Pokušaj prodaje sanirane Jadranske banke, koja se odvija u sjeni spektakularnog uhićenja njezinih bivših čelnika, ide dalje. Nakon što je pristiglo pet iskaza interesa potencijalnih kupaca, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) odabrala je tri potencijalna kupca koji će, do 21. travnja, obaviti dubinsko snimanje. Oni koji se nakon toga odluče na kupnju do početka svibnja moraju dostaviti obvezujuću ponudu. Početna cijena je 50 milijuna kuna, ali se u DAB-u nadaju barem dvostruko većem iznosu.
Ako se posao prodaje banke uspješno privede kraju i unovče loši krediti, kad se bude povlačila crta, krajnji trošak ove šibenske priče, ovisno o postignutoj prodajnoj cijeni, iznosit će najmanje 300 milijuna kuna minusa. U idealnom scenariju.
Dobra vijest pri tome je da bankarsku zaigranost napokon neće financirati porezni obveznici ni državni proračun. Troškove snose banke preko Sanacijskog fonda. Ovo je, naime, prvi put da se jedna hrvatska banka sanira prema novome modelu koji je propisala Europska komisija. Ovaj model sanacije EK je odobrila kao shemu za sanaciju svih malih banaka čija je aktiva niža od 10 milijardi kuna.
Razlika u odnosu na prethodne sanacije je ponajprije u tome da se financira na teret banaka. Prijašnji Zakon o sanaciji nije se temeljio na europskoj direktivi koja propisuje jednako postupanje za sve članice. Prije je Vlada donosila sanacijske odluke, sve financirala iz proračuna i bila odgovorna za sanaciju banaka. Danas je odgovornost na sanacijskom tijelu.
Jadranska banka našla se u problemima zbog problematičnih kredita izdavanih velikim tvrtkama proteklih godina. Supervizija je, prije sanacije, pokušavala natjerati vlasnike na dokapitalizaciju, ali ona je tek djelomično uspjela. Kako bi spriječili daljnje propadanje, DAB je u listopadu 2015. godine pokrenuo sanaciju, kao manje zlo od stečaja ili likvidacije prema ocjeni HNB-a, ne bi li banku spasili nakon godina borbe s gubicima, manjkom kapitala i neispunjavanja regulatornih zahtjeva.
U trenutku otvaranja sanacijskog postupka gubitak banke je iznosio 846 milijuna kuna prema izračunu neovisnog procjenitelja. U godinu dana smanjen je na 742 milijuna kuna, i to tako što je sanacijska uprava naplatila neka potraživanja. Gubici su pokriveni ponajprije iz postojećeg kapitala i kapitalnih instrumenata koji su do kraja iskorišteni. Važno je da ni jednog trenutka banka nije bila blokirana.
Da se išlo u stečaj banke DAB bi morao isplatili oko 1,7 milijardi kuna osiguranih depozita, pa se procjenjuje da se sanacijom uštedjelo pola milijarde kuna. Trošak sanacije dosad je iznosio oko 560 milijuna kuna, a krajnji trošak smanjit će se i novcem od neprihodujuće imovine i na kraju prodajom banke.
Operacija spašavanja Jadranske banke imala je tri pravca. DAB je provodio sanaciju kao čistač sustava koji mora utvrditi koliko je imovine, a koliko obveza, pokriti gubitke, očistiti sve ono što ne valja, stabilizirati i prodati banku. Direktorica DAB-a Marija Hrebac ističe da inicijativa za postupak koji je rezultirao uhićenjem bivših čelnika banke nije pokrenuta s njihove strane. DAB je znao za istražne radnje, no on se tim dijelom posla nije bavio.
HNB-ov zadatak je supervizija, odnosno utvrđivanje kako su u banci nastale rupe i zašto. Jesu li u HNB-u imali spoznaja o eventualnom gospodarskom kriminalu i inicirali istražne radnje nije poznato. Istraga ide dalje. Zasad su pod istragom djela učinjena u razdoblju od kolovoza 2009. do lipnja 2013. godine.
Tko je pravi financijski gubitnik u slučaju Jadranske banke? Zakon previđa da postojeći dioničari moraju snositi gubitke jer su oni imenovali upravu koja je odgovorna za njihovo generiranje. Iskorišten je tako kapital dioničara, a dionice su im poništene.
Ostatak gubitaka pokriven je na teret neosiguranih depozita, fonda osiguranja depozita i Sanacijskog fonda. Svi depoziti u banci koji ne podliježu osiguranju pretvoreni su u kapital, a njihovi vlasnici za svoja potraživanja dobili su proporcionalan broj dionica.
Jadranska banka potpuno očišćena i stabilizirana očekuje dobre ponude za kupnju. Izbjegnuto je najgore, ali ne i financijska šteta od barem 300 milijuna kuna. Srećom, ne više na teret proračuna i poreznih obveznika.
Kako je bilo prije
Prijašnji Zakon o sanaciji nije se temeljio na europskoj direktivi, nego je Vlada donosila sanacijske odluke, sve financirala iz proračuna i bila odgovorna za sanaciju banaka. Danas je odgovornost na sanacijskom tijelu