Pješaci su u Šibeniku ugrožena vrsta. Dovoljan je i kratak đir po gradu pa da svakom tko pomisli kako je ova tvrdnja pretjerana brzo postane jasno s kakvim se sve mukama susreću pješaci u nastojanju da sačuvaju živu glavu na gradskim ulicama. U Šibeniku je vjerojatno više ulica koje nemaju od onih koje imaju nogostup ili su, tamo gdje postoje, toliko uski da se jedva dva čovjeka na njemu mimoiđu. Nema ni dovoljno pješačkih prijelaza i pothodnika, a prostor za sigurno kretanje pješacima često kradu i stupići postavljeni kako bi spriječili vozače da se parkiraju na nogostupima.
Potpuni nered
Da su pješaci građani drugog reda u Šibeniku, smatra i prometni ekspert i ravnatelj šibenske Prometno-tehničke škole Zdravko Peran, a kao jedan od gotovo bizarnih primjera za to ističe Ulicu bribirskih knezova koja vodi od Kronjina magazina prema Crnici.
– U toj ulici vlada potpuni nered. Ljudi moraju prelaziti cestu da bi bacili smeće, jer su kontejneri postavljeni na drugoj strani, a nema, osim na jednome mjestu, pješačkog prijelaza. Prije godinu dana tu je teško stradao jedan čovjek – ističe Peran.
Za pješake do kraja nije uređena ni Ulica bana Jelačića na Šubićevcu, a okružena je zgradama, obiteljskim kućama, uz nju se nalazi trgovački centar i OŠ Petra Krešimira IV. te je frekvencija ljudi velika.
Peran ističe i problem nadvožnjaka u blizini Gimnazije i dječjeg igrališta na Šubićevcu koji, tvrdi, nema odgovarajuću sigurnosnu ogradu pa je prava sreća što nije bilo izlijetanja vozila i dodatnog ugrožavanja šetača kojih tu ima u svako doba dana. Koliko se vodi računa o zdravlju i sigurnosti Šibenčana koji prednost daju svojim nogama nad automobilom, slikovito pokazuje i obližnje Šubićevo šetalište koje kroz šumu vodi od nadvožnjaka do Tvrđave Barone. Samo mu ime kazuje što bi mu trebala biti funkcija.
Stvarnost je, međutim, posve suprotna. Na šetalištu je najmanje mjesta za šetače, rekreativce, roditelje s kolicima, vlasnike i njihove pse koji se tu često i rado šeću. Budući da nema trotoara, samo o njihovoj mašti i spretnosti ovisi gdje će i kako zaobići ili se ukloniti autima koji tu prolaze ili su, čim ugledaju dio ravnog terena, u šumi parkirani.
Strah od pothodnika
Posebnu priču predstavlja sigurnost učenika triju škola smještenih u istoj zgradi: Gimnazije, Prometno-tehničke i Ekonomske škole. Stotine mladih svakodnevno je osuđeno ići ulicom bez trotoara. Pogibeljnoj situaciji pješaci su izloženi i u Ulici Matije Gupca koja vodi prema Općoj bolnici i poliklinici, a za komadić sigurnog prostora "tuku" se s vozilima i u Ulici Velimira Škorpika u Mandalini. Nekada je to bila periferija grada, ali je izgradnjom nekoliko trgovačkih centara u Ražinama odavno postala važna i pješacima. Na tu rutu osuđeni su i svi koji moraju doći u MUP da izvade ili produlje osobnu iskaznicu, putovnicu ili vozačku, a žele to ili im je zgodnije, obaviti pješke. Visoki rizik kretanja tom ulicom predstavlja i prelazak preko željezničke pruge, pa Peran smatra kako bi Grad Šibenik hitno trebao riješiti tu situaciju. Kao i izgraditi pothodnik prema Kauflandu kako bi se pješacima zajamčila sigurnost u prometu.
– Pothodnici moraju biti privlačni, čisti, ugodni, a nadasve laki i sigurni za prolaz, a ne da ih ljudi izbjegavaju jer se boje da ih netko tu ne "zdimi". Imamo pothodnik na Baldekinu, ali je takav da ljudi radije pretrče cestu nego se netko usudi proći kroz pothodnik – govori Peran.
Jedan od razloga za evidentnu nebrigu za pješake u prometu, prema mišljenju šibenskog arhitekta Tomislava Krajine, autora projekta šibenske knjižnice u Vitićevoj zgradi na Poljani i ljetne pozornice na Tvrđavi sv. Mihovila, je i nestanak urbanista koji su nekada kreirali i planirali prostor, vodili računa o balansu javnih i zelenih površina i sigurnosti pješaka. Danas se, prostor štipa, od prigode do prigode i kako se kome svidi ili mu ustreba, a ulogu urbanista preuzeli su gradonačelnici i načelnici. Prste u svemu imaju i "prometaši" koji rješavajući prometna pitanja, u šibenskom slučaju često i vrlo kvalitetno, nerijetko zaborave na pješake.
Što je s Poljanom?
– U gradu imate ulice koje imaju kolnik i trotoar, a ceste su izvan gradskih područja. Ali mi u Šibeniku imamo tzv. Tehničku cestu pa kada su je radili, u tunelu prema gatu Vrulje napravili su trotoar od svega 40-ak centimetara. Pogledajte primjer rotora na Meterizama. On je za vozače pravi bomboncin, ali pješaci su tu izgubljeni. Dođu do njega i dalje ne mogu. Nemaju gdje prijeći cestu. Uopće, Meterize su vrlo živo naselje, a s ostatkom grada povezuje ih tek jedan pothodnik koji vodi prema Šubićevcu – objašnjava Krajina.
Slika grada, dodaje, prije 50-ak godina bila je bitno drugačija. Od Doma zdravlja do Baldekina moglo se sigurno pješke kretati. Nogostupi su arhitektonski, građevinski i vizualno bili ujednačeni, a danas vlada kakofonija u svakom smislu – napominje Krajina.
– Štipanje javnih površina namijenjenih pješacima za potrebe automobila počelo je još krajem 60-ih godina prošlog stoljeća kada je s kraja Poljane uklonjena okrugla trafika, a taj dio otkinut da bi se napravio dio prometnice prema obali.
Dok sve više većih gradova otima prostor automobilima i središte grada vraća pješacima, Šibeniku je takva praksa i dalje strana. Kao eksplicitan primjer Krajina navodi Poljanu, središnji gradski trg i nekadašnje šetalište, koja je već 20-ak godina parkiralište, dok je pješacima ostavljen tek manji dio za prolaz. Uređenje Poljane godinama se najavljuje, ali to se, kaže Krajina, još ne događa.
– Problem pješaka rješava se tu i tamo. Izgradi se poneki trotoar, ali nema napora da se to sustavno riješi. Nema studija, planova. Situacija je teška, a i tamo gdje bi se nešto moglo napraviti – nikome se ne žuri – zaključio je Krajina.
Oslobodite Dolac i rivu!
Šibenik je sve više turistički grad pa je i to dodatan razlog da se ozbiljno razmisli o pješačkim zonama u gradu – smatra Zdravko Peran, a Dolac i rivu trebalo bi prve vratiti pješacima.
– To je nekada bila pješačka zona i pristup vozilima bio je zabranjen. Tako bi opet trebalo biti, a pristup bi trebali imati samo vatrogasci, policija i vozila Hitne pomoći. Problem je što bi se protiv toga pobunili vlasnici kafića i svi koji su navikli da vozilom dođu do samog štekata. Da se dive svom autu dok sjede i piju piće. Naši su ljudi takvi!
Miroslav Lucić: Ulice su tijesne
Iz gradske uprave tvrde kako nastoje poboljšati sigurnost pješaka u prometu i svaki put kada svoje projekte rade Vodovod ili Elektra, u njih se uključuje. Dobru vijest najavljuje i šef šibenskog Komunalnog odjela Miroslav Lucić. Na jesen, kaže, Vodovod počinje uređivati vodovodnu mrežu u Ulici kralja Zvonimira od Kave do Tommyja. Bit će to prilika za izgradnju ili proširenje trotoara na tom potezu. I Ulica Matije Gupca u jesen postaje gradilište i konačno će, kaže Lucić, autima tu biti zabranjeno parkiranje, a pješaci će konačno dobiti svoj komadić ulice. Uređivat će se i Sarajevska ulica pa bi i njom pješaci mogli sigurnije hodati. Planira se i nogostupu u Ulici Velimira Škorpika, ali vjerojatno tek dogodine. Lucić ističe kako je MUP voljan Gradu ustupiti dio svog terena uz tu prometnicu, a prvi je korak izlazak geodeta te projektiranje zahvata kako bi se dogodine to i realiziralo.
– Radimo sve što možemo i reagiramo na dojave naših građana. Problem je i to što je Šibenik grad s tijesnim ulicama i mi ih ne možemo širiti. Prema prostornom planu širina nogostupa mora biti najmanje 150 centimetara, ali smo zadovoljni kada bude 120, jer negdje ne može biti širi od 40 centimetara – ističe Lucić i dodaje kako će uskoro biti riješen i problem svjetleće horizontalne signalizacije na pješačkom prijelazu kod bolnice prema sportskoj dvorani, koju je ove zime oštetilo cestarsko vozilo za posipanje soli.