Jagoda Sablić osma je od ukupno deset kandidatkinja za prvu "Šibensku grandecu", i nju predstavljamo ovaj tjedan. Do 8. ožujka, Međunarodnog dana žena, kad će pobjednica biti poznata, ostaje nam predstaviti još dvije kandidatkinje. No, vratimo se Jagodi Sablić. Zaposlena je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku na mjestu producentice MDF-a, književnica je za djecu i mlade te ilustratorica. Rođena je u Šibeniku, kako sama kaže, najlipšem gradu na svitu.
– Volim svaku skalu, svaku kalu, svaku staru ponistru, koju ovjekovječujem svojim fotoaparatom – kaže. U povodu 950. obljetnice grada sugrađane je ugodno iznenadila dvjema izložbama. "Šibenska duša", izložba lutaka kojima je utkala dušu, Šibenčane nije ostavila ravnodušnima pa su u knjizi dojmova napisali toliko pohvala da je i sama bila ugodno iznenađena. Potom se prihvatila megaprojekta "Kravata – croata", u koji su malobrojni vjerovali, ali ona jest i uspjela je uz asistenciju dviju kazališnih kolegica prikupiti 950 kravata poznatih osoba iz javnog i kulturnog života, građana i prijatelja iz drugih gradova. Ponosna je jer se ta lijepa priča nastavlja, pa će tako 19. travnja izložbu šibenskih kravata u muzeju Mimara postaviti "Academia Cravatica".
Krenulo od Bedema ljubavi
Uz obavljanje redovnih radnih obveza, kreativnost i ljubav prema lijepom, Jagoda je poznata i po svojem volonterskom radu.
– Cijeli svoj život posvetila sam volonterskom radu, bez ijedne kune naknade, pa se mnogi pitaju zbog čega to radim. Jednostavno, imam potrebu pomagati drugima jer me to ispunjava i čini me neizmjerno sretnom. Počelo je 1990. godine, kad sam se na inicijativu Gorane Pešić aktivno uključila u "Bedem ljubavi". Pomagale smo ročnicima da napuste JNA, a aktivno sam radila i na S.O.S. telefonu koji je osnovan 1995. godine. Vodila ga je Jasminka Šprljan iz Centra za socijalnu skrb i pomagali smo djeci i civilnim žrtvama rata. Rado ću spomenuti i Žensku inicijativu, gdje sam također dala svoj doprinos. Bila je to nevladina udruga preko koje smo, u suradnji s Općom bolnicom i tadašnjim ravnateljem dr. Željkom Burićem, pomogli da se mamografski i ultrazvučno pregleda više od 3500 žena. Spašeno je tada dvadesetak života, pogotovo žena iz Zagore i s otoka kojima nije bilo dostupno doći na preglede. Nesebičnu pomoć pružala nam je i dr. Dorotea Friganović, bez koje ovaj projekt besplatne mamografije sigurno ne bi uspio, a uz njezinu pomoć pomagali smo i ovisnicima da odu na liječenje u komune, te osnovali prvu kuću za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja koja je radila pri Caritasu – govori Sablić.
Ponosna na projekt 'Majka i dijete'
Danas je, kaže, najviše ponosna na priznanje koje joj je dodijelila Liga za borbu protiv raka za nesebičan rad u borbi protiv raka dojke. Dobila je i niz drugih priznanja za svoj nesebičan rad i pomoć, među kojima su priznanje šibenske Udruge slijepih, SOS sela za djecu u Nazorovoj ulici u Zagrebu, Udruge "Maestral" i drugih.
– Odlazila sam u posjete dječjim vrtićima, pomagala Centru "Roman obitelj", a na iznenađenje mnogih, uplatila sam četiri vijećničke naknade za djecu iz poplavljene Gunje. Ponosna sam na svoj projekt "Majka i dijete" koji sam 2001. godine ponudila dr. Željku Buriću i koji je sada postao nacionalni program, da majke budu uz svoju djecu dok su hospitalizirana – govori Sablić. Za sebe kaže da je velika djevojčica, a djeca su svjetlost. I to je jedan od razloga što je deset godina pisala pro bono scenarije za šibenski karneval, kao i radila idejne skice za krnju, što je rezultiralo i prvim nagradama u gradu, kao i u Vodicama.
– Punih devet godina osmišljavala sam sve kostime za šibenski karneval s kojima smo osvajali prva mjesta, a sve je to opisao u svojoj knjizi "Šibenske berekinade" prof. Ivo Livaković – kaže na kraju Sablić.
Sanja o lutkarskom kazalištu
Kreativan duh stalno je pokreće, pa je tako za prvi Srednjovjekovni sajam u Šibeniku kreirala deset haljina koje su bile uvertira u kasnija događanja. Piše, crta, stvara i razmišlja o tome kako pomoći drugima.
– Ovog trenutka razmišljam kako pomoći malim Romima u Šibeniku da nastave školovanje. Nadalje, san mi je lutkarsko kazalište. Već sam izradila lutke za novu predstavu i napisala nekoliko tekstova, pa se nadam da će se uskoro naći na jednoj od radionica HNK, a isto tako i po osnovnim školama i vrtićima. I još nešto – muzej dječjeg stvaralaštva, u kojem će biti pohranjeni radovi i djela djece sa svih Međunarodnih dječjih festivala, jer mislim da to djeca i ovaj grad zaslužuju – kaže Sablić.