Bogme, u staroj gradskoj jezgri Šibenika uskoro se neće znati koja je ura, ali niti kako čim prije skinuti visoki tlak ili reagirati na alergiju, i tako možda spasiti život!
Ne samo zbog toga što više neće biti onog sata na kantunu zgrade u Kralja Tomislava 9, nego i zbog toga što će ljudi, a među njima i mnogi stranci, uzalud u starom gradu tražiti ljekarnu.
Onaj osvijetljeni zeleni križ, međunarodna oznaka ljekarni, već je skinut, ostao je strancima nerazumljiv naziv "ljekarna", jer se to mjesto kod nas više ne smije zvati niti "apotheke" zato što opasno sliči na omraženu stranu riječ "apoteka". A ni natpis "ljekarna" više ne smije svijetliti. Događa se to točno nakon 22 godine otkad je otvorena jedina ljekarna u staroj gradskoj jezgri, u kući obnovljenoj za život obitelji Čobanov, u kojoj rastu i mala djeca, dakle ne za apartmane...
Sat na Meduliću trebao bi biti skinut nakon što je, sa svim dozvolama, postavljen predaleke 1970. godine i nakon što je odavno postao javna, gradska ura. Ima, doduše, pri dnu reklamu za neki brend iz te oblasti, no vlasnici sata, iz poznate urarske obitelji Perica, kažu "maknut ćemo reklamu ali, zaboga, ne dirajte gradu sat"! A jedini "grijeh" je što je postavljen na konzoli, kao i skinuti zeleni križ...
Sami ga i održavaju i zato radi za razliku od nekih malobrojnih javnih satova. Onaj na Gospi Vanka Grada ionako je sve manje vidljiv od stabala... E, sad, sve se to događa u svojevrsnoj "raciji" koju je poduzelo Komunalno redarstvo grada Šibenika.
Dakle, ispada da su komunalci iznebuha počeli uvoditi red u staroj gradskoj jezgri, no stvari stoje ovako. Već deset godina, deset dugih godina, Grad Šibenik ima Pravilnik o postavljanju oznaka, uređaja i urbane opreme. Punih deset godina pored Uredbe, a i pored nereda u prostoru starog grada prolaze svi nadležni za tamošnji red i regule, baš svi. Od gradskih otaca do komunalaca, uključivo Konzervatorskog. Što se sad odjednom dogodilo?
Od pročelnice Konzervatorskog odjela Angele Bujas saznajemo da komunalno redarstvo samo radi svoj posao zapisan u spomenutom Pravilniku:
– Dakle, to nije odluka Konzervatorskog odjela nego Pravilnika o urbanoj opremi. Tamo sve lijepo piše. I da, bit će skinuto sve što taj pravilnik isključuje. Mnogi su zbog toga došli u Konzervatorski odjel, a mi u roku od jednog dana možemo izdati uvjete, opet u skladu s Pravilnikom. Nitko nije rekao da ne smije biti oznake ni reklame, samo mora imati konzervatorske uvjete.
Za sat na Meduliću pročelnica Bujas kaže da su konzervatori odlučili da ostaje na svome mjestu! Bore Rončević, voditelj Pododsjeka za komunalno redarstvo upravnog odjela za komunalne djelatnosti, međutim kaže:
– Nisam baš siguran da će sat ostati jer nismo dobili nikakvu odluku konzervatora u tom smislu. Sve što sada radimo, radimo upravo na inicijativu Konzervatorskog odjela. U zadnjih mjesec dana dobili smo naputke za bar 150 predmeta i ispisali toliko rješenja za sve što su konzervatori tražili. Mi smo samo njihova izvršna ruka.
I tako su se, eto, u zakonima propisanoj simbiozi, iz dubokog desetogodišnjeg sna probudili i konzervatori, i komunalci. Za reć pravo, u tih 10 godina uklonili su u jednom trenutku konzolne reklame i klimatizacijske uređaje iz stare gradske jezgre.
Uostalom, ako je i poslije deset godina, a postat će praksa – kapa dolje! Međutim, eno im klima-uređaji opet niču na sve strane stare gradske jezgre, i to mimo onih propisanih izuzetnih okolnosti, poput nevidljivih krovnih terasa, zamaskiranih mjesta i baš, ono, sporednih, valjda i neprolaznih ulica...
Ma baš me zanima hoće li u ovoj akciji nestati i tih klima!? I što su to, uopće, u staroj gradskoj jezgri sporedne ulice!? Kao, ono, u Kralja Tomislava klime su isključene, ali iza kantuna uličice koja se veže na Kralja Tomislava, Zagrebačku ili, uostalom, bilo koju, pogled vam pada na set klima-uređaja jer je ulica – sporedna!?! Ma baš smiješno! Navodno neke zbog te besmislene sporednosti čak imaju dozvolu konzervatora!?
Dalje, uklanjaju se konzolne oznake točnog vremena i zdravstvenih usluga, a brojni su u Kalelargi neki vertikalni, reklamni objekti koji pokrivaju kamene pragove ulaza u butigu! Puna je ulica i tričavih roba koje trgovci iznesu pred trgovine – pa kao nemaju konzolnu reklamu i sve je OK! A grad umjesto ekskluzivnih radnji ima štih pazarišta! Nikad se nisu ni pokušali razviti uvjeti po kojima bi određene radnje mogle i smjele biti na određenome mjestu. A to baš i nije nepoznata praksa u civiliziranim sredinama.
I tako, sve u svemu, na snazi je neko, vjerojatno kratkotrajno, buđenje iz sna! Čim protrljate oči ugledat ćete opet sve isto, i neki novi klima-uređaj, i neke nove samostojeće panoe za restorane koji do besvijesti sužavaju ionako uske ulice. Lani su bili uklonjeni. Al, zaboga, pa to je bilo lani!
Da, rečeni Pravilnik propisuje i da vanjski prostor ugostiteljstva može biti u širini unutarnjeg prostora, a u kojoj dubini? I s koliko sve strana!? Koliko vlasnik poželi, glasi odgovor. Bilo je propisano i da se ne smiju postavljati postamenti za štekate već da moraju stajati na kamenoj podlozi – pa šta? Ništa. Eno ih na postamentima koliko voliš.
No i kad protrljate oči, vi, a posebno naši ljetni gosti, neće vidjeti ima li tu okolo neka ljekarna. Od okolnih suncobrana neće je ni naslutiti, osim ako nosom ne udare na vrata i povire unutra. A ljekarna u staroj jezgri radi i zapošljava tijekom cijele godine.
Štekati i pripadajuća ugostiteljstva rade i zapošljavaju dva mjeseca! Kažu nam u butigi kod Perice da ih turisti u prolazu često pitaju gdje je tu ljekarna? Nije lako ni objasniti u tom zamršenom spletu uličica staroga grada. Ma što konzervatori i komunalci mislili u svojim glavama, ljekarna ipak nije suvenirnica.
