'Liberty', ponos Amerike, tip broda koji je označio revoluciju u brodogradnji bio je i u šibenskoj trgovačkoj floti

Šibenčanin Nikica Vučenović - slobodno to možemo reći - vrhunski je poznavatelj fenomena broda, sa svime što taj pojam - i uostalom taj proizvod - sa sobom nosi. To što je diplomirani inženjer strojarstva, a ne brodogradnje, Vučenović će objasniti svojim unutarnjim "sukobom" koji je, podsjeća me sa smijehom, Arsen označio kao sukob između umjetnika i - guzičara:
- Ha ha ha... ali zaista je na tome bio utemeljen moj izbor studija! Jednostavno, brodogradnja vas usko veže uz - brodogradnju, a kad završite strojarstvo, mogućnosti za posao su daleko šire, s tim što možete raditi u brodogradnji. Tako sam i ja, evo, skoro cijeli svoj radni vijek kao diplomirani strojar vezan za brodove.

Po dva dnevno

Nikica Vučenović od tridesetak godina staža 23 radi u šibenskom Područnom uredu Hrvatskog registra brodova.
- Imao sam sreću: kad sam počeo raditi u tadašnjem Remontu, šef mi je bio Zdenko Zjačić, a kad sam prešao u Registar šjor Ivo Vatavuk. Tako mogu reći da sam u radnom smislu stasao s dva velika gospodina, a to je u svakom poslu prava sreća.
U poslu ga nisu odredila samo dva gospodina koje je imao za svoje prve šefove, već i nevjerojatna osobna zainteresiranost ne samo za brodove nego štošta još! Na primjer - za astronomiju, za povijest, za fotografiju, za pisanje - i poezije, i proze!
Rekli bismo - jedan ovovjeki homo universalis! S nekom divnom sposobnošću da iz svih tih svojih, što profesionalnih, što hobističkih zanimacija izvuče - priču.
Zadnja koju je ispričao u ponedjeljak u Gradskom muzeju na predavanju koje organizira Udruga kapetana, bila je priča o brodovima skupnog naziva "Liberty". Brodovima, reći će, koji su promijenili tijek Dugog svjetskog rata i obilježili svjetsku brodogradnju. Nikica Vučenović je - rekao bi njegov prijatelj Velibor Krasić - pravi Google: ukucaš riječ, i on ti izbaci obilje podataka. I priču.



Pravo je more zanimljivosti u kojem su plovili ti američki "Liberty" brodovi!
- U razdoblju od 1922. do 1937. Amerika je sagradila dva teretna broda, šest tankera i 24 putnička broda, u svega deset brodogradilišta, i to je "scenarij" s kojim je ušla u Drugi svjetski rat. U takvoj, praktički zapuštenoj brodogradnji nastaje hitni projekt izgradnje 18 novih brodogradilišta, primarno za teretne brodove, i tada Amerika u 1345 dana gradi 2710 brodova tipa "Liberty"! Praktički, "izbacivali" su po dva broda dnevno. Da priča bude nevjerojatnija, glavni u izgradnji tih brodova bio je industrijalac Henry Kaiser, porijeklom Njemac, koji do tada nije imao veze s brodovima. Počeo je kao ulični fotograf, pročuo se po izgradnji hidroelektrana - tipična priča o američkom snu u koji se, eto, uklopila i ova "epizoda" s gradnjom "Libertyja", prvog "zavarenog" broda jer do tada su rađeni oni sa zakovicama.
U Americi tada nije postojao projekt, nacrt za taj brod, nego je usvojen engleski, a autor mu je bio jedan 27-godišnjak!

'Radni konji'

- Zašto se cijela ta serija od 2710 brodova nazvala "Liberty"?
- Zato što je jedan od tri potpisnika Deklaracije o američkoj nezavisnosti, Patrick Henry, rekao onu čuvenu: "Dajte mi slobodu ili dajte mi smrt". Tako je sloboda - liberty - postala ključna riječ za te brodove. Nekako istovremeno s bitkom na Neretvi 1943. godine, iz Amerike prema Europi kretao se konvoj od 85 "Libertyja" kao pomoć Saveznicima, Englezima. Usred Atlantika napala ih je formacija od 45 njemačkih podmornica, 22 "Libertyja" su potopljena... Inače, zvali su ih "radni konji". Uz ostale zadatke u ratu i poslije njega, bio je i onaj o povratku 5,7 milijuna Japanaca u Japan kad je rat završio. U jednom brodskom manifestu na 63 stranice ostalo je zabilježeno da je vrijednost broda bila dva milijuna dolara a vrijednost tereta 83 milijuna dolara! Ostalo je zabilježeno i da je prevezao 2000 medalja za ranjenike, 10 tisuća suknji za časnice. Ti su brodovi iz Amerike u Rusiju transportirali 15 milijuna vojničkih čizama. Da! U proizvodnji "Libertyja" radilo je 30 posto žena, pa je i to jedan od revolucionarnih podataka u ovoj priči! Na promidžbenim plakatima bile su pretežno žene. Muškarci su bili u ratu, žene u brodogradilištu, i to je bio jedan od začetaka emancipacije i ravnopravnosti.
Brod "Liberty" bio je dug 134 metra, širok 17 metara, morao je moći nositi 10 tisuća tona i razviti brzinu od 11 čvorova. Za usporedbu, današnji teretnjaci prešli su 400 metara dužine (kontejnerski brod "Antoine de Saint Exupery" dug je točno 400 m)...
- Ostalo je zabilježeno da je u brodogradilištu "Richmond" ispred San Francisca "Liberty" imenom "SS Robert E Peary" napravljen za četiri dana, 15 sati i 30 minuta. Danas bi se takav brod gradio devet mjeseci. To su bili prvi zavarivani brodovi, i prvi put građeni u sekcijama. Amerika je na njima zaposlila 700 000 ljudi. Sve u vezi s tim brodovima - nevjerojatne su brojke! Sve su one bile i promidžbene: da se pokaže naciji, ali i neprijatelju što Amerika može.

Ostala ih samo tri

- Kako je ta priča o brodovima "Liberty" vezana za Šibenik?
- Tako što je šibenski brodar "Slobodna plovidba" do 1975. godine imao četiri "Liberty" broda: "Dorćol" koji je sagrađen u Sjedinjenim Državama, a "Promina", "Šubićevac" i "Bor" u Kanadi. Kasnije su došli: "Ploče", "Jablanica" i "Trebišnjica", također sagrađeni u Sjedinjenim Državama. Brod "Ploče" je bio i posljednji brod "Liberty" u našoj floti.
- Koliko ih je danas još na životu u svijetu?
- Još tri. Moja kćerka Dunja obećala mi je da će za ovaj Uskrs u Baltimoreu posjetiti "Liberty" brod "John Brown" - od 2710 brodova 222 su nosila ime John, plus prezime. On je danas brod muzej. Brod muzej, ali u plovnom stanju je i "Jeremiah O' Brian" u San Franciscu, pa ako brod ima dušu, onda taj uživa jer često plovi u službi vjenčanja... A treći je u Pireju, u Grčkoj, danas je isto muzej zahvalnosti za pomorsko čudo Grčke koje su prouzročili što doniranih 700 američkih "Libertyja", što grčki brodovlasnici po svijetu.
-Zašto Hrvatska nije dobila te "Libertyje" iz donacije?
- E to je zanimljiva priča. Pomorski ataše u Washingtonu kapetan Tijan stalno je slao upite zašto Jugoslavija ne šalje službeni zahtjev za donaciju. Odgovoreno je da "drug Molotov ne bi podržao tu ideju", a u stvarnosti, UDBA osniva dvije kompanije za kupnju brodova u Liberiji i Lihtenštajnu preko off shore kompanija. Prethodno su obišli sve dužobalne gradove uvjeravajući čelne ljude da moraju imati brodarsko poduzeće. Kad su to obavili, kupili su i prodali im 16 + 9 "Libertyja" za višestruko veću cijenu... No, najveći znalac kad su u pitanju sudbine brodova je naš sugrađanin Milko Kronja i ne bih htio "ulaziti" u njegovu priču...

Daleka putovanja

- Ovdje više nema "Libertyja", ali ni brodara, pa evo, nestaju i brodogradilišta...
- Mogu samo reći da mi je žao zbog sudbine šibenske "Slobodne plovidbe", a o "Uljaniku" da ne govorim. "Uljanik" je neusporediv, on je sam europski vrh! Lani sam putovao u Koreju - koja me pozitivno šokirala organiziranošću - radi završnog pregleda broda koje je brodogradilište gradilo za našu "Tankersku". To im je ujedno bio posljednji, brodogradilište "Sang Yung" je potom zatvoreno. U centru brodogradnje Sunderland u Engleskoj, tamo odakle je stigao nacrt za "Liberty", bilo je 16 brodogradilišta prije Drugog svjetskog rata. Sad nema niti jednog. Tako je to s brodogradnjom... Uostalom, trgovačka flota je iz godine u godinu sve manja...



- Posao koji radite u Registru može vas, i sad dok razgovaramo, "poslati" u Australiju...
- Kao što se jednom prilikom i dogodilo, poziv je stigao usred neke humanitarne akcije na štandu Rotary kluba! To je zaista specifičan posao. Brod ne može, kao automobil, u određenom trenutku "pristati" u matičnu stanicu za tehnički pregled, pa mi zbog inspekcijskog pregleda putujemo brodu gdje se već zatekne. Nekad se zna dogoditi da to bude 42 sata putovanja u jednom smjeru, recimo u Argentinu, s četiri aviona, uz višesatna čekanja viza. Pa onda 350 kilometara autom, a sve za biti 12 sati na poslu, na brodu. Potom natrag u Šibenik... Prava je sreća kad se dogodi, kao sad u Koreji, da možeš biti dva tjedna, pa onda nešto i vidiš...
- Trenutno ste ipak ovdje, u matičnoj luci. Snimili smo vas u bivšem "Remontu", gdje ste i počeli...
- Da, snimljen sam na remorkeru "Argus", a sad tamo žurim na "Sardinu", iz Postira, lijepi brod rađen za tunolov.
- Koji su vam šibenski brodovi ostali u lijepom sjećanju?
- Pa, evo, "Jadrija", onaj mali brod za kupalište Jadrija. Sad je u turističkoj floti u Krilu, kao "Kapetan Jure"...
- A fotografija? Što najviše volite snimati?
-Pa... brodove! Brod je jedini čovjekov proizvod kojem se daje ime, ne od milja kao nekoj gitari, autu, avionu, nego osobno ime koje svaki brod mora nužno imati.
Unutar toga, brodovi "Liberty" opće su mjesto za ljude u brodogradnji, a često i plovidbi. Oni su zaista priča za sebe, i zaista su promijenili brodogradnju i tijek Drugog svjetskog rata. I zaista plovili i pod zastavom šibenske "Slobodne plovidbe".