Španija ili Španjolska? Nije to pitanje za jezične čistunce, niti za milijun dolara, nego i za - malo više. Odnosno, za 130 milijuna kuna, koliko je (bio) vrijedan međunarodni natječaj za MBO postrojenje - što je kratica za mehaničko-biološku obradu otpada - šibenskog Bikarca, centra za gospodarenje otpadom Šibensko-kninske županije.
I taj je natječaj pao, između ostalog, upravo na "Španiji". Bio je to, naime, za državnu komisiju za kontrolu postupka javne nabave jedan od krunskih dokaza kako ponuda izabrana na natječaju nije u cijelosti dostavljena na hrvatskom jeziku, što je "suprotno dokumentaciji za nadmetanje te sadrži poglavlja Description of operating principles of biofilter and scrubber, naslov Motive cilinder te riječi Španija i Polsjka".
I dok je za "Polsjku" ocijenjeno da je riječ o omašci u pisanju te se ne može smatrati stranom riječju, čime je DKOM ocijenio prigovor neosnovanim, za "Španiju", koja je navedena kao zemlja podrijetla opreme, i za ostale tehničke izraze - koji nisu prevedni s engleskog - tipa "motive cylinder" - ili španjolskog jezika - tipa "metales" ili"'trasnpontador" – komisija je zaključila da je riječ o nepopravljivim pogreškama. Odnosno, onima koje se ne mogu pojasniti, onima zbog kojih se odluka o odabiru ponuđača poništava, što onda rezultira time da Bikarcu, koji je natječaj i raspisao, i ne preostaje ništa drugo nego idućih dana raspisati novi natječaj. I to dvije godine nakon ovog prvog koji je raspisan 21. srpnja 2015. godine, dok istodobno 130 milijuna kuna - od čega je 72 posto EU novca - čeka na računu da bude potrošeno. A Šibenik i županija čekaju postrojenje za preradu otpada koje se već trebalo početi graditi, nakon osam natječaja kojim je za Bikarac već uspješno provedeno i potrošeno 40 milijuna kuna iz EU fondova. Ovo je trebao biti deveti natječaj, najveći do sada, i kruna cijelog posla, ali zapinje...
- I poništenje je procedura, ne može se ni to tek tako napraviti, jer bi se netko i na to mogao žaliti. Nekad se u javnoj nabavi napravi gordijski čvor iz kojeg je kasnije teško izaći. U ovom slučaju MBO postrojenja mi smo dobili odobrenu dokumentaciju od strane Fonda za zaštitu okoliša. U prvom stupnju smo selektirali tehničke sposobnosti ponuditelja koji idu u drugi krug, u koji su prošle tri ponude. Jedna je bila zajednička ponuda slovenske tvrtke "Riko" u zajednici sa "Zagreb Montažom", potom poljska tvrtka "Control Process" i španjolska "Comsa". Izabrali smo španjolsku tvrtku koja je imala ekonomski najpovoljniju ponudu, 117 milijuna kuna, iako je ova poljska bila 113 milijuna kuna. No, imala je jamstveni rok od tri godine, Španjolci su davali pet, pa su ih na kraju bodovno prešli, a još se gledala i potrošnja električne energije, što je isto tako jedna velika stavka na ovako velikom postrojenju, koliko će trošiti na godišnjoj razini - kazao nam je Slobodan Tolić, predsjednik natječajne komisije šibenskog Bikarca, inače pročelnik za financije grada Šibenika.
Robert Podrug, direktor Bikarca, koji je unatoč svom županijskom nazivu u stopostotnom vlasništvu grada Šibenika, kazao nam je kako je ponuda ljubljanskog "Rika" i "Zagreb Montaže" eliminirana jer je iznosila 155 milijuna kuna, što je značajno više, za 25 milijuna kuna od procijenjene vrijednosti natječaja od 130 milijuna kuna, a kad se pogleda konkurencija, više i za čitavih 40-ak milijuna kuna.
- Ne odlučujemo mi u Bikarcu koliko ćemo novca potrošiti, mi imamo grant ugovor potpisan s resornim ministarstvom i s EU-om na 130 milijuna kuna, budžet je unaprijed zadan. S druge strane, po našem zakonu, može se prihvatiti i takva, najskuplja ponuda, koja je iznad budžeta, ali se onda mora osigurati novac za tu razliku. A to je meni samo teoretski, a ne i praktično moguće - kazao nam je direktor Bikarca, ističući kako je poljska ponuda proglašena nevažećom jer je drastično kršila hrvatski Zakon o javnoj nabavi koji kaže da onaj dio ponude koji se ocjenjuje ne smije biti proglašen poslovnom tajnom, a oni su ga takvim proglasili. I DKOM nam je u tome dao za pravo, kazao je Podrug, upućujući na rješenje državne komisije koje se može naći i na internetu, na više od 30 stranica.
No, što je 30 stranica prema ponudama koje imaju 400, 500, pa čak i tisuću stranica, a na toliki broj njih jako je teško da nitko ne napravi nijednu, pa čak i najmanju greškicu. A onda ispadne da je zakon na ovako velikim nabavama neprovediv jer se gleda svaka riječ, kazati će Tolić. No, budući da je riječ o 130 milijuna kuna, to nije ni čudno. Tada se svatko žali na svakoga, a državna komisija gleda čak i jesu li stranice od jedan do tisuću u ponudi poredane redom kako treba. Ponuđači, vele nam bolji poznavatelji prilika, nerijetko znaju koristiti državnu komisiju da bi namjerno poništili postupak.
"Što je jednoj velikoj tvrtki potrošiti sto tisuća kuna koliko košta prigovor kada zna da rješavanje te žalbe traje 70 dana na DKOM-u. I onda ona na taj način 'kupi' sebi 70 dana vremena da se reorganizira, nađe stručnjake, podizvođače, sve što je potrebno da se dobije posao čija vrijednost debelo premašuje vrijednost tih deset - petnaest tisuća eura žalbe" - kazao nam je jedan od njih. Koja im se često, kao u šibenskoj slučaju, čak zna i vratiti nazad. Jer Bikarac po rješenju DKOM mora isplatiti slovensko - hrvatskim i poljskim ponuđačima sto tisuća kuna troškova žalbenog postupka. A što se propusta tiče, nešto će se uvijek naći. Pa makar bila to i "srpska" Španija umjesto "hrvatske" Španjolske.
Uostalom, sam Tolić će kazati da nitko u Hrvatskoj nije uspio provesti ovako veliku nabavu po Zakonu o javnoj nabavi. - Dosad su išla samo postrojenja u ŽCGO Kaštijun u Istarskoj i ŽCGO Marišćina u Primorsko - goranskoj županiji, ali oni nisu išli po našem Zakonu o javnoj nabavi, nego po europskim pravilima. Zato je valjda i ovaj naš Zakon o javnoj nabavi i doživio određene izmjene, od 1. siječnja ove godine, naveo je Tolić.
Bikarac je išao po starom zakonu, iako je odluka o odabiru izvođača donesena u prvom mjesecu ove godine, a odluka o poništenju odabira u ožujku, dok poništenje natječaja, kako vidimo, još traje. I to je procedura, a ona ne da traje, nego je u nas izgleda - vječna. Kakva mijena, samo procedura stalna jest...
Željko Burić:
Mogli smo već imati cijeli sustav
- Kad jedna procedura da bi se povukao EU novac stoji - a praktički smo ga dobili - i još kada pričamo o zbrinjavanju otpada u turističkim područjima, i kad Šibeniku pada nakon dvije godine napornog rada cijela procedura zbog slova 'y' umjesto kojeg je trebalo biti 'i' ili dva 'i', a nije nego jedno, pa vraćamo cijelu priču na početak, onda tu nešto nije u redu. Pogotovo kad čujete da to nije usamljen slučaj, nego da u cijeloj Hrvatskoj stoje stotine milijuna kuna investicija. Ja nisam stručnjak za javnu nabavu, ali znam da je Šibenik mogao biti primjer kako će se riješiti sustavno prikupljanje i zbrinjavanje otpada. Riješene su i pretovarne stanice, od devet projekata nabave osam je riješeno, iskorišteno je 40-ak milijuna kuna, dobavljena je oprema, kamioni i sada se vraćamo na početak. A rok izgradnje je samo godinu dana! Dakle, mi smo mogli imati cijeli sustav već izgrađen, u pogonu i pomoći susjedima dok oni ne riješe svoje probleme. Naravno da je to šteta i da to zahtijeva ozbiljno promišljanje što učiniti. Često puta se čuje da je problem u neznanju i nesposobnosti lokalne samouprave da se povuku EU novci iz raznoraznih fondova, a vidimo da to baš i nije takva priča.
Trošak prijevoda
Sto kuna po stranici, a tisuću stranica – sto tisuća kuna!
- Zašto smo stavili da dokumentacija mora biti na hrvatskom jeziku? Zato što ako nešto završi na državnoj komisiji, onda je naručitelj – a to je Bikarac - odgovoran da to sve prevede, od strane ovlaštenog sudskog tumača. I sad zamislite da smo stavili da može biti na engleskom, pa dođe žalba, pa trošak prevođenja tisuću tranica samo jedne ponude, puta sto kuna po stranici i eto vam sto tisuća kuna. To bi za sve ponude možda ispalo i do milijun kuna da mi prevedemo umjesto njih i zato u natječajnoj dokumentaciji stoji da ponude moraju biti na standardnom hrvatskom jeziku. Možda će se u novom natječaju dopustiti internacionalizmi ili jednostavno napisati da će sve što ne bude na hrvatskom jeziku o trošku ponuditelja biti prevedeno na hrvatski jezik. Međutim, to je omogućeno tek po novom zakonu, prije nismo mogli - objasnio je Tolić.
Nepopravljive pogreške
I dok je za 'Polsjku' ocijenjeno da je riječ o omašci u pisanju te se ne može smatrati stranom riječju, za 'Španiju' i tehničke izraze - koji nisu prevedni s engleskog i španjolskog - tipa 'motive cylinder', 'metales', 'trasnpontador' - komisija je zaključila da je riječ o nepopravljivim pogreškama