napravili nekoliko projekata.

- Prvu lopatu smo zabili u zemlju na Podima krajem 2006. godine, a naši počeci bili su vezani uz servis brodova, repariranje oštećenih plovila svih tipova, od brodica do velikih jahti. Taj posao koji se nužno ne obavlja ovdje u pogonu, već i u marinama i škverovima, nismo zapostavili. Razbijene jedrilice i nešto manje motornjaka završava kod nas. Ako je moguće, zbog smanjenja troškova transporta radimo na terenu. Ne moramo sve dovlačiti u pogon. Sa NCP-om i u tom pogledu imamo fenomenalan odnos, tako da im zaista zahvaljujem na suradnji. Istodobno gradimo i brodove. "Vrgada" plovi, ali ovdje je, kao što vidite, "Prvić", koji je od početka do ove faze djelo ruku kolege Skroze - pokazao je naš sugovornik prelijepi brod u pogonu.

- Još od malih nogu želja mu je bila praviti brodove, a danas je malo takvih ljudi. I inače je, osim visokoobrazovanih ljudi u brodarstvu, teško naći prave, dobre zanatlije, ljude vješte s rukama i ponešto znanja i volje za učenje, kreativaca u tom poslu. Zaposliti dobrog stolara isto je kao dobiti lutrijski zgoditak jer se malo mladih opredjeljuje za zanate. Nadam se da će se takav trend promijeniti. Na kraju krajeva, njihova početna plaća često je tisuću eura. A gdje su prekovremeni sati u kojima mogu zaraditi makar još trećinu...


Čistoća i pedantnost


Dok smo razgovarali, nekoliko je zaposlenica marno lijepilo slojeve dijela brodske konstrukcije, dok su se njihovi kolege bavili brusilicom i špatulom ili kistom i piturom koji metar dalje. Dvojica su izvan pogona bila zabavljena ispiranjem nečega.

- U ovom poslu su važni čistoća i pedantnost, a to je prepoznatljiva ženska vrlina. Prezadovoljan sam ženskim dijelom svoje ekipe, ali i svim drugim zaposlenicima koji iskazuju volju za rad. Ovdje od materijala stvarate brod. Kad se on radi od čelika i aluminija, onda se barata gotovim pločama. Ovo je sasvim druga priča. Samostalno se kreira debljina i sve performanse. To je pravi izazov, intrigira čovjeka, a zahtijeva i malo razmišljanja - presreo je Furčić naš ljubopitljivi pogled usmjeren ka konstrukciji broda u nastajanju.

Poveo nas je potom i u obilazak gornjeg kata pogona, u kojem se nalaze uredski prostori i radionice. Za šivaćim strojem zatekli smo Drilonu Dermaku, a kod širokog krojačkog stola Gorana Erakovića. Upravo su se usredotočili na tende. Nekoliko gotovih komada bilo je pomno složeno uz njih. U toj su prostoriji skrojeni i sašiveni svi jastuci i tapecirung s "Vrgade".

U svom uredu Furčić nam je "za ultimu" pokazao na računalu fotografije "rađanja" katamarana. Bila je to prava geometrijska ljepota koja je "zapasala" pogon. "Ribaru i moru" poželjeli smo na kraju da im se stalno događa ta ljepota, baš kako i priželjkuju njegovi brodograditelji!

Naslovnica Šibenik

Najčitanije