Nije lako studirati u Šibeniku, reći će to većina šibenskih studenata, jer s novcem koji im daju roditelja teško bi skrpali kraj s krajem. Zato, uz studij, moraju raditi. Barem većina njih, pogotovo ako nisu iz Šibenika. Na šibenskom Veleučilištu od ukupno 1100 studenata čak 70 posto je iz drugih gradova i županija. Mnogi od njih preko ljeta niti ne odlaze doma već ostaju u Šibeniku kako bi radili i nešto zaradili. Na sreću, turizam se razmahao na ovim prostorima, pa se posao ljeti lako nađe, a svaka kuna dobro dođe. Bilo da zarađenim novcem obnove garderobu, priušte si neko putovanje, ponešto uštede ili se jednostavno zabave te svojoj mladosti daju malo oduška i slobode da ne moraju vagati baš svaku kunu!
Ukupni troškovi
Prema istraživanju Eurostudent V za Hrvatsku, čiji je nositelj Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ukupni semestralni troškovi studiranja po studentu u Hrvatskoj stoje u prosjeku oko 15,5 tisuća kuna, odnosno 31 tisuću godišnje. Ti iznosi uključuju troškove studija i života za koje obitelji u prosjeku izdvajaju oko 1200 kuna mjesečno. U tu sliku, reklo bi se, uklapaju se i šibenski studenti koji ističu kako im je stanarina najveća stavka u mjesečnim troškovima. Tvrdi to i Ankica Arbutina, studentica specijalističkoga diplomskog stručnog studija menadžmenta na šibenskom Veleučilištu. Ankica je i predsjednica Zbora studenata te visokoškolske ustanove, a u Šibenik je došla studirati iz rodne Gline zbog ljubavi prema jednom Drnišaninu. Ljubav je, međutim, pukla, ali je Ankica ostala u Šibeniku i završila preddiplomski studij menadžmenta.- Nije jednostavno studirati. Snalazimo se. Moramo. Mjesečno nam za studiranje i život treba, rekla bih, oko 2500 kuna. Najveća stavka je stanarina. Kreće se, s režijama, od 1000 do 1500 kuna po osobi. To je u privatnom smještaju, a soba u domu plaća se po 600 kuna i to je super. Imate toplu vodu, grijanje, internet - govori Ankica koja je i sama neko vrijeme iskusila blagodati smještaja u domu.
Ljeti ih isele
No, kapacitet šibenskog studentskog doma na Šubićevcu samo je 70-ak mjesta, pa većina studenata smještaj mora potražiti u privatnim kućama i stanovima. Jedan od njih je i Nikola Raspović iz Zadra, student 3. godine preddiplomskog studija prometa kojem roditelji, uz stan i režiju, daju još po 200 kuna tjedno. Nije mu to, kaže, dovoljno, pa mora raditi.- Uspijevam mjesečno zaraditi oko 1000 kuna i to mi je dovoljno. Ali, nema tu mjesta za raskoš, za odlaske na pića, cigarete… Možete si priuštiti jedan užitak tjedno do 30 kuna. Ako se ide u kino, bira se srijeda kada je kinoulaznica 20 kuna - objašnjava Nikola. Sretan, je kaže, što se posao u Šibeniku ipak može naći, premda to često nije lako uskladiti s predavanjem i obvezama na faksu. Studentima bi više odgovarali poslovi preko vikenda, a poslodavci mahom traže radnike preko tjedna.
- Pitate je li mi naporno raditi i studirati?! Meni nije. Navikao sam raditi - iskren je Nikola.
Iako dijeli sudbinu većine svojih kolega koji se dolaskom ljeta, taman kada počnu ispitni rokovi, moraju iseliti iz stanova, jer ih vlasnici iznajmljuje turistima, Nikola nije pogođen raširenom praksom ovdašnjih stanodavaca. Iz rodnog Zadra nije mu daleko dolaziti na ispite u Šibenik, ali bi to bilo nemoguće Mariji Bažant, studentici 4. godine specijalističkog diplomskog stručnog studija menadžmenta. Ona je Slavonka iz Pakraca, a kada je počela studirati, roditelji su joj kupili stan u Šibeniku, računajući velikim dijelom i na to da se ne mora stalno seljakati. Premda, reći će, njezina obitelj nije imućna i ima prosječna hrvatska primanja.
- To je jednosoban stan, ovdje u crvenom neboderu, blizu faksa. Zahvaljujući i tom stanu cijelo ljeto ostajem u Šibeniku i radim. Moram raditi. Neugodno mi je roditelje uvijek pitati, jer imam i sestru koja studira kod kuće, u Pakracu, fizioterapiju. Dobro je što ne moram plaćati stanarinu, trudim se jesti u menzi, ali režijski su troškovi veliki. Voda, struja, smeće, pričuva, internet… Popne se i do 800 kuna. Imala sam prije cimericu. Bilo je lakše, ali svakako je potreban posao da bi se preživjelo. Radim u trgovinama na promocijama proizvoda, prošlo ljeto sam u hotelu bila animatorica za djecu… Preko godine su to uglavnom povremeni poslovi, jer sam na faksu i ujutro i poslijepodne - govori Marija.
Satnica do 35 kuna
Ivan Babić iz Kaštela završava dodiplomski studij informatičkog menadžmenta i u ovom semestru ima dovoljno vremena da može odlaziti kući zbog posla koji tu ima. Neveliki stan od 60-ak četvornih metara u Šibeniku dijeli s još troje studenata. Zadovoljan je, ali bez rada uz studij sve bi bilo teže.- Kod nas je takva situacija da, možda to nije dobro za nezaposlene, ali jest za nas studente, poslodavci radije zapošljavaju studente. Ima svakakvih poslova od raznih promocija, konobarenja, slaganja polica, inventura u trgovinama… Cijena sata kreće se od 16 do čak 35 kuna. Dobro je i to što neki sve bolje plaćaju. Prije tri godine slagao sam police u jednom trgovačkom lancu i plaćali su 18 kuna, a sada je 25 kuna po satu - govori Ivan.
A koliko je studentima u Šibeniku važno da rade, govori i podatak da je lani u šibenskom Studentskom centru bio sklopljen 1701 ugovor. Najviše do sada.
Studenti najviše rade ljeti. Uglavnom je riječ o poslovima u turizmu, jer tu, vidimo, uvijek nedostaje radne snage. Podaci također pokazuju da iz godine u godinu sve više studenata traži posao - zaključila je ravnateljica SC-a Nella Slavica.
Nejednake X-ice
U studentskom restoranu SKVUŠ, smještenom nedaleko od Veleučilišta, redoviti studenti na X-icu s mjesečnom subvencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja od 450 kuna mogu imati dva pristojna obroka. Međutim, to vrijedi za one koji dolaze iz drugih hrvatskih županija, dok studenti iz Šibensko-kninske županije na X-ici imaju 225 kuna. To bi moglo biti dovoljno za jedan obrok, no studenti iz Knina, pa čak i Drniša, primjerice, obično i stanuju u Šibeniku, pa za hranu moraju trošiti više od svojih kolega.
Do Veleučilišta pješice
Šibenik kao da još uvijek nije posve svjestan činjenice da u njemu studira i živi sve više mladih ljudi. Primjerice, objašnjava predsjednica Zbora studenata VUŠ-a Ankica Arbutina, mjesečna gradska autobusna karta za studente iznosi 150 kuna, samo 40-ak kuna manje od one za zaposlene! Još veći problem je loša pokrivenost grada javnim prijevozom, pa studenti od doma na Šubićevcu do Veleučilišta na drugom kraju grada najčešće idu pješice.
- Obraćali smo se Gradu Šibeniku za pomoć kako bismo imali barem jednu autobusnu vezu ujutro i jednu navečer sa studentskim domom i Veleučilištem. Obećali su nam pomoć, ali se ništa nije promijenilo. Zbog tih loših veza studenti često kada odu s predavanja u dom ne idu u menzu na večeru, jer im je to daleko. A to onda znači dodatni trošak, jer morate nešto kupiti za jelo.
Nema im popusta
Šibenski studenti nemaju popust prilikom upisa u gradsku knjižnicu, ali im je u troškove upisa bilo uključeno i 80 kuna za korištenje usluga knjižnice na Poljani. Budući da to i nije bio neki popust, jer samo 20 kuna više plaćaju zaposleni, a mnogi studenti i nisu se koristili knjižnicom, negodovali su, pa će im ubuduće, kaže Arbutina, taj iznos biti "izbačen“ iz upisnine. Zanimljivo je da ni šibensko kazalište ne nudi studentski popust za predstave, uz obrazloženje kako studenti baš i ne luduju za kazalištem. Iz teatru su studentima, istina, nudili neke programe, ali oni nisu bili zainteresirani!