Sedamdesetak ratnih drugova, braće po oružju i ratnom putu u obrani Šibenika i Hrvatske, obilježilo je 27. obljetnicu 1. A satnije 113. brigade ZNG iz Domovinskog rata. Bili su ne samo dragovoljci, nego i prvi profesionalni vojnici iz ovog kraja zemlje, zametak slavne “šibenske” koja se bez uzmaka posvuda časno borila. Od njih oko dvije stotine, poginulih je i umrlih 18.
Pod državnom i zastavom svoje postrojbe okupili su se kod crkve u Vrpolju i pastoralnog centra Gospe od Okova te nakon mise položili vijence za sve poginule pripadnike satnije i branitelje Domovinskog rata. Cvijećem su zakitili grob lani preminulog Ante Ljubičića, prvog zapovjednika 113. PBR i postavili spomen-ploču na vječno počivalište u Vrpolju svoga suborca Rade Petkovića Bepine, umrlog 2001. godine.
Na komemorativnoj i liturgijskoj svečanosti suboraca 113. kao izaslanici državnoga vrha gostovali su umirovljeni brigadir Ivan Vukić Niper, jedan od najuglednijih drniških branitelja i brigadir Željko Nakić, pomoćnik ministra obrane, također iz šibenskog kraja, a misu je predvodio don Ante Omazić, vrpoljski župnik.
Zajedničku fotografiju kod kamene skulpture Gospe od okova poslali su generalu Milivoju Petkoviću, haaškom uzniku, s porukama potpore i molitvama za zagovor čudotvorne Gospe Vrpoljačke.
Ovaj susret priredila je proljetos utemeljena Udruga 1. A satnije 113. brigade na čelu s predsjednikom Draganom Toljanom Tetejcem.
- Šibenska 113. brigada nastala je 19. lipnja 1991., a mi smo njezina prva djeca - s ponosom se prisjeća Toljan. Stigli smo u postrojbu tijekom prvih nekoliko dana srpnja prije 27 godina i satnija je nešto kasnije brojila oko 200 branitelja, prvih s potpisanim ugovorima profesionalnih vojnika.
Udrugu su osnovali radi svjedočenja o dignitetu Domovinskog rata i pomoći suborcima u rješavanju njihovih statusnih i socijalnih pitanja, a vode brigu i o posljednjim počivalištima svojih poginulih i umrlih pripadnika izdvajajući vlastiti i novac iz donacija - naglašava Toljan.
Međutim, sve ove godine do osnutka udruge za 1. A satniju jedva da se čulo u javnosti, a bili su prvi.
- Čast svima, ali nama su naši pripadnici na prvom mjestu. Zasad nas je 70-tak u udruzi, no uvjeren sam da će nam se pridružiti još članova, jer će naš rad i trud biti prepoznati - kaže Toljan, najavljujući sljedeće dvije akcije.
U suradnji s Gradom Biogradom spomen-pločom obilježit će mjesto pogibije na biogradskom području svoga suborca Marijana Pulića i još petorice branitelja iz drugih postrojba 1993., a uz potporu Općine Pirovac obnovit će i poljepšati spomen-obilježje Željku Čubriću, svome prvom poginulom bojovniku.
Druženje je kasnije nastavljeno za objedom u gostionici "Barba Tome", u večeri kada je hrvatska nogometna reprezentacija postigla toliko željeni uspjeh na nogometnom mundijalu pobijedivši rusku momčad. Na okupu su pratili do posljednjeg trenutka napetu, neizvjesnu utakmicu i zajedno se veselili pobjedi. Da je bilo drugačije, zajednički bi i tugovali, kao i u puno navrata u danima ponosa i slave, pod domovinskom i zastavom svoje 1. A postrojbe.