Nema načina da se to kaže ljepše... kad čovjek vidi ove hrpe pokraj kontejnera na Jadranskoj turističkoj cesti, promisli – pa dobro, je li ovo magistrala ili magisrala?! Jer, niti ima druge riječi niti ih ima potrebe birati i pokušavati biti fin dok se na potezu od Šibenika prema Brodarici, kod Crvenog briga – Jasenova, Šparadićima, Grebaštici, sve biserima šibenske turističke rivijere, nižu prizori koji kao da su snimljeni u slamovima Trećeg svijeta. Stare postole, kauči, madraci, namještaj svih fela i dezena, odbačeni pitari, očišćeno granje... ukratko smeće svih boja i oblika.
– Ma, jesmo, zvali smo u "Čistoću", kako nismo, to tu stoji ima osam dana, ali niko ništa. Rekli su nam da to nije njihovo. Ma znate šta je najgore? Pa tu, ispod ceste šibenski gradonačelnik Željko Burić ima kuću, vikendicu. Pa kako će na drugome mistu očistit kad nije mogao isprid svoje kuće? – vele nam mještani Crvenog briga koji su nam odmah rekli da to smeće najviše bacaju vikendaši. Oni koji nisu zadužili kante za otpad.
– Oni dođu, očiste vikendice, bace sve šta im više ne triba. A onda kad vide hrpe, dođu za njima i oni drugi, iz drugih mista, posakrito ili čak i otvoreno, zaustave auto, bace šta su naumili, okrenu se nazad ili produže naprid, već di ko stoji. A nami ostave deponij, ka turističku razglednicu – vele nam naši sugovornici, pokazujući kako iz brda smeća komično viri limeni kontejner za otpadni papir. Pun je puncat, niti ga ko gleda, niti prazni – tvrde nam. U Šparadićima još groteskniji prizor – kanta za otpad stoji prazna, a uokolo nje brdo smeća, ne bi ga kamion u jedan put povukao.
Dakako, u "Čistoći" kažu da to nije njihov problem, da je to problem komunalnih redara i nesavjesnih građana, prvi bi trebali hvatati druge, pa im pisati kazne. No, građane ne zanimaju svađe oko nadležnosti, čija je što zadaća... Uostalom, zbog toga je gradonačelnik Željko Burić i osnovao "Zeleni grad", stavio ih u istu firmu, da se više ne izvlači "Zelenilo" na "Čistoću". I obratno. Građane zanima samo da se ovo odveze i očisti. I više ne događa...
A što kaže šibenski gradonačelnik?
– Vidim ja to smeće, svaki dan bar dva puta tuda prolazim. Vidim te kauče, dijelove kužina, pločica, rekonstrukcija WC-a. I to bi mi po Zakonu o komunalnom redarstvu trebali sankcionirati i kazniti. Budući da to nisu mjesta za odlaganja smeća, s njih su u međuvremenu uklonjeni i kontejneri – kazao nam je dr. Željko Burić, podsjetivši na već poznatu činjenicu kako se po programu gospodarenja smećem uvode individualne kante i naplata smeća po količini.
– I sad se postavlja pitanje, tko će platiti to smeće, koje se odlaže i odvozi uz cestu. A apsurd je što su ljudi mogli besplatno i bez stvaranja hrpi uz cestu to svoje smeće od građevinskih radova i adaptacija staviti u dvorište, nazvati "Čistoću", odnosno "Zeleni grad" dogovoriti termin koji im paše i odgovara. I radnici bi došli i to im besplatno odveli na Bikarac. Budući da svaki građanin ima pravo jednom godišnje do tonu smeća besplatno odvesti u dogovoru sa "Zelenim gradom". Još uvijek je na snazi i odluka o komunalnom redu koja definira u svakoj gradskoj četvrti kad su termini i datumi odvoženja, krupnog, odnosno glomaznog otpada. No, ako mi svi skupa ne shvatimo da se moramo početi tako ponašati, onda nema sreće. Dakle, da ponovim, vidim ja to smeće, dva puta dnevno, i to se dosad čistilo bar pet puta, ali top čisto svaki put traje najviše 24 sata – i onda opet nanovo – veli šibenski gradonačelnik.
Ljubičić: Čistimo svaki dan
Čistimo mi svaki dan, ali ne idemo svaki dan na isto mjesto, jednom smo u Zatonu i Raslini, na jednom kraju grada, drugi put na drugom. Svake godine uoči turističke sezone događa se isto, ljudi čiste apartmane, i neće da voze otpad na Bikarac, u reciklažno dvorište, koje radi 24 sata dnevno, nego stave pokraj ceste, uz kontejner. Nema veze što to nije kontejner od "Čistoće", odnosno "Zelenog grada" što je to kontejner za papir, njih nije briga. No, očistit ćemo i Žaborić, i sve ostalo, evo već sad čistimo – kazao nam je Novica Ljubičić, direktor "Zelenog grada", čiji radnici očito imaju pune ruke posla.