JOŠKO VUKOVIĆ, DIREKTOR 'ČEMPRESA' PUN JE PLANOVA: Povećali smo prihode za više od milijun kuna

JOŠKO VUKOVIĆ, DIREKTOR 'ČEMPRESA' PUN JE PLANOVA:

Joško Vuković novi je stari direktor "Čempresa". Na mjestu prvog čovjeka šibenskog komunalca zamijenio je Damira Čapina, koji je preminuo usred mandata, u rujnu 2016., kad je u njegovu fotelju uskočio Joško Vuković, tadašnji upravitelj groblja, kao privremeno rješenje koje je ovih dana, nakon godinu i pol, postalo i trajno.

Je li bilo konkurencije? Jedna jedina ponuda – ona Vukovićeva – stigla je na raspisani natječaj za radno mjesto direktora, Nadzorni odbor gradskih groblja prihvatio ju je i proslijedio Skupštini, odnosno šibenskom gradonačelniku dr. Željku Buriću, koji je dao svoj "amen" na to da Vuković (p)ostane novi stari direktor firme. Što je Vuković uspio u ovih godinu i pol dana, osim što je postao nacionalno poznat nes(p)retnim "naputkom" za one koji žele poštovati "lokalne običaje": "U nas je uobičajeno da u sprovodu najprije ide križ, muškarci, pa onda žene"?

– Uspio sam povećati prihode firme za više od milijun kuna u ovih godinu i pol dana, tu je 40 radnika, šest gradskih groblja, komunalni dio, koji valja održavati, pogrebni dio, koji je na tržištu pa imate konkurenciju. A posla ima, tih šest gradskih groblja su Kvanj, Sveta Ana, Sveta Nediljica, Mandalina, Sveti Spas i staro groblje Raskrižje, koje je nekad bilo u funkciji, a sada ga samo održavamo. Imamo 4150 grobnih mjesta za koja se plaća grobna godišnja pristojba. I gotovo svi plaćaju uredno, mogu stvarno u tom smislu pohvaliti građane – veli nam Vuković, tumačeći da je do povećanja prihoda došlo zbog dvije stvari.
– Najprije radi stimuliranja, odnosno nagrađivanja zaposlenika, što rezultira boljom uslugom i s više obavljenog posla. Ljudi su bili podcijenjeni, jedan zidar radio je za 3000 kuna, grobar za 3500 kuna, i koliko god je radio, dobio bi isto. A to ne vodi dobrom, jer mi smo na usluzi građanima i ako on nije zadovoljan uslugom, otići će privatniku. Ja nemam ništa protiv njih, imamo korektan odnos, ali ću se kvalitetom usluge boriti s njima za mjesto na tržištu – samouvjeren je mladi direktor, čiji entuzijazam ne nagrizaju ni najave kako će im zakon uzeti iz ruke pogrebne usluge, dati ih privatnicima, a njima ostaviti samo onaj komunalni dio, ukope i održavanje groblja.

– Nedavno sam bio kod ministra Štromara i kod državnog tajnika Željka Uhlira, sada imamo konačnu verziju Zakona o komunalnom gospodarstvu u kojoj je ispravljena ta nepravda koji bi nama zabranjivala raditi sve ono čime se bave privatna pogrebna poduzeća. Ustav kaže da hrvatska država svakome jamči jednak i ravnopravan ekonomski položaj na tržištu. Dakle, taj sporni članak zakona koji onemogućava ne samo pogrebnim, nego i svim trgovačkim poduzećima u vlasništvu lokalne samouprave, poput "Čistoće", kojoj ne bi dali da pere ulice ili nama da prevozimo pokojnika, bit će povučen jer bi bio neustavan. Komunalnim poduzećima dopušta se obavljanje komunalne djelatnosti, ali i slobodna tržišna djelatnost po svim zakonima i propisima kao i svima ostalima. Od svega bi na koncu trebali profitirati građani. Pa tko bude imao bolju uslugu i bolje cijene, oni će ići kod njega – veli Vuković, koji najavljuje da će u tom smislu provesti i edukaciju svih zaposlenih, kako pogrebnih službi tako i onih u administraciji, u suradnji s Centrom za usavršavanje, da znaju kako se ponašati i komunicirati s klijentima.

Što s prigradskim grobljima

Hoće li "Čempresi" preuzeti i prigradska groblja? Bilo je otpora u mjesnim odborima?
Miro Lucić, pročelnik za komunalne djelatnosti u Šibeniku, zove sve predsjednike mjesnih odbora da se očituju jesu li za to ili nisu. Nema svađe. Nije ovo 41. pa da se naređuje i nameće. Tko hoće, hoće, tko neće, neće. Za samo 100 kuna godišnje po grobnome mjestu mi možemo održavati groblja urednima i čistima i da nam još ostane novca za najnužnije, za sitne popravke, da možemo montirati česmu, betonirati zid itd. Cilj nam je da tih šest gradskih i 26 prigradskih groblja funkcionira na zadovoljstvo korisnika, s nama ili bez nas – iznosi Vuković, koji najavljuje i izgradnju Aleje hrvatskih branitelja na Kvanju, jer je država sada donijela zakon po kojem i umrlim hrvatskim braniteljima pola troška izgradnje grobnice snosi obitelj, a pola lokalna samouprava, odnosno grad. Pravilnik još uvijek nije gotov pa se ne znaju pojedinosti oko toga, ali to će se svakako dogoditi.

– Također, na Kvanju se pokraj groblja mora što prije širiti i parkirni prostor, to se mora već ove godine hitno riješiti jer se gore sada ne mogu mimoići ni okrenuti ni dva mala sprovoda. Planiramo urediti i mali ugostiteljski objekt, da nam se ne događa kad gore stigne tristotinjak ljudi da se nemaju gdje osvježiti, da moraju tražiti okolo ima li tko čašu vode, žlicu šećera i limuna, ako nekome zatreba, ili naprosto da rodbina koja se godinama nije vidjela, i nalazi se od sprovoda do sprovoda, ima gdje sjesti i porazgovarati uz kavu i sok. Ne treba izmišljati toplu vodu, to su sve civilizacijski standardi koje su drugi usvojili, trebamo ih samo slijediti – kaže na kraju Joško Vuković.


Nećemo prisiljavati mjesne odbore da nam prepuste održavanje 26 prigradskih groblja za 100 kuna godišnje. Tko hoće, hoće, tko neće, neće

Naslovnica Šibenik

Najčitanije

Pomozimo Frani Kneževiću Dramatična priča mladog Šibenčanina: Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak, ne pada mi na pamet odustati od bitke za život, prije svega zbog mojeg petogodišnjeg sina

Dramatična priča mladog Šibenčanina: Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak, ne pada mi na pamet odustati od bitke za život, prije svega zbog mojeg petogodišnjeg sina
- Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak...
Dramatična priča mladog Šibenčanina: Imam 32 godine i noćni ormarić pun lijekova. Dišem s 20 posto kapaciteta pluća, noge me više ne slušaju...Ipak, ne pada mi na pamet odustati od bitke za život, prije svega zbog mojeg petogodišnjeg sina

Caritas je mnogim Šibenčanima jedini spas Dramatična ispovijest naše sugrađanke koja se već deset godina hrani u Pučkoj kuhinji: Radila sam četvrt stoljeća u TLM- u i poslije rata završila na birou. Kako preživjeti s 1500 kuna?

Dramatična ispovijest naše sugrađanke koja se već deset godina hrani u Pučkoj kuhinji: Radila sam četvrt stoljeća u TLM- u i poslije rata završila na birou. Kako preživjeti s 1500 kuna?
- Draga gospođo, da nije Caritasove pučke kuhinje ne znam kako bi živjeli! Neimaština me dotjerala na ova vrata....
Dramatična ispovijest naše sugrađanke koja se već deset godina hrani u Pučkoj kuhinji: Radila sam četvrt stoljeća u TLM- u i poslije rata završila na birou. Kako preživjeti s 1500 kuna?