Draženov golf se vratio kući, te će sa spomen-sobom, legendarnim košem u Preradovićevoj ulici, te spomenikom na Baldekinu predstavljati čarobni četverokut uspomena na košarkaškog Mozarta.
- Priča o Draženu i golfu je šibenska. Ona u Šibeniku treba i završiti - kazala nam je Biserka Petrović nakon što je Draženov bijeli volkswagen golf nakon 34 godine vraćen na Baldekin, ispod njegova koša. Tamo, odakle je sve i krenulo.
- Razmišljala sam o tome da golf smjestimo u neki od zagrebačkih muzeja. No, sve me vuklo prema Šibeniku i povratku u Preradovićevu ulicu. I šibenska registracija, i slovo "B“ na njoj, za koje mi je Dražen tek poslije rekao da ga je stavio meni u čast. Golf je dvaput ukraden, srećom, policija ga je svaki put pronašla. On je i dalje, nakon toliko godina, u voznom stanju, jer sam ga redovito servisirala. Aco mi se često čudio, pitao me "Što više radiš s golfom?“ Bio mi je draži od mercedesa! Sada sam se oprostila s njim i vratila ga u Draženov dom. Tamo, gdje su Funcuti napravili prelijepi grafit. Srce mi je puno - puna emocija nam je govorila Biserka.
A priča o golfu je, kao i sve o Draženu, intrigantna do srži. Dražen je te, za šibensku košarku, nezaboravne 1983. godine, dobio golfa kao dar (ili mito!?) od "Bosne"! Točnije, od njihova glavnog čovjeka Stjepana Grubnića. Kao što je poznato, šibenskog je Mozarta vrbovalo pola bivše Jugoslavije, a Sarajlije su bili među najupornijima u namjeri da Petrovića presele u svoje redove. Dražen je bio blizu dogovora s "Bosnom" prije finalne serije prvenstva, a Grubnić je smatrao da će talentiranog Šibenčanina lakše privući u Sarajevo ako mu kupe automobil. TAS-ova golf jedinica isporučena je u Šibenik, kako bi se Dražen s njom dovezao u Sarajevo.
A onda se dogodio onaj povijesni trenutak. Ilija Matijević svirao je prekršaj nad Draženom u posljednjoj sekundi dvoboja. Osamnaestogodišnji Petrović stavio je, hladan kao špricer, na pretrpanom Baldekinu dva slobodna bacanja. Šibenka je postala prvak bivše države.
Ostatak priče je poznat. Šibenčanima je nepravedno oduzeta titula, a ostala je upamćena Draženova izjava: - U Novi Sad ne idem, pa i da svi odlučite ići! Svoju zlatnu medalju ne dam nikome. Što se mene tiče, mi smo prvaci!
Nakon toga je bilo jasno da Dražen u "Bosnu" - neće.
- Suprug Jole i Neven Spahija, koji je tada polagao za trenera, otišli su nakon tog finala u Vogošću, platili golf i vratili se kući. Odnijeli su Sarajlijama svaku iluziju o dolasku Dražena u Skenderiju - sjeća se Biserka.
Makar je Dražen već bio gazda na parketu, otac Jole je bio strog što se tiče korištenja golfa. Branio mu je čestu i brzu vožnju. Zato su se, kaže Neven Spahija, otac i sin znali porječkati.
Jedan drugi golf je, kakve li tragične koincidencije, sudjelovao u Draženovoj smrti. Kod njemačkoga gradića Denkendorfa njegova tadašnja djevojka Klara zabila se golfom u kamion, što je koju minutu ranije probio ogradu na autocesti. U naoko bizarnoj nesreći Šibenik i Hrvatska ostali su bez kapetana, kojemu se poklonio cijeli (sportski) svijet.
Zato je i njegova majka naglasila: - Povratak golfa je istovremeno lijepa, ali i tužna priča!
DAR ILI MITO?
Dražen je te, za šibensku košarku, nezaboravne 1983. godine, dobio golfa kao dar (ili mito!?) od "Bosne"! Točnije, od njihova glavnog čovjeka Stjepana Grubnića