Novi izazovi u 21. stoljeću stoje pred ljevicom u Hrvatskoj, a jedan od njih je i to što se kapitalizam u hrvatskom društvu doživljava kao nepromjenjivo stanje, kao da je oduvijek postojao, a radnici kao stvar prošlosti, pojam koji je nespojiv s današnjom praksom, premda u ekonomiji većinu čine upravo radnici!
Rečeno je to, među ostalim na tribini „Ljevica u Hrvatskoj, kamo i kako dalje“ održanoj u šibenskom Muzeju pobjede na kojoj su govorili Katarina Peović Vuković aktualna zastupnica zagrebačke Gradske skupštine iz redova Radničke fronte i Mate Kapović, bivši zastupnik u zagrebačkoj Skupštini, također iz Radničke fronte, te Fabijan Bujas iz šibenskog SDP-a.
Imperativ kapitalizma nije očuvanje javnog interesa i ljudskih vrijednosti, a one koji kritiziraju takav sustav i eksploataciju koju on proizvodi proglašavaju radikalnom ljevicom, rečeno je na šibenskoj tribini.
-Riječ je o tomu da se radikalnim proglašavaju stvari koje bi većina ljudi potpisala. Je li radikalno tražiti da svi ljudi imaju gdje živjeti, da ako niste nešto naslijedili, ne morate dizati kredit i biti rob banaka na 30 godina da biste kupili stan. Je li radikalno tražiti da se možete školovati, a ne da se zadužujete kao u Americi na 150.000 dolara da bi vam dijete završilo fakultet ili da se imate pravo izliječiti ako ste bolesni, a ne kao u Americi i nekim drugim zemljama da ste u tom slučaju praktički osuđeni na smrt. Kod nas takva situacija sa zdravstvom još nije, ali se prema tomu kreće. Ako se to proglašava radikalnim, onda smo svi mi radikali. Većina ljudi bi to potpisala kao normalno neovisno o tomu smatraju li se ljevičarima ili desničarima – kazao je Kapović i dodao kako unatoč tomu ovakve ideje teško probijaju u javni politički prostor i vrlo brzo bivaju etiketirane kao „jugonostalgičarske“ i „komunjarske“. Jedan od razloga takvom ponašanju je i nacionalizam koji je u hrvatskom društvu, smatra Kapović, postao „nova sekularna religija“!
-Nema ništa loše u tomu da volimo svoj grad, svoju domovinu, ali to ne treba fetišizirati i stvarati mitologiju od toga. Međutim, nacionalizam se kod nas svodi na vikanje „Hrvatska, Hrtvatska“. Koristi se da bi se zatrle progresivne ideje i one da može biti drugačije te potiče emocionalno, a ne racionalno reagiranje. Zato imamo s jedne strane ljude koji žive u dvorcima i lete helikopterima, a s druge strane one koji kopaju po kontejnerima, koji su nezaposleni godinama i koji su blokirani. Ali kada treba glasovati i mijenjati stvari, prevladava tradicionalizam, konzervativizam i ljudi se rukovode onim „ja glasam za ovoga jer mi je ćaća bija tu“ – zaključio je Kapović.
Deficit demokracije karakterizira vodeće hrvatske stranke SDP i HDZ, smatraju u Radničkoj fronti, a svoju političku poziciju i ulazak u zagrebačku Gradsku skupštinu samtraju korisnim u svoj borbi za radnike, ovršene, blokirane, nezaposlene i ostale potlačene jer im taj angažman donosi novac i medijsku vidljivost za njihove ideje. Njihovi zastupnici u Skupštini mijenjaju se svakih šest mjeseci kako se ne bi "familijizirali" i time otupjeli svoju oštricu u borbi za radnička prava. Zastupničke naknade uplaćuju na račun stranke kako bi dalje mogli pomagali radnicima poput onih u Diokiju ili pulskom Uljaniku.