Sudbina 43 obitelji bivših radnika šibenskog TLM-a, uglavnom starijih ljudi, umirovljenika, među kojima i istinske sirotinje, uzdrmala je cijelu Hrvatsku.
Nakon dvadesetak godina korištenja tvorničkih stanova u kojima su imali status neke vrste čuvara, nakon što su ih 90-ih napustili uglavnom radnici srpske nacionalnosti, zbog stečaja tvrtke i činjenice da su njihovi stanovi dio stečajne mase, dovedeni su u situaciju da bi se uskoro mogli naći na ulici.
Imaju dvije mogućnosti: do 19. rujna dati ponudu za otkup stanova čija je procijenjena vrijednost doista simbolična - od 300 do 500 eura za kvadrat, ovisno o lokaciji i drugim karakteristikama stana, ili iznijeti svoje stvari na ulicu i zajedno s obitelji u dom za beskućnike. Samo što ni tamo nema kapaciteta da ih sve primi...
Jer, mnogi od njih ne samo da nemaju ušteđevinu s kojom bi stan otkupili, nego nemaju ni mogućnosti za kredit jer su u godinama (60-im i 70-im) u koje bankari ne vjeruju, pa se u rizik kreditiranja klijenata u zreloj dobi a bez imovine, ne upuštaju.
Ante Burazer je od 1990. u TLM-ovu stanu u Težačkoj ulici u Šibeniku, i poslije 27 godina prijeti mu opasnost da završi na ulici. Ogorčen je i za sve krivi direktore i uprave TLM-a koji su im svih proteklih godina obećavali da će sve biti riješeno, da se ništa ne brinu, i da će imati priliku otkupiti stanove kao i drugi. Ali se za to nikad nisu pobrinuli. A sada je prekasno. TLM d.d. je u stečaju, stečajni zakon se mora provoditi i sve je, kako veli stečajni upravitelj Milan Ljubičić, u rukama Trgovačkog suda Zadar (Stalna služba Šibenik). Vjerovnici se žele naplatiti prodajom ovih stanova, a redom se radi o državnim firmama, HEP-u, Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama, pa svi nekako računaju na benevolentnost i potporu države.
Živjeli su u uvjerenju da su stambeno zbrinuti, sve do ožujka ove godine kada su u trećem stečajnom krugu shvatili da su i njihovi stanovi dio stečajne mase i da su na javnoj dražbi. Što će biti ako netko, s novcem u džepu ili na računu, dade ponudu ne za jedan, nego za više stanova, a koja se ne može odbiti? Hoće li u tom slučaju bivši radnici TLM-a na ulicu, a spretni kupac s dubokim džepom ničim izazvan višestruko multiplicirati svoju imovinu na radničkoj grbači?
Jer, treba imati na umu da se ovi stanovi prodaju po doista iznimno niskim cijenama, za trećinu svoje tržišne vrijednosti, pa tko ima novaca za 15-ak tisuća eura može kupiti lijepi stan na najatraktivnijoj šibenskoj lokaciji - na obali, u strogom centru grada, u kontaktnoj zoni sa starom gradskom jezgrom!
Iako se svih 42 obitelji (jedna je svoj problem riješila u ožujku ove godine otkupom u drugom krugu prodaje) drže na okupu i nastupaju solidarno, nisu svi u istoj poziciji.
Neki imaju novca i mogu otkupiti stan, nekima, kako se govori, to i nije jedina nekretnina pa su je stavili u turistički promet, a neki nemaju ništa osim toga nesigurnog krova nad glavom. Kao što je slučaj s Antom Burazerom, veteranom Domovinskog rata, koji se danas pita za što se borio i kakva je to država koja ga poslije 27 godina tjera na ulicu iz stana u koji je godinama ulagao, a zadnjih osam godina i najamninu TLM-u plaćao.
Ante je pisao premijeru Andreju Plenkoviću, kao branitelj obratio se i svom resornom ministru Tomi Medvedu, i dobio je od njih bezrezervnu podršku za otkup stana, ali kako ako mu banka odbija odobriti kredit?!
- Žena mi je jutros bila u Jadranskoj banci, išla se raspitati možemo li dobiti kredit za otkup stana. Ali, rekli su joj da za to nema šanse, jer je sada dobna granica sa 76 pomaknuta na 65 godina starosti. A ja sam u šezdesettrećoj i mogao bi kredit otplaćivati samo dvi godine. Šta da ja radim? Kome da se obratim? Državi, Gradu Šibeniku? - kaže Ante koji se u stan u Težačkoj ulici uselio u studenome 1990. Stan je bio prazan, naglašava, jer je bivši stanar dobio novi stan na Baldekinu, kod Bolnice.
Godinama nisu plaćali nikakvu naknadu za stan, a od 2009. imaju s TLM-om ugovor o najmu koji iznosi oko 300 kuna mjesečno. Bivši direktor TLM-a d.d. Nikola Rak kaže da su 2009. sklopili s radnicima ugovor o korištenju (čuvanju) stanova na deset godina. Nada se da ih to štiti od deložacije još dvije godine. No, stečajni zakon je iznad ugovora...
- Mi nismo imali rješenje za stan, samo ugovor o čuvanju. Godinama sam odlazio u upravu i pitao kad ćemo regulirati status u tim stanovima, kad ćemo ih moći otkupiti kao što su drugi mogli, i uvijek su mi govorili da se ne brinem, čak su obećali da će nam najamnina biti uračunata u cijenu stana kod otkupa. No samo su našu agoniju produžavali lažnom nadom, i još smo im išli na živce što o tome pitamo, ponašali se kao da im je to ćaćino. A di ćemo mi sad? Na ulicu.
Tiraju nas da pravimo nered, da uništimo svoje obitelji. Prave od nas socijalne slučajeve. Došli smo u kraj, ne vidimo izlaza. Ja neman šta izgubit, i ako mene dođu istirat iz kuće, mogu odma reć da neću izać. Dicu sam odškolova, sve sam napravija i više me nije ni briga za životon - potpuno će rezignirano Ante Burazer čija obitelj živi od njegove i ženine mirovine, ukupno 4500 kuna, a već otplaćuju jedan kredit koji istječe u 11. mjesecu iduće godine.
- Ako Grad bude jamac svima za kredit, iman neke šanse, bez toga, ne vidin izlaza - zaključno će Ante, koji ne može pomoć očekivati ni od djece, jer, kćer mu već otplaćuje kredit za stan u Zagrebu, rješava svoje stambeno pitanje.
Sindikalni povjerenik u TLM-u Zdravko Burazer podsjeća da su radnici stanove koristili 'na divlje', ali smatra da je pravi grijeh što davnih dana nisu dobili mogućnost otkupa.
- Svi moraju biti svjesni da nešto moraju platiti za te stanove. Razumijem te ljude, nisu oni krivi što su u ovoj situaciji, ali nema besplatnih stanova. A bilo bi to nepravedno i prema svima onima koji su imali stanarsko pravi i plaćali stanarinu, ili TLM-ovim podstanarima koji nikad nisu dobili ni takvu priliku i cijeli život plaćaju podstanarstvo. Tko će njima pomoći? Ovaj je slučaj kod takvih radnika izazvao gnjev. I njih treba shvatiti - veli Burazer i napominje kako se s ovim problemom nitko nije htio pozabaviti, ni bivše uprave TLM-a, ni Konzorcij, a stanovi su kod podjele imovine Tvornice pripali TLM-u koji je završio u stečaju.
U dva protekla stečajna kruga nitko se nije javio s ponudom. U trećem je cijena s početnih, prosječno tisuću eura po kvadratu, pala na trećinu. Neki računaju na četvrti krug, kada bi cijena stana pala na četvrtinu njegove vrijednosti. Ali, od toga ništa ako se s ponudom jave mešetari nekretninama...
- Smatram da je najbolje rješenje da Grad bude jamac za njihove kredite, i dogovori s Jadranskom ili Poštanskom bankom da im se odobri zajam uz minimalnu kamatu, na rok otplate od deset godina, a da Grad te stanove dade kao hipoteku za kredit - predlaže Zdravko Burazer.
Ovu opciju kao čovjek pozdravlja i stečajni upravitelj TLM-a d.d. Milan Ljubičić i drži je velikim napretkom jer Grad je, kaže, i najpozvaniji iskazati socijalnu osjetljivost u ovakvoj situaciji.
- U trećem krugu prodaje to nije nemoguće. Najviše ovisi o vjerovnicima i koliko su se oni spremni odreći od svojih potraživanja koja ukupno iznose117 milijuna kuna. Da se svaki od 43 stana proda za milijun kuna, to je tek 43 milijuna. Sad je pitanje koliko vjerovnici, prije svega HEP koji potražuje čak 86 posto od ukupnog iznosa, imaju sluha, a naravno da očekuju da se od prodaje imovine namire bar djelomično. No, taj modalitet po kojem bi Grad bio jamac za kredite radnika svakako valja pozdraviti - ocjenjuje stečajni upravitelj Milan Ljubičić.
Burić: Pomoći ćemo
Šibenski gradonačelnik Željko Burić ne zna za najnoviji prijedlog, ali spreman je pomoći tim ljudima. Sve što je u skladu sa zakonom grad će prihvatiti, ali neće povlačiti nikakve populističke poteze kako bi na muci tih ljudi zaradili političke bodove - rekao nam je Burić.