S obzirom na nedavnu promašenu meteorološku prognozu koja je govorila o prodoru sibirske hladnoće, nema toga koji krajičkom mozga nije mislio da će i ovaj put dramatične najave završiti ako ne isto a onda slično...i da ćemo proći više-manje lišo. Ali ovaj su put sva upozorenja, bogme, bila na mjestu!
Pamti Šibenik i gore i duže napade hladnoće, ali ovo je bilo kao da je netko pustio ledeni dah i ledenim jezikom palucnio pravac sa Sjevernog pola: brzo, kratko ali efikasno.
No veliki led, premda kratak, prošao je više-manje bez većih problema. Zahvaliti treba dobrim i pravovremenim upozorenjima nadležnih gradskih službi, odnosno njihovu djelovanju na terenu. Šta je – je.
A "teren" je izgledao zaista zubato.
U krutom stanju
Pa i pored toga na više-manje pustoj tržnici i najgoreg dana, u ponedjeljak, poslovalo je nekoliko štandova, onih natkritih. Doduše rijetki Šibenčani, i loše domaćice poput mene, mogli su kupiti verduru, pa i mlijeko, sir, meso u svakom slučaju. Trbuh Šibenika je – neuništiv. Legendarni Rade imao je i zelenja i krumpira, ali sve je to na tržnici bilo – kako bismo opisali... – u krutom stanju! Odnosno, mac blitve, ili vezica petrusimena, bus salate, bilo što lisnato, u vrećice je ulazilo poput drvenih cipki. Smrznuto.
Kretanje po gradu bilo je apsolutno moguće. Premda, Šibenik je specifičan s tim svojim kamenim ulicama i skalama u staroj jezgri, a kad na hladan kamen padne mrvu snijega ili leda onda to postaje teren za zimsku olimpijadu! Čak se i sjećam jedne zime u kojoj je šibenskim uličicama oko Medulića prošišao bob s posadom Borisa Belamarića! Mislim da je u posadi bio Ivan Šola.
Ali, tu im je mogućnost sada izbio odred radnica Gradske čistoće, odnosno poduzeća Zeleni grad, koje su ujutro prve u gradu – već izdaleka se čuje kako grataju led lopatama. Zatekli smo ih kako stružu led i bacaju sol, a s njima je obavezno i njihov šef Bore Šeneta, dok je lopatu u ruke uzeo i direktor Turističke zajednice grada Šibenika Dino Karadžole. Ispred kafićkog trokuta "Điro" – "Bono" – "Kastelo"... s radnom brigadom Čistoće istakao se vlasnik "Đira" Zlatko Vukičević koji je skijaško odijelo koloristički dobro upasirao s lopatom za snijeg.
Daleko od panike
Kako nas put vodi s kraja na kraj grada... po prirodi stvari svraćamo u prenoćište Centra za beskućnike.
Kratko rečeno: u Šibeniku beskućnici imaju miran san. Praktički u centru grada, njihov je dom uredan, svijetao, topao. Tamo smo našli samo Ivana Krajnovića, ostali su iskoristili prvo sunce i izišli u grad. Ivan je posuo sol pred kućom.
Iz Pučke kuhinje donijet će hranu, iako i sami mogu spremati, imaju dvije kuhinje, a dobili su i pošiljku spize. Ime voditelja Caritasa Šibenske biskupije Milenka Jukića, ne silazi im s usana, u svakoj je njihovoj rečenici... Milenko nam je ovo, Milenko nam je ono...
Jukić, pak, govori:
– Za ovu smo se situaciju dobro pripremili, imamo još pet slobodnih mjesta plus četiri pomoćna ležaja, ako se javi netko za koga ne znamo. Griju se klimatizacijskim uređajima i, zaista, sad smo već daleko od one panike koja je oko beskućnika nastala u zimu 2012. dok još nismo imali naš centar. Ovo je sada optimalno.
Pitam ima li žena, a Jukić kaže – ovdje nema. Postoje tri-četiri kandidatkinje i za njih će urediti poseban smještaj kad to dođe na red.
Zanimljivo je da je sibirski val nekako preskočio unutrašnjost županije i opleo najviše po Šibeniku! Tomislav Jukić, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu koji pokriva cijelu županiju, kaže:
– Očekivali smo probleme u Kninu, Drnišu, ali tamo je vrijeme bilo bolje nego ovdje u gradu. Iz izvješća svih naših službi koje stalno kontaktiramo vidimo da nije bilo većih problema.
Sa suncem u bolnicu
E, ali zanimljivo je što se događalo na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu u Općoj bolnici Šibenik! Dok je u ponedjeljak vrijeme sličilo na susvitu uz cjelodnevni snijeg, buru i hladnoću – sve je bilo u redu. Ali kako je predvečer stao snijeg, neki su se okuražili i – eno ih sada u bolnici, dijelom operirani, dijelom na pripremi za operacije...
Voditelj OHBP-a kirurg dr. Nino Brajković kratak je i, kao i uvijek, slikovit:
– Cijeli dan jučer ništa, ništa..., a onda uvečer osmero na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu: četvero je hospitalizirano, jedan operiran odmah, troje čeka operacija. Imali smo i prometnu u Bilicama, što je također posljedica vremenskih uvjeta ali, zanimljivo, bila je samo ta prometna.
I kad se činilo da je najgore prošlo, jer utorak je osvanuo sunčan, miran, premda hladan – eto ti na!
– Već tijekom jutra imali smo deset slučajeva na OHBP-u! I svi su hospitalizirani. Ljudi se okuraže, netko ode po drva, netko će do dućana, oko kuće... najviše stradaju stariji, mlađi prođu bolje.
Eto, tako smo nekako proživjeli sibirski blitzkrieg, onaj ljubičasti jezik šta su nam ga – ne bez razloga – danima pokazivali na televiziji.