Šibensko-kninski župan Goran Pauk živi je dokaz da se istodobno može uspješno voditi i županija i Hrvatska zajednica županija. Jer, da nije uspješan u svom poslu, teško bi ga birači njegove izborne jedinice u svibnju prošle godine nagradili trećim izravno osvojenim mandatom. Vjerojatno bi još teže od toga osvojio drugi predsjednički mandat Zajednice koja okuplja čelne ljude svih hrvatskih županija, računajući i grad Zagreb. A poznato je da njih 21 predstavljaju prilično neujednačeni politički kolorit.
To je sasvim dovoljan povod za razgovor s Paukom o Zajednici i njezinim ciljevima, europskim fondovima i politici, ali i drugim poslovima kojima je zaokupljen na svim razinama, od lokalne do europske. Iskoristili smo priliku i za ležernije "note". Nametnule su se same po sebi, kao što se činilo logičnim početi razgovor pitanjem kako je doživio ponovno imenovanje za predsjednika Hrvatske zajednice županija.
– Stvarno mi je velika čast biti na čelu jedne takve institucije i zadovoljstvo što su mi ljudi u Izvršnom odboru i Skupštini, koji predstavljaju cijelu Hrvatsku, ukazali takvo povjerenje. Zajednica je, zapravo, Hrvatska u malome i zaista dobro funkcioniramo bez obzira na stranačke različitosti. Dalmatinskim žargonom kazano, ima nas svake vele – i iz HDZ-a, i iz SDP-a, HNS-a, IDS-a, NS-a, HSS-a, Reformista, nezavisnih, 365 Milana Bandića, ali se dobro razumijemo. To je ekipa kvalitetnih ljudi na svom mistu, kako bi rekli Šibenčani. Svaka čast svima koji su u proteklih 15 godina bili na čelu Zajednice. Svatko je ostavio neki svoj trag.
Ipak, pod čije biste poteze i sami stavili potpis?
– Ako baš inzistirate, čini mi se da je Tomislav Tolušić u svoje vrijeme povukao neke konkretnije poteze vezane uz Zajednicu, želeći je pozicionirati i osigurati joj bitniju ulogu u hrvatskom društvu u teritorijalnom, odnosno regionalnom, hijerarhijskom, političkom i izvršnom smislu. Ja sam nastavio i nadograđivao taj put. Smatram da smo poprilično jasni i vidljivi u našim traženjima, da nas se medijski iznimno dobro prati. Nije, doduše, poanta samo u medijskoj vidljivosti, ali, s druge strane, u našem je poslu i te kako bitno da javnost zna što se radi i kako. Na jedan je način sve to nastavak posla koji obavljam kao župan. Zajednica pruža mogućnost nadogradnje na višu razinu. Zastupam svoju Županiju i cijelu Zajednicu, a svaka tema ima svoju težinu.
Za što se općenito Zajednica zauzima?
– Naglasak je na zastupanju regionalnog interesa, ravnomjernijem regionalnom razvoju i snažnijem pozicioniranju naših regija, bolje rečeno županija. Naši zahtjevi su vezani ponajprije uz fiskalnu i funkcionalnu decentralizaciju. Neki od osnovnih principa Zajednice su promoviranje regionalnoga koncepta, europskih demokratskih uzanci, jačanje demokracije i ljudskih prava.
Vraćaju nam ono što je naše
Kakav je odnos Zajednice i hrvatske Vlade?
– To je fini dio priče. Ni s jednom Vladom do sada nismo imali tako dobar i dinamičan odnos, pogotovo zadnje dvije-tri godine. Sastanci s članovima Vlade koji se događaju svakih šest mjeseci, a tri su održana – prvi u Zagrebu, zatim u Požegi i zadnji u Šibeniku – više su od klasičnog razgovora. Regionalna samouprava na njima dobiva pažnju kakvu nikad do sada nije dobivala. Poanta je u tome da cijela Vlada na čelu s premijerom nekoliko sati sluša o planovima i konkretnim problemima sredine u koju je došla, o očekivanjima i željama. Stvaran je to pomak ka decentralizaciji za koju se zauzimamo.
Spomenuli ste funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju. Možete li biti konkretniji?
– Dokazali smo da smo u svim poslovima koje obavljamo kvalitetniji i sposobniji od države, bez obzira je li u pitanju izdavanje lokacijskih i građevinskih dozvola, je li to legalizacija, jesu li to poslovi procjene vrijednosti nekretnina koji su s poreznih uprava prebačeni na nas, jesu li to poslovi zaštite okoliša, koji su također udijeljeni županijama rasterećenjem državne uprave... Takvi nas pokazatelji vuku naprijed, a tražimo i možemo još. Naravno, takav opseg posla trebala bi pratiti i primjerena sredstva da se ne bi ponavljali loši scenariji. Osvjedočili smo se na svojoj koži da nam je svaka promjena uzimala iz džepa i išla "u naš bok".
Još konkretniji, možda...
– Evo, ovo je prvi put da ova Vlada kod donošenja Zakona o financiranju, neću reći provodi decentralizacijsku mjeru, nego ću kazati da nam vraća nešto što nam je prethodnim zakonima oduzeto od naših izvornih prihoda. Svako rasterećenje rada, kroz porez na dohodak, ide u korist rada, što je apsolutno za prihvatiti. Međutim, sustav je bio tako postavljen da je išao nauštrb lokalne i regionalne zajednice, pogotovo regionalne, odnosno županija čiji je primarni izvor prihoda porez na dohodak. Kad smanjite porez na dohodak u korist rada, onda to znači i manje prihoda nama.
Zadnjim zakonskim izmjenama konačno počinjemo dobivati nešto što što nam je proteklih godina bilo oduzeto. Ova će nam godina biti svojevrsni pokazatelj kolika je svota u pitanju. Prvi okvirni izračuni govore o milijardu i 600 milijuna kuna neto plusa, odnosno neto pozitivnog efekta koji će imati općine, gradovi i županije u odnosu na prethodni sustav. To je put koji vuče naprijed i zaslužuje svaku pohvalu.
Što je s decentralizacijom funkcija?
– Naravno da težimo decentralizaciji funkcija jer će ona dovesti do daljnje fiskalne decentralizacije. Ponajprije želimo vratiti državnu upravu pod svoje okrilje jer nije normalno da imamo Ministarstvo uprave koje po svim županijama ima 21 ispostavu državne uprave. Svi su ti uredi i svi poslovi, koje i danas obavljaju, do 2000. godine bili pod županijama, a onda su nam nekim reformama oduzeti i stavljeni pod državnu pasku. Povratak na nekadašnji ustroj bio bi najelegantnije rješenje. Možemo čak preuzeti i inspekcijske poslove u prvom stupnju. To bi bilo logično. Uostalom, državne uprave i županijske uprave u najvećem broju slučajeva, kao i na primjeru Šibensko-kninske županije, dijele iste zgrade.
Preklapanje poslova zbunjuje građane
Slažete li se s tim da mnogi građani ni danas ne prave razliku između državne i županijske administracije?
– Apsolutno se slažem. Teško im se u svemu tome snaći, a nije to toliko ni čudno. Uzmimo za primjer brojna preklapanja poslova. U gospodarstvu, na primjer, u županijama baratamo eksploatacijom mineralnih sirovina, a u tom području radi i državna uprava; mi radimo na turizmu, a na tome radi i državna uprava; mi radimo na školstvu i turizmu, a na tome radi i državna uprava. Plus još gradovi i općine. Smatramo također da pod državom ne bi trebali biti ni centri za socijalnu skrb. Taj osjetljivi sektor trebalo bi povjeriti županijama jer se socijalna skrb pruža upravo u konkretnoj županiji. Želimo, dakle, raščistiti taj sustav da se toliko ne preklapamo, odnosno da se uopće ne preklapamo i da nam se ustupe oni poslovi s kojima ćemo građanima biti bliži nego što će ikada biti država, odnosno neko ministarstvo. To je u prvom redu zdravstvo, školstvo i socijala. Podrazumijeva se da bismo, u tom slučaju, preuzeli i posao vezan uz plaće i pregovarački postupak sa sindikatima jer bez toga priča ne bi bila kompletirana. To je zahtjevan posao, ali mislim da ga moramo napraviti.
Bilo u ulozi župana, bilo kao predsjednik Zajednice županija, često ste na putu, pa i izvan hrvatskih granica. Kako uspijevate odraditi tolike poslove?
– Točno je da su se velike i bitne obveze jako umnožile, ali ih zadovoljavam. Non-stop sam na putu. Zagreb je u 80 posto slučajeva odredište na koje se putuje. Tamo su ministarstva, tamo se sve događa u političkom i izvršnom smislu, a i u europskome, kada je riječ o fondovima. U županijskoj upravi imamo stabilnu administraciju i to je olakotni faktor. Zna se tko što radi. Kad župana nema, imamo zamjenike koji su na raspolaganju i koji mijenjaju tamo gdje je potrebno. Ipak, ima dana koje je teško izdržati i fizički i psihički. Morate stalno biti "in" u svakoj temi, a ja sam opet po prirodi takav da volim znati. Znali su mi moji često govoriti: daj, ostavi se malo posla i uhvati se politike. Hoće reći – ostavi se prevelike operative, neka operativu obavlja netko drugi, a ti se malo bavi političkim dijelom priče. Međutim, u meni su valjda sve karakteristike tvrdoglavog, operativnog i preciznog horoskopskog bika. Ako nisam "in", onda se osjećam "out". A ne volim biti "out" i zato sam dosta uključen u sve te operativne stvari. "Uleti" tu i Europa.
"Ulete" i nove obveze?
- Šef sam hrvatske delegacije Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, što je također časna funkcija. Moje prvo izlaganje, odnosno prvo konkretno javljanje hrvatske delegacije u Kongresu, dogodilo se nakon javljanja kolega iz Srbije koji su u jednom dokumentu puno govorili o balkanskim ratovima. Imali smo potrebu malo pojasniti kakve je kategorije bio taj rat i to su pojašnjenje izvjestitelji prihvatili i uvrstili u izvješće s Kongresa koje se posebno razmatra. Predstavnici Zajednice, inače, nisu samo u Kongresu, nego i u Odboru regija. Tamo smo zastupljeni preko dubrovačko-neretvanskog župana Nikole Dobroslavića, šefa hrvatske delegacije, zatim smo kao Zajednica involvirani i u Vijeću europskih i regionalnih jedinica (CEMR).
Treba učiti od Poljaka
Bili ste i u Poljskoj?
– Koristimo saznanja i iskustva Poljaka o povlačenju novca iz europskih fondova. Nije ih, doduše, moguće preslikati u naš sustav, ali je moguće "pritakati" neke dobre ideje i razmišljanja. Poljaci su vrlo zanimljivi. Oni su potrošili 80 milijardi eura iz europskih fondova. Ispočetka su zapinjali, a onda su se prestrojili. Njihove su regije pregovarale s Europom o sredstvima. Također i država. Međutim, njihove regije imaju i po četiri-pet milijuna, a država 40 milijuna stanovnika. Tražimo način i model kako bismo, unatoč tome što nas je u cijeloj državi samo četiri milijuna, s određenim iznosima mogli realizirati naše regionalne prioritete koji nekada mogu biti različiti od države. U tom dijelu država nam je dala potporu, a pogotovo Ministarstvo regionalnog razvoja, što je potpuno novi pristup našem odnosu. Naše razvojne agencije su ušle i u Zakon o regionalnom razvoju. Tamo su one regionalni koordinatori, znači netko tko koordinira razvoj. Svaki mjesec se održavaju sastanci župana i ravnatelja agencija s resornom ministricom na operativnu temu povlačenja novca iz europskih fondova. Raspravlja se gdje zapinjemo, što nam treba, što nas čeka... U svakom slučaju, to je jedna vrlo pozitivna priča koja bi u novoj financijskoj perspektivi trebala polučiti životnije programe i životnije projekte koje ćemo kroz njih realizirati. Jako se zauzimamo za davanje još veće važnosti županijskim razvojnim agencijama. To su nam najosposobljenije institucije u državi za povlačenje europskih sredstava. Puno toga su kvalitetnoga napravile, najveći projekti su realizirani upravo preko njih. Poduzimamo sve da se ne ponovi situacija nedijaloga i nekomunikacije s lokalnom i regionalnom samoupravom, kao što je bila u prethodnome mandatu, u ovom slučaju Milanovićeve Vlade, odnosno da završimo s operativnim programima kakvi su danas. Upravo je u Šibeniku Zajednica pokrenula inicijativu prema Vladi da se želimo aktivno uključiti i u pregovarački postupak i u postupak samog programiranja tih operativnih programa, odrediti što želimo i za što smo spremni te odlučivati o sredstvima na regionalnoj razini. Najkraće rečeno, ustrajemo na tome da država prihvati to da mi imamo i svoje prioritete.
U svakom slučaju, ističete da je članstvo u EU veliki benefit za čitavu Hrvatsku?
- Europski benefit svatko tko je razuman shvatit će samo iz jednog podatka: u Hrvatskoj se sad 80 posto svih javnih investicija financira europskim novcem. Uložit će se 10,5 milijardi eura u ovih sedam godina ili, recimo, milijardu i pol godišnje. Kad se to prevede u kune, ispada 10-ak milijardi kuna, a kad se to upari s našim državnim proračunom od nekih 140 milijardi kuna, onda je to manje od 10 posto proračuna. Znači, to nisu abnormalna sredstva koja će nas sad razriješiti svih naših problema. Ali će nam zato u mnogo čemu olakšati jer je proračun velikim dijelom zadan.
Kad se tako otvori jedna niša iz koje će lokalna i regionalna uprava moći financirati de facto sve šta joj padne na pamet i iskoristiti opcije koje joj se nude u brojnim europskim natječajima, onda je riješila masu problema. Jer, gdje bi nam bio izvor u državnom proračunu za sve ono što se danas radi, od infrastrukture pa nadalje? Tko zna koliko godina bismo čekali dok se to ne realizira. To su ta zlatna europska sredstva i zato je nama vrlo bitno kako će Europa dalje.