Jedan građanin skreće nam pažnju na tri zanimljiva sudska postupka vođena u Šibeniku i Zaboku, kojima je u sudskoj praksi, doduše zasad nepravomoćnim presudama, barem malo poljuljan tvrdokorni, kolektivistički način naplate vode i općenito, način poslovanja domicilnog "Vodovoda i odvodnje" u najvećem broju stambenih zgrada.
To je ostatak iz socijalizma, čvrsto zaštićen pravilnikom tvrtke, pri čemu se računi plaćaju "po glavi", tako da se potrošnja očitana na glavnom i jedinome mjerilu dijeli po stanovima ovisno o broju članova domaćinstva, osim u zgradama izgrađenima prema novom zakonu donesenom prije više od deset godina. Od tada je obvezna ugradnja individualnih mjerila vode u stanove.
Troje sudaca u prvome stupnju, dvoje s Općinskog suda u Šibeniku i kolega im iz Zaboka, odbilo je preklani i lani u tri zasebna postupka tužbe "Vodovoda" protiv nekadašnje vlasnice stana u jednoj starijoj šibenskoj višekatnici i presudilo u njezinu korist. Za potrošenu vodu tijekom 2013. i sljedeće dvije godine ostala je navodno dužna ukupno nekoliko stotina kuna. Tužena tada već 13 godina nije bila vlasnica stana koji je prebacila u vlasništvo drugoj osobi, uredno upisanoj u zemljišnik, no ta presudna činjenica šibenskom "Vodovodu" nimalo nije smetala da tuži gospođu. Ona godinama živi u drugome gradu i više nikad nije boravila u tome stanu, što je i dokazala, iznosi naš sugovornik podastirući sudske spise.
Sudački pogled
- U ovom slučaju neplaćeni računi su u drugom planu, a najvažnije je da suci odbijaju prihvaćati nezakonite stavove "Vodovoda" pri pokušaju utjerivanja dugovanja za vodu. Prema internom pravilniku "Vodovoda" naime, bivši vlasnik, premda više godinama nije obveznik plaćanja, odgovara za nešto s čime više nema veze, kao da ime pravog vlasnika stana nisu mogli provjeriti u zemljišniku, objašnjava bit ovih sporova član obitelji starije gospođe koja je prigovorima na tužbe "Vodovoda" odlučila istjerati stvar na čistac.
Ohrabruje, nastavlja, da ima i građana poput ove gospođe koji se odupiru uistinu neodrživom načinu naplate vode u zgradama sa zajedničkim mjerilom, pri čemu iskrsavaju i druga potrošačima važna, a zakonski dvojbena pitanja. Uopće nije jasno, primjerice, s kime "Vodovod" sklapa ugovor o isporuci vode. Sa zajednicom stanara ili s vlasnikom stana? Takvi ugovori, međutim, uopće ne postoje, a trebali bi biti temelj poslovnog odnosa, kao i kod svih ostalih distributera usluga, poput interneta, telefonije i drugog - zaključuje naš sugovornik.
I laiku ovaj stav sudaca na prvi pogled izgleda logičnim i pravičnim, no prerano je da se oglase pobjedničke fanfare budući da navedene presude nisu pravomoćne, a pitanje je kako će proći na višoj instanci nakon žalbi "Vodovoda".
Ono što su protiv "Vodovoda i odvodnje" glatko dvaput odlučili prvostupanjski sudovi u Šibeniku i Zaboku - zato što tužena živi u Zagrebu, te je jedan postupak vođen na području Zagreba - zasad je oboreno na višoj instanci u Sisku za jednu šibensku presudu. U drugom stupnju, naime, po novome se može suditi i izvan županijskih područnih sudova, te je ovaj sudac dao za pravo "Vodovodu i odvodnji". Otkud odjednom začuđujuće različit sudački stav u istoj stvari, možemo jedino nagađati i pričekati rasplet preostala dva postupka kao test sudske prakse.
- Čuvaju se stari monopoli i nedodirljivost javne tvrtke u vlasništvu Grada, koji bi se time trebao ozbiljno pozabaviti. Puno komplikacija i nepravdi bilo bi izbjegnuto kada bi šibenski "Vodovod i odvodnja" dopustio uvođenje kontrolnih mjerila vode u stanovima svim vlasnicima koji to zatraže. Dapače, uprava društva trebala bi građane poticati na to, jer će nezadovoljstvo još više rasti, naročito otkako se sve više stanova u zgradama iznajmljuje u turizmu ili studentima, pa računi za vodu odjednom podivljaju.
Jedino u Šibeniku i Omišu
Umjesto da olakšava život građanima i sebi, šibenski "Vodovod i odvodnja" u svome famoznome pravilniku traži stopostotnu suglasnost stanara - suvlasnika zgrade za uvođenje individualnih brojila, pretvarajući opravdane zahtjeve građana da plaćaju jedino ono što su potrošili praktički u nemoguć pothvat. Isto propisuje još jedino omiški vodovod, za razliku od svih ostalih sredina, gdje je u skladu s proklamiranim potrošačkim pravima i direktivama EU, određeno da uvođenje sekundarnih mjerila treba odobriti kvalificirana većina, ili 51 posto suvlasnika. Žive li Zagrepčani, Splićani, Riječani... pa i Kninjani, naposljetku, u drugoj državi?
Unatoč 'minskom polju' postavljenom u pravilniku domicilnog distributera vode svakom tko pokuša uvesti vlastito mjerilo u stan, uspjelo je to prije dvije godine suvlasnicima najviše šibenske zgrade u Starčevićevoj, 17-katnog nebodera, a još prije jednom ulazu zgrade "Kožara" sa samo šest vlasnika. I to je sve u Šibeniku, interesa ima još, ali je nemoguće ispuniti rigorozni uvjet.
Potpise svih 87 vlasnika u spomenutom neboderu i na vlastito je iznenađenje prikupio Mate Petrović, predstavnik stanara. Kako kaže, napor bi bio jalov da u zgradi nije bilo velikog nezadovoljstva zbog visokih računa za vodu, naročito na gornjim katovima.
- Bilo je stanova koji su plaćali 100-120 kuna po osobi prije uvođenja mjerila, no to se više nikad nije ponovilo. Većini su računi dosta manji, nekima i veći doduše, no to je isključivo zato što više troše - objašnjava Petrović, iznoseći procjenu da je ukupna potrošnja zgrade manja oko 30 posto, kako se i očekivalo.
Ugradili mjerila, a računi isti
Mjerilo "Vodovoda i odvodnje" i dalje je glavni kriterij, a distributer određuje obračun i šalje račune nakon što inozemna tvrtka koja je ugradila digitalne vodomjere o trošku suvlasnika zgrade dostavi stanje potrošnje po stanovima. Međutim, računi, umjesto da su individualizirani, s preciznim specifikacijama i dalje su jednaki kao i prije uvođenja sekundarnih brojila, žali se Petrović.
- Da je "Vodovod" uslužniji prema potrošačima, računi bi tvrdim, bili još niži i zato je dobrodošlo što sudovi u sporovima presuđuju protiv odredbi njihova pravilnika, kada već "Vodovod" ne želi mijenjati način poslovanja i odnos prema potrošačima - drži on.
Jer, kako objasniti da jednoj stanarki četiri mjeseca zaredom stiže u lipu jednak račun, osim da službe ovog distributera, kada im se ne radi, odrede za plaćanje opet nekakav prosjek potrošnje, govori predstavnik stanara. Na službene upite o tome iz "Vodovoda" mu nikada nije stigao odgovor.
Uostalom, niti novinari nikad nisu uspjeli saznati zašto šibenski "Vodovod i odvodnja" maksimalno otežava uvođenje individulanih mjerila, premda ne idu na njihov trošak, unatoč višekratnim upitima. Dobar dio odgovora sigurno leži u nevoljkosti da se prilagodi zahtjevima vremena i drugačijem načinu obračuna potrošnje, što je na stranicama Šibenskog lista iznio i Mario Krička, čelnik hrvatskog predstavništva spomenute tvrtke za proizvodnju i ugradnju mjernih uređaja.
'SLUČAJ ŠLJUKA'
Tajna veza računa za vodu i čistačice
Obračuni potrošnje vode nerijetko su kamen smutnje u zajednicama stanara. Neodrživo je da netko tko brine o potrošnji i uredno održava kućne instalacije vode, prisilno plaća nemar i rasipništvo susjeda, potrošnju člana kojeg netko nije prijavio ili trpi eklatantne zloporabe s odobrenjem 'Vodovoda', poput slučaja koji se dogodio Šibenčaninu Marku Šljuki. Njemu je predstavnik stanara za stan u kojem godinama nitko ne živi svojevoljno prijavio tri člana domaćinstva umjesto jednoga za uobičajeni paušal da bi ovaj, uz još jednu 'makinaciju' naplatio dio troška čistačice u zgradi! No, 'Vodovod' je to prihvatio ne prihvaćajući argumente vlasnika te ih je Šljuka odlučio sudski tužiti.
ŠIBENSKI RECEPT
100 posto ZA ili nema pojedinačnog mjerila
'Još uvijek nismo donijeli odluku o izmjeni Pravilnika u vezi s mogućnošću uvođenja individualnih vodomjera u stambene zgrade. U tijeku je provjera i proučavanje sudske prakse i sporova koji su proizašli iz takvih odluka u drugim trgovačkim društvima koji se bave vodoopskrbom na području Republike Hrvatske.' To je odgovor 'Vodovoda i odvodnje' d.o.o. na naš upit namjerava li javno poduzeće liberalizirati restriktivnu odredbu o stopostotnoj suglasnosti stanara.