S nogometom i turizmom stvar je po prilici ista. I od jednog i od drugog mi imamo redovno velika očekivanja. Jer, to su jedne od rijetkih stvari u kojima smo dobri. A mi mislimo i najbolji na svitu. Ne znaš šta je veći neuspjeh - bit treći na svitu ili rast noćenja po stopi od 10 ili 15 posto! I zato su kod nas dvi najgore funkcije bit ministar od turizma i selektor, odnosno izbornik od nogometne reprezentacije. Vridi pravilo - "Ako ispadne dobro, to je zato šta smo mi dobri. A ako ne ispadne, ti si zasra!".
Eto, Ćiri ni dan danas niko ne priznaje da išta zna. Ima je sriće. "Bija treći na svitu! Pa koji je to uspjeh? S onon je reprezentacijon i moja baba mogla bit treća. Mi bi bili prvaci da on nije zajeba. Boban je protiv Francuza tražija zamjenu, a on Prosinečkog drži na klupi... Protiv Nizozemaca je bija najbolji na terenu!"
Velika potražnja
I zato nije lako ni Dinu Karađoli, šibenskom direktoru od turizma, odnosno Turističke zajednice. Šta se očekuje ovo lito od turizma u Šibeniku? Glupo pitanje – obaranje novog rekorda, zlato! Isto što i od Červara na Europskom i od Dalića na Svjetskom prvenstvu.
- Postali smo turistički milijunaši! Lani smo imali 1,7 milijuna noćenja! Imamo puno novih kapaciteta, privatni iznajmljivači rastu po nekoj stopi od 15 posto, potražnja je velika i za poslovnim prostorima i za apartmanima u užem centru grada, ljudi dolaze iz cile Hrvatske i traže prostore za adaptaciju. Gradskih prostora više praktički i nema a da nisu u funkciji - veli nam Dino s kojim ovih predsezonskih dana činimo đir po Šibeniku.
- Ima tu još i jedno 200 tisuća nautičkih noćenja - dodaje.
- To su ovi šta spavaju na jahtama. Ti su najisplativiji. Od njihovog noćenja nema koristi, ali ima kad su budni. Pokupuju pola dućana! - pitam sad ja. A direktor se smije:
- A bit će da je tako. Nisu noćenja najbitnija. Eto, "Solaris" sada ima manje noćenja, a zaradi više nego prije. Uložio je u nove kapacitete, veće cijene, ima bogatije goste, pa mu se više isplati 700 tisuća nego prije 800 tisuća noćenja. Koliko troše gosti u Šibeniku? Nemamo te podatke. Eto, recimo, najviše troše Japanci...
- Ko bi reć. A najmanji su. Mislim u prosjeku... - upadam opet ja.
A kad navale Kinezi...
- Nažalost, oni još ne spavaju kod nas. Dobivanjem boljih objekata, počet će i oni spavat kod nas, zasad su u Splitu i Trogiru, ode kod nas nalete na izlet. Al zato mi imamo Južnih Korejaca koji spavaju u "Panorami" i na "Vratima Krke". Južna Koreja nam je jedno od najbrže rastućih tržišta, i Šibenika i Hrvatske općenito! I Korejci i Japanci posjećuju UNESCO-ovu baštinu, nacionalne parkove, prirodnu i povijesnu baštinu. Tu nema klasičnog kupanja kao kod ostalih turista. Izbjegavaju sunce, vidili ste da nose duge rukave. Oni spajaju više zemalja u jednom vijađu, u kruzing ture spoje Austriju, Hrvatsku, Sloveniju, čak i BiH, jer im je interesantno Sarajevo i Mostar, zbog stare jezgre... To su ture od sedam do 15 dana. Kupuju se vrhunski suveniri. Ja se sićam kada sam još radio u "Solarisu", pa kad je prva grupa Japanac došla, ispraznila je suvenirnicu s najskupljim suvenirima. U to su se vrime taman pojavile one travarace s katedralom u boci. Prodavali smo ih dvi-tri godišnje jer su bile 250-300 kuna. Sve su oni to počistili ujedanput! U Parizu kupuju Luois Vuitton borše... - pjeva nam Dino odu o dalekoistočnim gostima.
Švabe dakle više nisu glavni "liebling", a ni Talijani. Onemoćali su ekonomski. A tek kad nahrupi milijardu i pol Kineza...
Žana se ljuti
Drago je Dinu kad vidi puste pitare s cvićem u Zagrebačkoj ulici:
- Nemojmo pretjerivat, može i ruzmarin, mirta, lovor. Može i kostriš u njima rast, glavno da se zeleni! Da je lipše vidit - veli nam.
- Ovo mi zovemo šibenski Montmartre art street, tu imamo par umjetnika, galerija, imamo Vino&Ino. Evo, tu je i vlasnica Žana Karabatić... - vodi nas Dino u prvu otvorenu tovernu. Pardon, wine bar, da se Žana ne uvridi.
Drži samo domaće proizvode, a vina samo iz Šibensko-kninske županije. I izvrsne dalmatinske kraft pive iz Splita, Dubrovnika, Zadra, Šibenika koje su brzo našle nepca u Krešimirovom gradu. I radi cilu godinu, kao i većina na Maloj loži. za razliku od ostatka staroga grada.
- Oni kažu da in se ne isplati? - pitam, a Žana se ljuti:
- Kako im se može ne isplatit? Plaćat najam i sve ostalo, a ne radit?
- Pojma nemam, zato i pitam - povlačim se ja.
- Jedino ako su vlastitom prostoru, pa ne plaćaju najam - sliježe i ona ramenima. I daje nam "letak" za enološko-etnološke večeri utorkom. Jadran Kale, kustos Muzeja grada Šibenika, držat će predavanje o krajobraznoj baštini ovdašnjeg vinogradarstva, a vinarija Prgin predstavit će Opol od primoštenskog babića, svoj prvijenac u priči s Bucavca koja tek dolazi. - Ići će sajam cvića i ove godine tu na Maloj loži u petom misecu, Dino i TZ nas podrže u svemu. Kako se ono zvala akcija... - pita Žana, a Dino veselo uzvraća:
- Cvate cveće u naše preduzeće! Stani, nemoj to pisat, nije tako, to je bija film...
Kasno! Ušlo je u zapisnik!
Gorana 'zavilo u crno'
U pripremi (pred)sezone gradu Šibenik pomaže i prijateljska i razvrstana Republika Bono, čije je sjedište u istomenom kafiću. Vlasnik Damir Žaja istovremeno je i ministar turizma Republike Bono, koji najavljuje na Trgu četiri kafića - štekatu koji dijeli s kolegama iz "Gira" i "Hendrickssa", te "Kastela" - puno jaču i bolju koncertnu sezonu žive glazbe petkom. Na radost malobrojnih stanara koji će u sitne sate opet zvati policiju...
- Nikad s našom svirkom nije bilo problema. Dapače, stanari su uživali zajedno s nama. Napiši da će biti boljih, skupljih i kvalitetnijih bendova. Da nam dođu pravi gosti, a ne samo ovi stalni, koji su postali dio inventara - diktira mi Žaja. Koji kao doprinos turizmu susjednog i prijateljskog Šibenika vidi i otvaranje slastičarnice u kafiću "Kastelo":
- Drago nam je zbog toga, jer je to baš jedan sadržaj koji je nedostajao ovome mjestu, jer ga mi ostali ne držimo.
- Jedino slatko koje se ode proda je cukar za u kavu. A od voća limun šta iđe u pelinkovac - komentirao je jedan od gostiju. Žaja i kolega mu Dino Karađole koordiniraju i akciju pomoći kolegi, ugostitelju Goranu Mandiću kojemu je zapalilo štekat, a sa štekatom ruvinjalo i cili lokal. Žaja djeluje preko "fejsa", a Dino preko gradske uprave...
- Goran je dobar momak i dobar ugostitelj. Taman se malo rikupera i sad ovo. Idemo vidit kakva je situcija - Dino zove komunalne redare, da vidi može li se makar fasada crna od čađe riješit. Tribat će pitat i konzervatore. Sezona je pred vratima, to grozno izgleda, ne možemo s tim dočekat turiste. Iz kafića izlazi Mandić, crn je poput dimnjačara. Nije mu do priče. Razumimo ga.
Niču novi hoteli
Prolazimo pokraj peškarije, tu je također dizalica. Tu se gradi stambeno-poslovna zgrada i hotel "Baština".
- Pozdravljam investiciju, ali iskreno - meni se ta zgrada ne sviđa. Meni osobno, za moj ukus, to je šaka u oko. Ali opet velim, ljudi imaju sve potrebne dozvole i papire, suglasnost konzervatora... - veli Dino, a mi već u Docu nailazimo na novu zgradu, koju Darko Bujas Ronteć gradi od temelja u "rupi od bombe", na mistu kuće koju su na Svetu Lucu 1943. godine s lica zemlje izbrisali saveznički bombarderi. Sada će se u njoj, 75 godina poslin, odmarati i u apartmanima guštati između ostalog možda baš i Englezi i Amerikanci.
A "rupa od bombe" koju su arhitektonski osmislili angloamarički bombarderi zapravo je i cijeli trg koji Šibenčani zovu "Medulić".
- Tu sad niče, pored već otvorenog heritage hotela, i moderno opremljen prezentacijski centar šibenske katedrale u palači Galbiani, koji će pokazati posjetiteljima cijeli proces gradnje katedrale, i novi hotel Splićanina Juroslava Buljubašića Sema, zvani "King Krešimir", koji će biti spreman već za ovu sezonu. Na rivi niče novi hotel Zorana Popovića i Ante Mioča, koji će moći prihvatiti dva autobusa gostiju, sto-sto pedeset turista.
- To su prekrasne priče iz stare gradske jezgre. Radite ljudi i gradite, samo se konzultirajte s konzervatorskom strukom. Ne zbog mene, nego zbog sebe. Jer, ako upropastimo i nagrdimo staru gradsku jezgru, protiv sebe radimo. Zbog nje nam ljudi dolaze. Evo, ova glicinija, kažu da je tu od prije Drugog svjetskog rata, dok je tu još bila stambena zgrada. Kad u proliće procvita plavim cvitovima, Japanci je satima promatraju i fotografiraju. Oni prirodu obožavaju. Ma, ja uvik govorin da Šibenik što se turizma tiče nije ni na 30-40 posto svoga potencijala... - na kraju će Dino Karađole.
Žaja i Džaja
Damir Žaja u jednoj je osobi i ministar i predsjednik Nogometnog saveza Republike Bono u osnivanju. I konačno je našao golgetera za nogometnu reprezentaciju. A kad je u pitanju Žaja, izbor je bio logičan - Dragan Džajić Džaja.
- Dokumenti o državljanstvu i ugovor na neodređeno potpisani su u tajnosti, u međunarodnim vodama. Legendarni 67-godišnji Dragan Džajić tom je prilikom poručio:
- S treninzima počinjem čim zamijenim drugi kuk.
Napadač je dakle tu, za kvalifikacijski ciklus za SP u Rusiji nedostaje samo deset igrača, izbornik, stručni stožer, potpora naroda, medijska afera i huliganska skupina - navode zidne novina Republike Bono.