U šibenskoj Dubravi, desetak minuta vožnje od grada, na 15.000 četvornih metara prostire se farma Happy horse, u vlasništvu Olivera i Suzane Živković. Prava je to oaza mira sljubljena s prirodom gdje svoje mjesto od 2012. godine nalaze i osobe s invaliditetom. Na farmi su imali nekoliko konja za jahanje kad se jednostavno pokazala potreba da idu korak dalje - terapiji pomoću konja. Osnovali su Udrugu za terapiju i aktivnosti pomoći konja, Konjički klub "Kolan", koja danas ima više od 40 članova.
Školovanje u Sloveniji
Jedina je na području Dalmacije koja djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom pruža terapiju pomoću konja. Suzana, profesorica njemačkog jezika i sociologije, u međuvremenu se tri godine školovala u Sloveniji i stekla zvanje terapeuta za izvođenje terapije pomoću konja. Druga je u Hrvatskoj s tom licencijom. Kad se pročulo da na farmi postoji takav oblik terapije, počeli su dolaziti ljudi i terapijski program je povećan.
- Trenutno imamo 22 korisnika, 20-ero djece u dobi od tri do 15 godina te dvije odrasle osobe. Jedna terapija pomoću konja - ovisno o dijagnozi, tjelesnim i fizičkim mogućnostima djeteta - traje od 15 minuta do pola sata. Kad se radi o emocionalnim teškoćama ili autizmu, onda terapija traje i do 45 minuta. Radi se individualno i idealno je dva puta tjedno. Uz jahanje, pri čemu rade svi mišići, djeca imaju i druge aktivnosti i vježbe dok su na konju, a mogu sudjelovati i u timarenju ili hranjenju konja.
Sve je to dio terapije, a za djecu je najvažnije da su u prirodi i među životinjama. Pratimo trendove u svijetu, nužna je stalna edukacija i zato podučavamo i naše volontere. Sa stajališta medicine u svijetu je ova disciplina priznata tako da liječnici izdaju uputnicu, pa zdravstveno snosi dio troškova. Kod nas je sve to u povojima, ali sam zadovoljna što nas je prepoznala lokalna zajednica - govori Suzana.
Naime, nedavno je vodstvo Udruge, kojoj je Suzana predsjednica, primio gradonačelnik Šibenika i obećao sufinanciranje programa terapije, kako bi se roditeljima smanjili troškovi. Također, nekoliko šibenskih poduzeća već je prepoznalo humanost programa i financijski pomoglo, pa su postali njegovi donatori. Inače, sve što su učinili na farmi Živkovići su uložili svoj novac. Skupo su i konje platili, od dvije do pet tisuća eura, ovisno o pasmini i starosti. Od devet konja koliko ih imaju, četiri su školovana terapijska konja - Kimi, Sunčica, Nova i poni Zora - a dva konja još obučavaju. Za sada mogu zadovoljiti potrebe korisnika, a planiraju kroz prijave programa na razne natječaje osigurati sredstva za zapošljavanje dvoje ljudi, jer je Suzana jedini profesionalac.
Dvadesetak volontera
Zlata im vrijedi dvadesetak volontera, najviše srednjoškolaca, među kojima je šestero iz Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, a odlično surađuju i sa Srednjom medicinskom i Tehničkom školom. Među volonterima je Tomislav Junaković, koji je proglašen najboljim šibenskim volonterom u 2017. godini. Maturant je šibenske Tehničke škole i volonter u "Kolanu" već pet godina. Došao je na farmu iz znatiželje, a kad je počeo raditi s konjima, svidjelo mu se.
- Pomažem kod terapija, vodim konja ili sam pomoćnik koji drži osobu na konju. Jako sam to zavolio, sretan sam što mogu pomoći djeci i to je presudilo što sam odlučio studirati predškolski odgoj ili razrednu nastavu, a onda završiti za terapeuta za izvođenje terapije pomoću konja - kaže Tomislav. Turistička vodičica ruskog, francuskog i engleskog jezika Tina Biluš šestu godinu s guštom i otvorena srca volontira na farmi. Došla je zbog ljubavi prema konjima i životinjama, a onda se dogodila nova ljubav.
- Da, ljubav prema djeci koja trebaju pomoć. I općenito, ovdje sam u prirodi, tu je pozitivna atmosfera, dobra ekipa, zdrava sredina, puno je rada, ali i druženja. Nema teških tema, žuganja, kukanja...Samo pozitiva - poručujeTina.
Tomislav Klisović:
Ivanu ovo puno pomaže
Desetogodišnji Ivano Klisović tri mjeseca dolazi na terapiju pomoću konja zbog problema s motorikom. Posljedica je to teške operacije tumora na mozgu koji mu je otkriven kad je imao dvije godine i sedam mjeseci.
- Sedam i pol godina dajemo sve od sebe s ciljem njegova povratka normalnom životu. Ivano je u drugom razredu, uči po prilagođenom programu, ima asistenta u nastavi i za sada mu ide dobro. Uz fizikalne i druge terapije koje ima od kad je izišao iz bolnice, ovdje smo jednom do dva puta tjedno po pola sata. Vidjeli smo da mu terapija pomoću konja puno pomaže, Suzana i volonteri to odlično rade, blizu nam je i - hvala Bogu da se time bave - kazao je Ivanov otac Tomislav.
