Malobrojni su Šibenčani, posebno oni kojima je potrebna pomoć, kojima je nepoznato ime Miljenka Jukića, čovjeka koji se nesebično daje za dobrobit drugih.
Iako mu je to profesionalno radno mjesto, zamjenik voditelja šibenskog Caritasa ne ponaša se "s visine", uvijek ima vremena i – ako ništa drugo – toplu riječ za svakoga tko mu se obrati za pomoć. U svom poslu je profesionalac, bez daljnjega, ali nekada čovjek mora "izaći izvan okvira", jer teško je baš svaku situaciju i svačiji život uklopiti u zadana pravila. A sve se može kad čovjek želi pomoći potrebitom.
Osim u prostorijama šibenskog Caritasa i Pučkoj kuhinji, Jukić je zadnjih godina angažiran i u kući za beskućnike koju je Šibenik dobio krajem 2014. godine, zahvaljujući suradnji Caritasa Šibenske biskupije i Grada Šibenika.
Žene beskućnice
Otvorena su vrata prenoćišta u Ulici braće Polića, u prizemlje kuće "uselili" su se prvi šibenski beskućnici, a Miljenko je odmah razmišljao o uređenju potkrovlja kao odvojene cjeline u kojoj bi svoj kutak našle žene beskućnice. Trebalo je puno uložiti i raditi jer je potkrovlje bilo u jako lošem stanju. Danas je prostor poželjan za stanovanje. Kapaciteta je osam kreveta, uređene su sobe, sanitarni čvorovi i kupatilo, te kuhinja s dnevnim boravkom. No, sad je upitno hoće li biti prenoćište za žene.
- Mišljenje kolega iz Hrvatske mreže za beskućnike je da bi muškarci i žene ipak trebali biti smješteni u odvojenim objektima. To su iskustva drugih i vidjet ćemo kako ćemo postupiti. U Šibeniku trenutno imamo četiri žene, korisnice Caritasa, koje nemaju vlastiti dom. Ali moram reći da su žene snalažljivije od muškaraca i nećete ih vidjeti da spavaju po klupama u parku ili na kolodvoru. One pronađu neku podstanarsku sobicu, nešto rade i snalaze se - kaže Jukić.
Kad bi muškarci i žene bili u istoj kući, potrebno je zaposliti veći broj djelatnika, a sredstva su ograničena i Caritas objektivno može zaposliti jednu osobu koja će biti voditelj prenoćišta. Jukiću, koji je sve ovo vrijeme i voditelj prenoćišta, već se "mota po glavi" kako bi i gdje bilo moguće osigurati jednu kuću za žene beskućnice. No, o tom potom.
Inače, u prenoćištu su trenutno popunjeni kapaciteti. Deset je muškaraca u dobi od 25 do 65 godina koji ga koriste. Iako kuća ima status prenoćišta, oni mogu cijeli dan provoditi u njoj.
Predrasude
- Duša bi me boljela kad bi ujutro zaključao vrata kuće i beskućnike "potjerao" na ulicu. Bilo bi to jako nehumano, a oni ovdje imaju što raditi. Uredili su dvorište, cvjetnjak, zasadili vrt i u njemu uživaju. Okolni teren je u vlasništvu obitelji Matavulj, ali nema nitko ništa protiv da se zapušteno uredi i bude ugodnije oku i duši - kaže Jukić te dodaje da su susjedi, kad su vidjeli kako beskućnici uređuju okoliš, i sami počeli sređivati oko svojih parcela. Iako su u početku izražavali nezadovoljstvo i protivili se prenoćištu u njihovoj blizini, uvjerili su se u suprotno.
- Predrasude prema ljudima koji su zbog različitih životnih okolnosti ostali bez doma su nestale. Sretan sam što žive u dobrosusjedskim odnosima i poštuju jedni druge. Naš život je često nepredvidiv i nitko ne zna što ga u njemu može iznenaditi. Zato moramo imati suosjećanja prema svakomu u potrebi, pomoći mu i dati mu nadu - na kraju će Jukić.