Trebaju li učenici u šibenskoj Osnovnoj školi Jurja Dalmatinca nositi uniformu i u novoj školskoj godini? Pitali su se to neki roditelji čija djeca pohađaju tu školu, zbunjeni informacijama koje su dobili na prvim roditeljskim sastancima o tome kako uniforma – a riječ je zapravo o ljubičastim polo majicama s bijelim ovratnikom i obrubom na rukavima – više nije obvezna!
Drugim riječima, majice se mogu, ali ne moraju nositi, ovisno o željama djece i njihovih roditelja. Dodatnu zbrku, pa i ljutnju, izazvala je i činjenica da su roditelji nove majice, uglavnom većeg konfekcijskog broja, naručili, jer sve isključivo oni plaćaju, na kraju prošle školske godine, pa sada narudžbu ne mogu otkazati. Jedna majica stoji 50 kuna, a za cijelu školsku godinu svaki učenik kupuje dvije, pa je sada ispalo da su svoje obiteljske proračune roditelji morali nepotrebno opteretiti s dodatnih 100 ili više kuna, ako imaju više djece, što mnogima nije zanemariv iznos.
– Ako se te majice sada ne moraju nositi, zašto smo ih morali kupovati i bacati novac? Naručili smo ih prije tri mjeseca, još nisu stigle, ali ne možemo ih otkazati. To nije u redu. Meni osobno odgovara da mi dijete ide u školu u tim majicama. Mislim da je to i praktično, ali ako ih djeca u razredu više ne budu nosila, neće htjeti ni moje dijete. Takvo ponašanje škole je neodgovorno – požalila nam se jedna majka koja je zamolila da joj ime ne osvane u novinama.
Ravnatelj OŠ Jurja Dalmatinca Natko Duvnjak nemalo se našao u čudu kad je saznao za nezadovoljstvo roditelja te tvrdi da je posrijedi puki nesporazum. "Uniforma" je u tu školu, među prvima u Hrvatskoj, uvedena prije tri godine i nikada nije bila obvezna, pa sada ne može biti ni ukinuta, kaže ravnatelj.
– Te ljubičaste majice jesu, recimo to tako, službena odjeća naše škole, odnosno odjevni kodeks naše škole. Nije to uniforma u pravom značenju te riječi, to je samo jedna majica, pamučna, solidne kvalitete, naš hrvatski proizvod s kojim smo htjeli donekle ublažiti socijalne razlike među djecom, ali još više potaknuti osjećaj zajedništva i pripadnosti školi. Majica je ista za sve, dječake i djevojčice, niže i više razrede, ljubičasta s grbom škole – objašnjava Duvnjak.
U školu je uvedena uz suglasnost roditelja i Vijeća roditelja i do sada ju je nosilo više od 90 posto učenika.
– Obljubljena nije bila jedino među sedmašima i osmašima, ali nitko ih na to nije prisiljavao – kaže Duvnjak, objašnjavajući to uobičajenom i normalnom pubertetskom potragom za identitetom i identifikacijom.
– Učitelji i razrednici su prijašnjih godina, pa tako i ove, bili dužni roditeljima reći kako nošenje majica nije obveza. To je, na neki način, preporuka škole, ali nikoga se ne može prisiliti na to. Uvijek je bilo roditelja koji tu ideju nisu podržali. Uostalom, to nismo upisali ni u kućni red škole. Nismo željeli vršiti nikakav pritisak na djecu i roditelje, jer to uvijek stvara otpor – naglašava Duvnjak.
Dodaje kako bi nove majice, naručene u lipnju, u školu trebale stići ovih dana te ih djeca mogu nastaviti nositi i u ovoj školskoj godini. Bez obveze, ponavlja Duvnjak, uvjeren kako će se i ove godine hodnici i učionice škole u Crnici – "ljubičastiti".