Kad dođeš na ovu modernu i luksuznu uređenu plažu, misliš da si u Saint Tropezu ili na nekom drugom mondenom mjestu, a ne na javnoj plaži koju su Brodaričani nekad davno zvali "Rezač", a svi ostali "Rezalište". Jer su u ovoj vali radnici bivšeg "Dane Rončevića" rezali i pretvarali u staro željezo dotrajale brodove, koji više nisu bili za plovidbu – uvodi nas u povijest Ante Tanfara, bivši HSP-ov dožupan i poznata šibenska sportsko-politička figura, koja odnedavno na plaži Rezalište zajedno sa svojim zagrebačkim partnerom Josipom Vuletićem drži dobro posjećeni "Plaža bar".
Vodi ga Antin sin Petar koji ravna orkestrom od osam zaposlenih – što stalno, što preko student-servisa – koji nekako izlaze nakraj s brojnim gostima koji stalno "fluktuiraju" unutra-vanka u mravinjaku od tisuću i pol gostiju koliko ih ima na plaži. Koja je za istočni dio grada Šibenika postala ono što je Banj za zapadni. Pretvorila je nekadašnja radnička naselja Ražine i onaj dio između Ražina i Brodarice što ga je zapasala TLM-ova stambena zadruga u turistička naselja koja žive od iznajmljivanja apartmana. U svakom slučaju, grad Šibenik nije nekih milijun i pol eura koliko je uložio u uređenje Rezališta – plus nekih milijun kuna dobivenih od Ministarstva turizma – potrošio džaba.
– Ma kakvi, plaža se obnovila i uredila, tu ljudi imaju na raspolaganju igrališta za odbojku i košarku, imaju teretanu, imaju parking koji se ne plaća, ima dakle za svakog ponešto od sadržaja, i za dicu i za odrasle. I čisti se to, i održava, ne mo'š reć, da nije toga nakon ovog pustog naroda, ne bi svako jutro bilo prilično čisto i uredno – vele nam prijateljice Daniela i Anita koje su Ražinke, cili život na Rezalištu.
Njima je, zapravo, ta uređenost i najveća falinka – prije su imale cijelu plažu za sebe, a danas je tu, kad na nju dolazi pola grada Šibenika, prilična gužva. Plaža je, ne može se poreći, prilično čista, a neloše izgleda i moderno uređen sanitarni čvor, osim što u njemu nema tekućeg sapuna. Dapače, u muškom WC-u nema ni dozera, razbili su ih maloljetni vandali što su na Rezalištu nedavno slavili kraj škole pa su u "Zelenom gradu" odlučili da ih više neće ni puniti.
Za plažu se brine redar Josip Kulušić koji je tamo, veli nam, od 6 do 12 sati, a u 14 sati dolazi mu druga smjena koja radi do 20 sati navečer.
– Kupimo smeće, praznimo kante, tu je više od 30 koševa za smeće, čistimo WC, a kad se napune vreće, po njih dolazi kamion – veli nam Josip.
Najveći magnet za najmlađe je akvapark koji drži obrt "More", a u kojem radi student kineziologije Tomislav Višnjić. Tu se djeca provode na toboganu i trampolinu, pola sata je 35 kuna, a moći će se kupiti i dnevna karta za 135 kuna, pa čak i tjedna za 500. Za 20 kuna se može unajmiti ležaljka, 40 je suncobran.
Kako ide?
– Dobro – kaže Tomislav – špica je sezone. Na tobogan je i baka Katica iz Oklaja dovela svoje unuke koji žive u Splitu, Antu (12) i Ivana (10) godina.
– Ja i dida ih ode dovezemo svaki put kad dođu kod nas. Ode nam je svima lipo, svi su uslužni, sve nam je blizu. Ma, super je. Da nije, ne bi dolazili! – sve je u dvi riči rekla baba.
A s njom se slaže i Ivica Klanac iz Kruševa, koji je došao u posjet svojim rođacima u Šibenik. I doveo svog malog Roka da se poigra sa svojim rođakom Matom u modernom, natkritom igralištu.
– Lipo je ode, samo je pristupni put loš, problematičan. Posebno za one koji dolaze s kolicima. Na druge stvari nemam primjedbi – kazao nam je Klanac.
Na znanje i ravnanje odgovornima u gradskoj upravi. Djelujte, gospodo! Rješavanje puta je dobar put.
Nema jezika koji se na Rezalištu ne čuje, tu je kao u Babilonu.
– Ma, naši su ti gosti najbolji. Više ti vridi 20 Hrvata nego stotinu ovih stranaca šta se prže ode svako jutro ka srdele, od devet ujutro do podne. I nit mrmore nit romore! A naši vajik gladni, vajik žedni, uvik nešto melju, ližu, srču, ne mo'š katrige od njih uvatit nigdi! I ništa in nije skupo, glavno da ima – veli nam rođo u prolazu.
I u "Fjake" padaju od umora, troje konobara je u jutarnjoj smjeni, a čak petero popodne, kada se petkom i subotom zna u popularnom beach baru raditi i do dva sata u noći. Kada je najveća gužvara? Od deset do podne, pa od dva do četiri, kada je vrime ručku, pa navečer...
Ma uvik je. Ali normalno je, lito je, vrhunac sezone. Ako neće sad bit gužva, a kad će – ne žale se konobarski trojac Jelena, Mario i Marko, a tu je i poznati pizza-majstor Vinko Gulin Pingvin koji se priprema za smjenu koja počinje na uru popodne. A i mene i Nikšu u "Fjake" je počela vatat fjaka, petak je ionako dan smjene turista, jedni odlaze, drugi dolaze...
Nije Grad Šibenik nekih milijun i pol eura, koliko je uložio u uređenje Rezališta, plus nekih milijun kuna dobivenih od Ministarstva turizma, bacio uludo